Približavaju se lokalni izbori u BiH, a svaku izbornu godinu prati manjak žena na izbornim listama, ili su tu često samo da bi ispunile zakonski minimum. Podaci za Republiku Srpsku potvrđuju disproporciju muškaraca i žena u političkom životu, tako da u Narodnoj skupštini RS imamo 19 žena i 64 muškarca, u izvršnoj vlasti u Vladi RS na ministarskim mjestima imamo 5 žena i 11 muškaraca. U lokalnim organima vlasti, prema podacima sa izbora iz 2008. godine, kada su u pitanju načelnici/načelnice, taj odnos je bio 4,84% žena i 95, 16% muškaraca, a odbornici/odbornice su u odnosu 15,82 žena i 84,18 muškaraca.
Zbog čega je naše društvo još uvijek u tradicionalnim obrascima? Kako promijeniti mišljenje da je politika isključivo posao za muškarce? U čemu žene u političkom djelovanju mogu biti bolje od muškaraca? O svemu tome, ali i o drugim temama, za portal BUKA, razgovarali smo sa Dijanom Tepšić, portparolkom Gender centra - Centra za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske, koja je magistrirala na postdiplomskim Gender/Rodnim studijama Univerziteta u Sarajevu.
U BiH, politička zastupljenost žena na opštinskom nivou niža je nego na entitetskom i državnom. Na lokalnim izborima 2008. Godine, izabrano je samo 15 odsto žena u opštinska vijeća, odnosno skupštine opština. Zbog čega se žene u tako malom broju kandiduju na izborima?
Ravnopravno učešće žena i muškaraca u političkom i javnom životu je jedan od uslova demokratije. Međutim, žene su i dalje upadljiva manjina u političkom i javnom životu u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Ženama je formalno-pravno osigurana ravnopravnost i mogućnost da biraju i budu birane bez diskriminacije putem javnih izbora, da ravnopravno učestvuju u raspodjeli funkcija vlasti i na mjestima odlučivanja, u svim javnim tijelima i odborima putem imenovanja, postavljenja, delegiranja, da predstavljaju svoje vlade na međunarodnom nivou i da su ravnopravne na političkoj sceni, međutim postoje i dalje ukorijenjene tradicionalne predrasude, stereotipi, prepreke i stav društva da ženama nije mjesto u politici, odnosno u javnoj sferi, već u privatnoj sferi. Gender centar - Centar za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske svaki put u predizbornom procesu provodi kampanju „Biraj ravnopravno!“, u cilju postizanja ravnopravne zastupljenosti žena u političkom i javnom životu, odnosno u upravljanju, procesu odlučivanja i predstavljanju na svim nivoima vlasti u Republici Srpskoj. Kampanjom se promovišu principi ravnopravnosti polova u političkom i javnom životu, u cilju povećanja broja žena na mjestima odlučivanja i upravljanja. Takođe, u okviru svog mandata, Gender centar Vlade RS kontinuirano, a ne samo u predizbornom procesu, provodi razne aktivnosti, događaje, edukacije, te djeluje u svim oblastima života i rada, pa tako i oblasti političkog i javnog života.
Kad je u pitanju glasanje na izborima, često izostaje rodna solidarnost. Zbog čega mislite da je to tako?
Društvo i mediji moraju pokazati veći stepen osvještenosti i ne trebaju robovati predrasudama da ženama nije mjesto u politici, dakle potrebno je više solidarnosti i podrške, te ukazati povjerenje ženama na mjestima odlučivanja u javnom i političkom životu, jer imamo veliki broj obrazovanih, istaknutih i uspješnih žena koje treba podržati i što više medijski promovisati, kako bi njihove pozicije i postignut uspjeh bili što vidljiviji, te kako bi mlade žene u njima vidjele dobar primjer za slijediti. Mnoge žene svakodnevno svojim postignućima ostvaruju velike rezultate i doprinose u svim oblastima života i rada. Ženski doprinos veoma je važan za naše društvo u cjelini. Moramo stvoriti takvo okruženje i uslove da žene imaju mogućnosti da se bave političkim i javnim životom. Treba ukazati povjerenje ženama na mjestima odlučivanja jer je vrijeme da se iskorijeni društvena nepravda, te da se izjednači moć, uticaj i mogućnost odlučivanja između muškaraca i žena. Predugo traje istorijska nejednakost u podzastupljenosti žena u organima vlasti i na mjestima odlučivanja.
