<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kupusište loših namjera

<p>Broj i iznos stranih investicija u Bosni i Hercegovini u ovoj godini je višestruko opao u odnosu na prethodne. Dok se djelomično nedostatak interesovanja stranih ulagača može pravdati svjetskom ekonomskom krizom, nemoguće je zanemariti sve probleme ambijenta za investiranje u BiH.</p>

02. decembar 2009, 12:00

Prema istraživanju pod nazivom „Prepreke za ulaganja na zapadni Balkan“, koje je sprovelo Udruženje evropskih privrednih komora, korupcija i nepredvidivost regulativnih okvira su najveće prepreke potencijalnim investitorima. Domaći i strani privrednici korupciju u regionu su na skali - od najbolje ocjene jedan do najgore šest – ocjenjivali od četiri do šest. U svim zemljama regiona bez izuzetaka, privrednici traže obrazovaniju i efikasniju državnu administraciju. Interesovanje investitora u regionu  najveće je za Srbiju i Hrvatsku, jednako za BiH i Crnu Goru, nešto manje za Makedoniju, a najviše su uradile u stvaranju povoljnog poslovnog ambijenta Crna Gora i Makedonija.

U Bosni i Hercegovini stanje je sumorno, pored svih nabrojanih problema postoje i oni vezani za različite zakone u dva entiteta. Ministarka za ekonomske odnose i regionalnu saradnju RS Jasna Brkić kazala je da je u RS u prvih devet mjeseci ove godine uloženo oko 100 miliona maraka direktnih stranih investicija. Pored ove mizerne cifre, za Vladu RS, čiji jedini princip rada je demagogija, to je potvrda „velikog interesovanja stranaca za potencijale kojima raspolaže naša zemlja“.

„Imajući u vidu prirodne resurse, geografsku poziciju, radnu snagu i uređen poreski sistem, RS je još uvijek privlačna investitorima. Na poboljšanju tog ambijenta radićemo i dalje - rekla je Brkićeva, a prenio „Fokus“.

Da je stvarno stanje drugačije, potvrđuju primjeri poput propale najavljene velike investicije Češke elektroprivrede (Čez) koja se povukla iz projekta gradnje novog bloka u RiTE Gacko zbog kršenja prava malih akcionara od strane Vlade RS. Čez je čak pokrenuo arbitražu protiv Elektroprivrede RS i RiTE Gacko  zbog neispunjavanja ugovornih obaveza.

Nešto noviji primjer je povlačenje pa ponovno vraćanje u posao sa banjalučkom fabrikom obuće „Bema“, austrijsko-njemačke firme „Ara“. Tehnički direktor „Beme“ Marinko Umićević tvrdi da su mu predstavnici „Are“ rekli da su im iz Ambasade Njemačke u BiH savjetovali da ne ulažu u novi posao, da je ovdje rizično za ulaganje. Takođe je rekao da je „pokušao dići medijsku buku zbog ovog slučaja koji se njima desio, da se ne bi desio drugima“. U ovom slučaju podržava Vladu RS koja je uputila pismo ambasadi, smatra da se Zapad ne smije tako ponašati. Od tehničkog direktora saznali smo i da „Ara“ seli proizvodnju u Etiopiju.

U Ambasadi kažu da „principijelno ne komentarišu glasine“. Smatraju da Bosna i Hercegovina ima šta ponuditi ulagačima.

„U mnogim privrednim sektorima BiH posjeduje komparativne prednosti naspram susjednih država, kao na primjer u energetskom sektoru, u prerađivačkom sektoru drvne i metalne industrije, ali i u manjim sektorima, kao što su turizam i ekološka poljoprivreda“, rekao je za „Buku“ ambasador Njemačke u BiH Joakim Šmit.

Kaže da postoje i problemi.

„Administracija ne radi uvijek na predvidiv način i stvaranje političke volje zna potrajati dosta dugo. Kod mnogih velikih projekata, za koje su već godinama zainteresovani i njemački investitori, ni dan danas se ne vide dogledne odluke. Ta nesigurnost košta novca. Čak se i kompanije, koje su ovdje već ulagale, bore sa zamarajućim problemima: Bez ikakvog objašnjena ne izdaju se dozvole. Odjednom se traže visoke takse za licence. Boravišno pravo za strance postaje sve komplikovanije i skuplje. Između entiteta se uspostavljaju bespotrebene trgovinske barijere. Kompanija, koja je zainteresovana za ulaganje u BiH, uzet će prilikom donošenja odluke u obzir iskustva drugih i odmjerit će rizik, tako da odluka ne ide uvijek u korist investicije. Ipak mogu reći da smo, zajedno sa našim partnerima iz administracije i vlade, dosta problema uklonili s puta i pomogli njemačkim kompanijama u uspješnom ulaganju“, smatra ambasador Joakim Šmit.

