Značenje najkontroverznije slike o napadu na New York

Objavljeno: 11.09.2014. - 09:09
Fotografija prikazuje grupu mladih Njujorčana koji ćaskaju obasjani suncem u parku u Bruklinu. Iza njih, iznad predivne plave vode, na azurnom nebu, zloslutni oblak crnog dima uzdiže se nad Mehentnom. Sve se događa u trenutku najstrašnijeg terorističkog napada u istoriji SAD u kome je stradalo skoro 3.000 ljudi.
Autor: The Guardian
Veličina slova: a a a

Fotografija Tomasa Hepkera snimljena 11. septembra 2001, tokom napada na Kule bliznakinje izazvala je toliko polemike, da će, ako ni po čemu drugom, bar zbog toga ući u anale.

Fotografija prikazuje grupu mladih Njujorčana koji ćaskaju obasjani suncem u parku u Bruklinu. Iza njih, iznad predivne plave vode, na azurnom nebu, zloslutni oblak crnog dima uzdiže se nad Mehentnom. Sve se događa u trenutku najstrašnijeg terorističkog napada u istoriji SAD u kome je stradalo skoro 3.000 ljudi.

I poslije događaja prikazanog na fotografiji, bura oko ovog snimka se ne smiruje. Sam autor je odlučio da je ne objavi te 2001. godine, ali i da je izostavi iz knjige u kojoj su objavljene sve fotografije koje su zabilježile užas terorističkog napada, a koje su napravili fotografi kompanije "Magnum photos" za koju radi.

Snimak je objavljen tek 2006. na petogodišnjicu napada i od tada izaziva kotroverzne komentare.

Kritičar i kolumnista lista The New York Times Frenk Rič o toj fotografiji je napisao da ona pokazuje koliko su Amerikanci propustili da izvuku pouke iz tragedije od 11. septembra, da se promijene i reformišu kao nacija.

"Mladi ljudi prikazani na fotografiji nisu bezdušni, oni su samo Amerikanci."

Drugim riječima, u zemlji u kojoj svi vjeruju u bolje sutra na fotografiji su prikazani mladi ljudi koji žive to bolje sutra, uprkos jezivoj sceni u pozadini koja će ostaviti vječni ožiljak.

Međutim, ovakvo tumačenje fotografije koje je iznio Frenk Rič nije naišlo na razumijevanje.

Momak u sjenci, sa desne strane fotografije Volter Sipser tvrdi da su on i njegova djevojka koja se sunča na zidiću, bili zapravo u nekoj vrsti potpunog šoka, užasnuti događajima koji se odijaju u njihovoj pozadini.

Ovaj par se čak požalio da ih je Hepker fotografisao bez njihovog znanja i odobrenja i to tako da je krivo prikazao njihova osećanja i ponašanje.

Sada, pet godina pošto je fotografija objavljena i deset godina od kada je snimljena potpuno je besmisleno raspravljati o moralnosti likova koji su prikazani, samog fotografa ili njegovoj odluci da ne objavljuje fotografiju odmah poslije tragedije.

Ta fotografija je objavljena, ovaj put u Observer Review, na obilježavanje 10. godišnjice 11. septembra, prošle godine.

Među stotinama slika razaranja koje su tog dana fotografisali profesionalci i amateri, jedino se ova izdvaja kao "umjetnička", kao ironičan, distanciran i zato "artistički" prikaz događaja.

Ova fotografija nas više ne navodi da sudimo o moralu tih mladih ljudi, ona je sada istorijska jer prikazuje kataklizmični događaj iz prošlosti, ali i ono "nešto" što važi za sve istorijske trenutke - sav život ne prestaje zbog jedne bitke ili jednog terorističkog čina.

To je poruka koju nam umjetnici i pisci prenose vijekovima. Istorija nije herojska priča - poručuje ta fotografija.