Kod nas se politika posmatra kao da je rezervisana za muškarce, a žene su uključene u politiku samo da bi popunile zakonski minimum. Kako promijeniti taj diskurs?
Veoma je važno da mišljenja, problemi i interesi žena budu u potpunosti zastupljeni u donošenju odluka. Domaćim i međunarodnim normativno-pravnim standardima za ravnopravnost polova propisan je minimum od 40% učešća manje zastupljenog pola (žena) u političkom i javnom životu, u upravljanju i odlučivanju. Ovaj standard, prema postojećim podacima i analizama, nije ispunjen. Brojne prepreke otežavaju ženama ulazak u područje politike i javnog odlučivanja. Društvena i rodna podjela rada su takve da stvaraju veliku opterećenost žena poslovima iz domena ekonomije brige (kućni poslovi, briga o drugima, o djeci, starima, bolesnima i odraslim članovima porodice), a ta velika opterećenost u privatnoj sferi veoma utiče na njihove mogućnosti i postignuća u javnoj sferi. Povećano učešće žena u političkom i javnom životu ima višestruke koristi za svako društvo, jedan je od najvažnijih pokazatelja napretka i demokratije i jedan od najvažnijih prioriteta u postizanju suštinske ravnopravnosti polova.
Uopšteno govoreći, kada je u pitanju politika, u čemu to žene mogu biti bolje od muškaraca?
Ostvarenje učešća žena u političkom i javnom odlučivanju doprinosi boljem i efikasnijem stvaranju javnih politika postavljanjem drugih političkih prioriteta i stavljanjem novih tema na politički dnevni red, kao i poboljšanju kvaliteta života za sve. Demokratija više ne smije dopustiti zanemarivanje sposobnosti, znanja, vještina i kreativnosti žena. Veoma je važno da su mišljenja, problemi i interesi žena u potpunosti zastupljeni na svim nivoima i u svim oblastima života i rada. Društvo može samo napredovati ukoliko bira žene, jer je povećanje broja žena na mjestima odlučivanja od suštinskog značaja za društvo u cjelini.
Kako biste Vi ocijenili položaj žena kod nas?
U mnogim oblastima života i rada nema suštinske rodne ravnopravnosti. Položaj žena u našem društvu je i dalje težak, imajući u vidu da su žene i dalje diskriminisane po osnovu pola u javnom i privatnom životu, veliki broj njih su žrtve nasilja po osnovu pola i nasilja u porodici, a nekima su ugrožena ili u nedovoljnoj mjeri omogućena osnovna ekonomska, socijalna, politička i kulturna prava. Tradicionalne i stereotipne uloge koje se ženama takođe nameću i dalje otežavaju njihov napredak u društvu. Emancipacija žena i muškaraca, unapređenje položaja žena i dostizanje suštinske rodne ravnopravnosti u interesu je svih nas i zbog toga treba reafirmisati našu posvećenost poštovanju, promovisanju i zaštiti ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti polova, što predstavlja imperativ ekonomskog i socijalnog i kulturnog razvoja svakog društva.
Sa kojim problemima se žena u našem društvu najčešće susreće?
U Republici Srpskoj, zakonski okvir garantuje i štiti prava žena, te ravnopravnost muškaraca i žena u društvu. Situacija de fakto je ipak drugačija. Republika Srpska nije izuzetak, jer u svim zemljama svijeta postoje različiti oblici diskriminacije po osnovu pola, te je dužnost država da preduzimaju mjere kako bi se te postojeće neravnopravnosti iskorijenile. Prema analizama i stanju koje Gender centar Vlade RS prati u okviru svog mandata, razlog za nepoštovanje standarda i principa za ravnopravnost polova leži u nepoznavanju i nedovoljnoj svijesti o ovim pravima, ali i o tradicionalnim i patrijarhalnim obrascima koji su često glavna prepreka u ostvarivanju suštinske ravnopravnosti. S tim u vezi, treba posebno napomenuti da su ženska ljudska prava nešto što pripada svakoj osobi ženskog pola po samom rođenju kao i sva druga ljudska prava, ali se ona najčešće kao takva dovode u pitanje, odnosno stalno se postavlja pitanje i debatira zašto se potencira zaštita tih prava. Stoga je potrebno pored daljeg jačanja zakonskog i institucionalnog okvira u ovoj oblasti stalno raditi na podizanju svijesti, obrazovanju o ovim pravima i njihovom značaju, a u cilju iskorijenjivanja štetnih predrasuda i stereotipa koji vode diskriminaciji i nasilju. Žene trpe diskriminaciju u različitim oblastima života i rada, u privatnoj i javnoj sferi. Među različitim oblicima diskriminacije izdvajaju se: nasilje u porodici, diskriminacija u oblasti rada, zapošljavanja i pristupa resursima, diskriminacija u učešću u javnom i političkom odlučivanju, a naročito se izdvaja višestruka marginalizacija, a u tom položaju su žene na selu, žene sa invaliditetom, samohrane majke, Romkinje, izbjeglice i raseljena lica, žene žrtve nasilja, žene u sportu i druge višestruko marginalizovane grupe. Ove grupe žena trpe diskriminaciju i po osnovu pola i po osnovu nekog drugog svojstva ili situacije u kojoj žive, što dodatno otežava njihov položaj.
