Priča koja slijedi, priča koja nastaje u rahatluku i veselju, mogla bi biti savršena ilustracija ljudske prirode. Ako je ikad i u čemu dozvoljeno uopćavanje, onda je to u ovoj storiji. Ko ne vjeruje, nek ne vrti odmah glavom u znak neslaganja, nego nek prvo fino sasluša o čemu je riječ.
Uglavnom, agencije su nedavno izvijestile da su, citiramo, muž i žena došli u isti hotel i u isto vrijeme s ljubavnicima. Ne znajući šta radi ono drugo, rasporedili su se po sobama u tim parabračnim formacijama i odali nelegalnim i nelegitimnim užicima. I, naravno, nastala je frka.
Jedno drugo su otkrili kada su, zbog nestanka struje, poluobučeni izašli iz soba u kenijskom hotelu. Nekakav svjedok je za lokalni list izjavio da je u hodniku, heh, “nastao pakao”, da su se supružnici, neki prefinjeni ljudi, šamarali i hrvali na podu naočigled prisutnih. “Vidio sam kada je žena zavrištala i zgrabila muža, a onda ju je on ošamario. Njihovi ljubavnici, koji su bili u sobama, izašli su van da vide šta se dešava. Oboje su vrlo brzo nestali u tami.”
Prema izvještaju policije, muž je slagao ženi da mora ostati duže na poslu, što mu je, izgleda, uobičajeni izgovor i način da šmugne s ljubavnicom. A njoj da istu stvar uradi s ljubavnikom. I mirna Kenija. Ali ne, umjesto dogovorne preljubne zajednice, oni su od obostranog preljuba napravili skandal, poslije kojeg će im zajednički život vjerovatno biti nemoguć. Osoblje hotela u gradu Mlolongo kaže da su oboje bili česti posjetioci.
Eto – e, sad ide ono uopćavanje – to smo mi, ljudi. Ono što slasno dozvoljavamo sebi, rigorozno i neumoljivo branimo drugima: bračnim partnerima, prijateljima, saradnicima, rodbini, djeci... Clintona su zbog afere Lewinski, te majke svih preljuba, najžešće optuživali senatori kojima je kasnije također dijagnosticirana – bračna prevara. Preljub je možda najeklatantniji dokaz egoistične prirode i moralne nepouzdanosti kod ljudskih mužjaka i ženki. Katolički svećenik, koji najmanje jednom sedmično drvi protiv laži, prijetvornosti i nedozvoljenog bluda, uhvaćen je kako se u bazenu nestašno šali s izvjesnom damom. Za užitak – twelve points, a za dosljednost – nula.
Dosljednost u ovoj dolini suza i bluda nije nam baš jača strana. Nigdje, čini se, ljudi nisu tako nedosljedni kao u pitanjima iz oblasti politike i preljuba. Političari i preljubnici imaju istu moralnu podlogu. I jedni i drugi se kunu u ispravnost, moral i vječnu odanost, a iza sebe uglavnom ostavljalju bitno drukčije tragove. Ali nećemo o politici, vraćamo se važnijim temama. Preljub je nekad širom planete tretiran kao smrtni grijeh. U prevodu na jezike drevnih i srednjovjekovnih naroda, to otprilike znači da su žene zbog rečenog sagrešenja vješane, a muškarci bivali najstrožije ukoreni. Danas se isti čin prevare ženidbenog druga/drugarice tretira kao civilizacijsko dostignuće. Stepen oslobođenosti neke sredine, porodične ćelije, neformalnog para ili tek pojedinca, projenjuje se u odnosu na količinu relaksiranosti spram te intrigantne teme. Istina, ima još dijelova planete gdje se preljubnice do smrti kamenuju kada budu uhvaćene u bludu, ili čak samo osumnjičene da su prevarile supružnika, ali ovo nije mjesto za takve teme.
Budući da su u svemu preoteli prioritet, muškarci dominiraju i u preljubu. Već stoljećima više muževa vara žene nego što žene varaju njih. Ali taj se raskorak posljednjih decenija i, naročito, godina strahovito približava jednoj harmoničnoj proporciji. Magazin Woman’s Health sproveo je istraživanje i otkrio o čemu žene najčešće lažu i zašto se upuštaju u vanbračne veze. Prema rezultatima tog istraživanja, 58 posto žena vara partnere, a prevara je, izvještavaju agencije, “često bila uzrokovana popijenom čašicom više (27 posto žena)”. Istim istraživanjem razotkrivena su tri glavna razloga zbog kojih varaju pripadnice ljepšeg spola. To su dosada, osjećaj nesigurnosti u vezi i prestanak zaljubljenosti u partnera.
Istraživanje je pokazalo i da je 18 posto žena bilo uhvaćeno u prevari, a četiri od devet njih smatraju da je preljub bolje prešutjeti i praviti se kao da se nikada nije dogodio. Ovakvi trendovi mogli bi na globalnom planu uzdrmati ionako uzdrmani muški ego. Jer, muškarci smatraju da ženama naprosto nije mjesto u fudbalu, politici i preljubu. Izvanbračni izleti za njih su prirodno, ako već ne zakonsko pravo, nešto što se podrazumijeva i nasljeđuje s koljena na koljeno. Dakle, njihovo je šaranje mnogo manji grijeh od iste aktivnosti kada je prakticira ženska strana. Nikad nećemo saznati zbog čega su se pobili supružnici u kenijskom hotelu, ali smijemo se kladiti da je on njoj prigovorio da radi nešto što joj ne priliči i da ga bruka.
Kad god se povede priča o ovoj škakljivoj problematici (bilježimo izraz zbog njegove egzotičnosti, iako u svemu ne vidimo ništa škaljivo; možda problematično, intrigantno, zabavno, ali nikakvog škakiljanja nema), ljudi demonstriraju najrazličitije stavove i ideje. Poneki od njih spremni su ih žestoko braniti, a drugi se povuku pri prvom ozbiljnijem kontraargumentu, pri prvom nagovještaju opasnosti. Jedan megapopularni beogradski novinar krajem devedesetih javno je hvalio prednosti preljuba, a kada su ga pred kamerama upitali bi li i sam prakticirao ono što propagira, smireno je odgovorio: “Znate, ja imam vrlo strogu ženu...”
Od istog autora:
Tekst je preuzet iz Gracije
