<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ivan Turgenjev: Kad mene ne bude

KNJIŽEVNOST

Kada mene ne bude, kada se sve što sam bio ja raspe u prah – o ti, moja jedina prijateljice, o ti, koju sam tako jako i tako nježno volio, ti, koja ćeš me zacijelo nadživjeti – ne dolazi na moj grob... Što ćeš ondje? Ne zaboravi me... Ali i ne sjećaj me se sred svakodnevnih briga, zadovoljstava i potreba... Ja ne želim ometati tvoj život, ne želim priječiti njegov mirni tok.

09. novembar 2015, 12:00

Ruski književnik Ivan Sergejevič Turgenjev rođen je 9. novembra 1818. godine, a umro je 3. septembra 1883. godine

Zajedno sa mlađim kolegama Fjodorom Dostojevskim i Lavom Tolstojom bio je jedan od ključnih pisaca koji je u velikoj mjeri doprinijeo da ruska literatura dobije svjetski status.

Njegovo djelo “Očevi i djeca” smatra se jednim od najvažnijih romana u 19. vijeku, a objavljen je 1862. godine Glavna tema djela je nihilizam, prezentovan kroz lik Jevgenija Vasiljiča Bazarova.

Roman je jedno od prvih ruskih djela koje je steklo veću popularnost na Zapadu, a filozofskim i psihološkim pitanjima utjecalo je na kasnije ruske pisce, poput Dostojevskog.

Turgenjev je ruski vlastelin koji je većinu života proveo u Njemačkoj i Francuskoj gdje je bio u društvu velikih književnika poput Emila Zole, Gustavea Flauberta i braće Goncourt.

Turgenjev je bio impresioniran modernim društvom u Zapadnoj Evropi, pa se u domovinu vratio kao “zapadnjak”, što je bila sušta suprotnost tadašnjem “slavenizmu”, i vjerovao je da Rusija može postati boljom zemljom imitirajući Zapad i ukidajući zastarjele institucije kao što je kmetstvo.

Poznatija njegova djela su zbirka novela Lovčevi Zapisi (1852.), romani Rudin (1856.), Plemićko Gnijezdo (1859.), Očevi i djeca (1862.) zatim zbirke crtica Pjesme u prozi (1878.) i Senilia (1882.).

Citati Ivana Turgenjeva

- Beskorisno je čovjeku sa predrasudama dokazivati neopravdanost njegovih predrasuda.

- Dobro po naredbi - nije dobro.

- Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži.

- Neshvaćeni ostaju samo oni ljudi koji ili sami ne znaju šta hoće, ili nisu vrijedni da budu shvaćeni.

- Prekomjeran ponos oznaka je sitne duše.

- Riječ sutra izmišljena je za neodlučne ljude i za djecu.

- Život kakav bio da bio, bolji je od mašte, kao što je zdravlje bolje od bolesti.

Proza

KAD MENE NE BUDE

Kada mene ne bude, kada se sve što sam bio ja raspe u prah – o ti, moja jedina prijateljice, o ti, koju sam tako jako i tako nježno volio, ti, koja ćeš me zacijelo nadživjeti – ne dolazi na moj grob... Što ćeš ondje?

Ne zaboravi me... Ali i ne sjećaj me se sred svakodnevnih briga, zadovoljstava i potreba... Ja ne želim ometati tvoj život, ne želim priječiti njegov mirni tok. Ali u časovima samoće, kada te obuzme ona stidljiva i bezrazložna sjeta, tako poznata dobrim srcima, uzmi jednu od naših najmilijih knjiga i nađi u njoj one stranice, one retke, one riječi od kojih su nam ponekad odjednom – sjećaš se? – oboma udarale na oči slatke i nijeme suze. Pročitaj ih, sklopi oči i pruži mi ruku...

Nenazočnom prijatelju pruži ruku svoju. Ja je neću moći stegnuti svojom rukom; ona će ležati nepomična pod zemljom, ali sada mi godi misao da ćeš možda na svojoj ruci osjetiti lagan dodir. I prikazat će ti se moj lik, a ispod sklopljenih vjeđa tvojih poteći će suze, slične suzama kakve smo nekoć, opijeni Ljepotom, zajedno ronili, o ti, jedina moja prijateljice, o ti, koju sam volio tako snažno i tako nježno!