I danas, deset godina poslije, ona poručuje: sjećanja brzo blijede, ljudi koje posmatramo na fotografiji smo mi sami, naši životi se poslije tragedija nastavljaju. Taj strašni događaj zabilježen prije jedeanaest godina pripada prošlosti, ne sadašnjosti.

Da bismo osjetili sav njegov užas, sada moramo da gledamo dokumentarce. A kada ih odgledamo, prebacićemo program na nešto veselije, zato što nam je kristalno jasno da je u ime te tragedije širom sveta proliveno isuviše mnogo krvi, ili samo zato što je "čačkanje daljinskog" u ljudskoj prirodi.

Ljudi na fotografiji su jednostavno živi, i ne mogu protiv toga, zaključuje, između ostalog, u svom prikazu ove fotografije novinar lista The Guardian.


 

Komentari (7)
Objavljeno:
Ne razumijem sta su ovi mladi ljudi trebali?! Da isto ovako sto i gledaju prema menhetnu ali da vrište?! Ne kontam..
Objavljeno:
Tačno, terorizam, zna se i ko je to uradio: GEORGE W. BUSH... Da skratim priču: CRNE KUTIJE SU IZGORELE, A PASOŠ JE SAČUVAN?!!!? To nije objašnjenje ni za maloumne!
Mo
Objavljeno:
I danas se čudim da se relativno malo i pisalo i govorilo o cijeloj tragediji. Toliko je bilo priča onih koji su ostali o onima što su poginuli. Ne sjećam se da sam ijednu priču čitala o putnicima aviona koji su udarili u Blizance.Da li su ostale crne kutije iza tih aviona , ruševine su rasčišćene. Da li je to zbog toga što je veliku Ameriku stid da ju je snašlo tako nešto, pa to treba pomesti što prije ,ili nešto drugo- zaista ne znam. Inače znam da se sve nedaće u velikom gradu brzo zaborave. Pa ljudi umiru i ginu svaki dan.
Objavljeno:
a posle je došao bankarski krah, zar to nisu neki oma znali :D
Objavljeno:
Ovi mladi su znali da zgrade ruše kontolisanom eksplozijom kao što ruše mnoge zgrade po SAD, pa su zato bezbrižni.
Objavljeno:
kao prvo to nije dijelo teroristickog napada... samo neznanje moze biti toliko opasno koliko blamaza kako su teroristi oteli avione i tako precizno upravljali bez koordinata i visinomjera,naprosto uplivali s avionima u blizance... tako nesto moguce je samo s visokom tehnologijom, sofisticirano,potpomognuto najsavremenijom opremom koju posjeduje NASA... mislim da je ovo jos jedna USA zavjera... posebno kada se shvati koliko je suplja zvanicna prica, jos bolje sadrzaj iz crne kutije... najbolje od svega...pogledajte koliko je koga na popisu mrtvih... zapravo...zasto su u tom momentu pojedini katovi bili apsolutno prazni?? Niki Lauda je iz neznanja objavio u startu kako mu je kao pilotu takvih putnickih aviona, zapravo nejasno kako je netko mogao gledati kroz prozor, zaokrenuti avion i u sumi cackalica(nebodera new yorka) upravo se zabiti u blizance... mislim da nema tog pilota, mahera koji bi takvim avionom, uz apsolutne-idealne uslove to uspio i slucajno napraviti u pokusaju od 1:1000... to se moze prodati samo sitnoj graji... pa makar oni bili ameri...
Objavljeno:
sjecam se bombardovanja moga grada za vrijeme rata u bh...u gluho doba noci okupili bismo se u jednoj sobi i brojali granate...raspravljali smo se koja je pala na koji dio grada...i ludjacki smo se smijali...ne znam ni cemu. vec sam tada,kao dijete,osjetila neki ludi adrenalin kako te drma dok oko tebe ljudi ginu...taj ludjacki smijeh je jedino sto te odrzi u zivotu,spasi od ludila. vjerujem da su ovi mladi Amerikanci sa slike bili potpuno sokirani....i isto se ludjacki smijali kao mi nekada devedesetih...
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.