<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Lav Tolstoj: Rat i mir

GODIŠNJICA

Ruski pisac Lav Nikolajevič Tolstoj, jedan od velikana svjetske književnosti, autor čuvenih romana "Rat i mir" i "Ana Karenjina" umro je na današnji dan 1910. godine. Zbog kritičkog odnosa prema društvu i crkvi, dolazio je u sukob sa vlastima, a Ruska pravoslavna crkva ga je 1901. ekskomunicirala.

20. novembar 2013, 12:00

- I u najboljim, prijateljskim i prostim vezama potrebno je laskanje ili pohvala kao što je potrebno podmazivanje točkova, da bi mogli ići.

- Kad čovek sve razume, on sve i oprašta.

- Mi ne volimo ljude toliko za ono dobro koje su oni nama učinili, koliko ih volimo za ono dobro koje smo mi njima učinili.

- Pjer je u prisustvu Elen bio smešan, uzbuđen i glup (kao što mora da bude zaljubljen mladić).

- Anatol je imao u ponašanju sa ženama onaj način koji kod njih najviše budi radoznalost, strah pa čak i ljubav - način prezrive svesti o svojoj nadmoćnosti.

- Vrlo je teško pričati istinu; i mladi ljudi retko su za to sposobni.


- Gledajući u oči Napoleonu, knez Andreja je mislio o ništavilu veličine, o ništavilu života kome niko nije mogao da shvati značenje, i o još većem ništavilu smrti kojoj niko živi nije mogao da shvati ni objasni smisao.

- To je - ili snaga neodređena, nedostižna, kojoj se ne samo ne mogu obraćati nego koju ne mogu ni da izrazim rečima, to je veliko sve ili ništa, ili je to ovaj bog koga je knjeginjica Marija prišila evo ovde na ovu amajliju? Nema ničeg, ničeg istinitog, sem ništavila sveg ovog što mi je razumljivo, i uzvišenosti nečeg nepojamnog, ali najveličanstvenijeg!

- Mi možemo znati samo to da ništa ne znamo. I to je najviši stupanj čovečje premudrosti.

- Kad ga ne bi bilo, vi i ja ne bismo govorili o njemu. O čemu smo, o kome smo govorili? Koga reče ti da nema? Ko je to NJega izmislio, ako Ga nema? Otkud se javila u tebi pretpostavka da postoji tako nepojamno biće? Zašto ste ti i sav svet pretpostavili da postoji takvo nedostižno biće, biće svemogućno, večito i beskrajno u svim svojim osobinama? ...

- Ti misliš da si mudrac zato što si izgovorio te bogohulne reči, a ti si gluplji i bezumniji od malog deteta, koje bi se, kad se igra delovima vešto načinjenog časovnika, usudilo da kaže kako, zato što ne shvata značaj toga časovnika, ne veruje ni u majstora koji ga je načinio.

- Viša mudrost i istina to je kao najčistija tečnost koju hoćemo da primimo u sebe. Mogu li ja primiti u nečist sud tu čistu tečnost, pa suditi o njenoj čistoti? Samo unutrašnjim čišćenjem samog sebe mogu ja dovesti do izvesne čistote onu tečnost koju primam. Viša mudrost ima jednu nauku - nauku svega nauku koja objašnjava sav sklop sveta i u njemu ono mesto koje čovek zauzima. Da bi čovek mogao primiti u sebe tu nauku, potrebno je da očisti i obnovi svog unutrašnjeg čoveka, i zato, pre nego što sazna, treba da veruje i da se usavršava. A da bismo postigli te ciljeve, stavljeno je u dušu našu videlo božje, koje se zove savest.

- Nije dato ljudima da sude šta je pravo i šta nije pravo. Ljudi su večito grešili i grešiće i to najviše u tome šta smatraju da je pravo, a šta nepravo.

- Kad se opasnost približava, u duši čovekovoj govore uvek dva glasa podjednako jako: jedan veoma razumno govori da čovek treba da promisli kakva je opasnost i kojim će se načinom izbaviti od nje; drugi još razumnije govori da je suviše teško i mučno misliti o opasnosti kad nije u čovekovoj vlasti da sve predvidi i da se spase od opšteg toka stvari i zato je bolje ne obazirati se na ono što je teško dogod to ne nastupi, pa misliti o onom što je prijatno.

- Iz svog dugogodišnjeg ratnog iskustva je znao (Kutuzov) i svojom staračkom pameću shvatao da ne može jedan čovek upravljati stotinama hiljada ljudi koji se bore na smrt, i znao je da sudbinu bitke ne odlučuju naredbe glavnokomandujućeg, ni mesto na kome stoje trupe, ni količina topova i izginulih ljudi, nego ona nedostižna snaga što se zove duh u vojsci, pa je motrio na tu snagu i njome upravljao koliko je to bilo u njegovoj vlasti.

- Mi mislimo da je sve izgubljeno čim nas izbace iz svakodnevnog koloseka, a ono tek onda nastaje ono što je novo, dobro. Dok ima života, ima i sreće.