Kako raditi sa smanjenju takvih vidova diskriminacija?
Svi ovi problemi zahtijevaju dugogodišnji rad usmjeren na otklanjanje prepreka i uzroka diskriminacije žena u svim oblastima. To zahtijeva promjenu svijesti i stavova o ulogama žena i muškaraca cijelog društva, uključujući institucije i zaposlene u institucijama sistema, civilni i privatni sektor, kao i sve pojedince/pojedinke, koji svi zajedno moraju biti nosioci promjena. Naročito je značajno uticati na promjene stavova i prihvatanje ravnopravnosti polova kao vrijednosti za sve, naročito kod djece i omladine, pa se obrazovanje i mediji ističu kao posebno važni za postizanje ovog cilja. Pored stalnog djelovanja na usklađivanju zakonskih i drugih akata, potrebno je da praksa uvažava potrebe i probleme žena i djevojčica, te da se normativna ravnopravnost pretoči u stvarnu ravnopravnost polova. Ovo znači da se mjere koje se preduzimaju u svim razvojnim i reformskim procesima moraju planirati, pratiti i ocjenjivati sa aspekta njihovog uticaja na žene i muškarce kao stanovništvo. Ovo takođe znači da se moraju planirati i finansirati posebne privremene mjere u oblastima u kojima je uočena diskriminacija po osnovu pola, a koje imaju za cilj njeno otklanjanje. Naročito naglašavamo da sve navedeno treba da prati i adekvatna zaštita ženskih ljudskih prava u pravosudnim institucijama. Zbog neadekvatne ili nepostojeće sudske zaštite ljudskih prava žena, dovode se u pitanje i svi drugi napori i postignuti rezultati u uvođenju standarda ravnopravnosti polova.
Koliko smo daleko ili blizu od rodne ravnopravnosti, kako u politici, tako i u ostalim segmentima društva.
Iako je napredak vidljiv u mnogim oblastima, ipak je ostalo još mnogo posla da se uradi. Svi treba da se kritički osvrnemo na ostvarena dostignuća, kako bismo mogli graditi i unapređivati ono što smo uradili i popraviti ono što nismo. Još uvijek smo daleko od skandinavskih i nordijskih zemalja, koje su ženama prve dale pravo glasa, koje su uvele standarde i principe rodne ravnopravnosti u sve oblasti života i rada i koje imaju najveći procenat žena u političkom i javnom životu na mjestima odlučivanja i upravljanja. Dakle, te zemlje imaju najviši životni standard i najbolji kvalitet života za svoje stanovništvo, prema tome suvišno je govoriti o tome zašto je rodna ravnopravnost značajna.
Koliko su žene kod nas upoznate sa svojim pravima i koliko su spremne da se bore za ta prava?
Emancipacija žena još uvijek traje i to je proces koji je stalan. Žene u ruralnim sredinama teže dolaze do informacija, prava i mogućnosti i s njima se mnogo više radi na podizanju svijesti. Takođe, i mladi se konstantno moraju edukovati o rodnoj ravnopravnosti, jer se često dešava da mladi od starijih, te putem nesenzibilisanih medija i obrazovnih institucija, usvajaju i ponavljaju neke duboko ukorijenjene štetne tradicionalne predrasude i stereotipe, te stvaraju pogrešnu sliku o ulogama muškaraca i žena u našem društvu, što dodatno utiče na rodnu neravnopravnost i kvalitet života djevojčica i dječaka, žena i muškaraca.
Razgovarala: Maja Isović
Vezan tekst:
Ne smijemo dozvoliti da nas zaglupljuju