U 2008. direktna ulaganja njemačkih kompanija u BiH iznosila su 39.7 miliona maraka, od kraja rata ukupno 518.8 miliona. Jaki sektori su građevinski materijali, metalno-prerađivački sektor, usluge i životne namirnice, a brojne investicije njemačkih kompanija u BiH se odvijaju preko njihovih filijala u Beču, Ljubljani i Budimpešti tako da se ne evidentiraju kao njemačke, kaže amasador Šmit.

„Ni velik broj malih investicija od strane Bosanaca iz dijaspore i povratnika nije sadržan u zvaničnim statistikama. Vanjska trgovina je za mene mjerodavan aspekt u procjeni bilateralnih ekonomskih odnosa, gdje je Njemačka sa iznosom od dvije milijarde i 463 miliona maraka u 2008. drugi po veličini trgovinski partner Bosne i Hercegovine“,  kazao je ambasador Njemačke u BiH Joakim Šmit.

U slovenačkoj kompaniji „Merkator“ kažu da su došli u Republiku Srpsku jer su „ocijenili da je ulazak na tržište Republike Srpske utemeljen i da je samim tim moguće očekivati dobrobit za sve“. Žele pokriti oko 10 posto tržišnog udjela u cijeloj BiH do 2012., a najveći problemi prilikom investicija u RS bile su im poslovne lokacije.

„Najveći izazov prilikom tih projekata je dobiti odgovorajuću lokaciju za odgovarajuću cijenu, naravno sa svim urbanističkim dozvolama. Kao i napraviti odabir kadrova i uvjeriti kupce o prednostima kupovine u „Merkatoru“. Sa takvim izazovima se srećemo na svim tržištima Jugoistočne Evrope“ , kaže za „Buku“ Tatjana Raković-Savić iz pres službe „Merkatora“.
Kao najveći problem za investitore u BiH u odnosu na zemlje okruženja navodi loše zakone.

„Osnovni izazov za strane investitore kod kupovine i gradnje objekata je još uvijek postojeće pravo korištenja zemljišta. Neke zemlje kao što su Hrvatska i Slovenija su tu transformaciju riješile na jednostavan način, promjenom prava korištenja u vlasničko pravo. Neke države imaju te procese transformacije, koji proizlaze iz društvenog vlasništva nekadašnje SFRJ u proceduri . Za strane investitore je to velik problem, čak nepremostiv. U BiH, odnosno Republici Srpskoj ova oblast je uređena kroz više zakona i propisa, koji stvaraju prostor za različito tumačenje. S obzirom da je donesen novi Zakon o stvarnim pravima koji će biti u primjeni od 2010., nadamo se da će zakonske procedure u ovoj oblasti biti jasnije i prava investitora zaštićenija“, smatraju u „Merkatoru“ a saopštava Tatjana Raković-Savić.

Postoje i različiti zakoni u entitetima.

„Zakon o PDV-u je na nivou Bosne i Hercegovine i jedinstven je za FBiH i RS. Međutim što se tiče direktnih poreza postoje određene razlike kod poreza na dohodak vezane za oporezivanje ličnih primanja, pa je tako stopa poreza na dohodak u RS 8% a u FBiH 10%. Kod doprinosa na plate stope su manje u RS nego u FBiH, na primjer razlike postoje kod oporezivanja toplog obroka i regresa. Tu su i značajne razlike kod poreza na imovinu. Osim navedenog, tu je i Zakon o fiskalnim kasama u veleprodaji i maloprodaji koji se primjenjuje samo u Republici Srspkoj“, kažu iz „Merkatora“.

Smatraju i da je recept za povećanje stranih investicija na kojem bi trebale poraditi vlasti BiH jednostavan.

„Rast društvenog proizvoda, politička stabilnost i pravni red su temeljni postulati na kojima se  baziraju privredni prosperitet i blagostanje naroda i tu nema puno mudrosti“, uvjerena je Tatjana Raković-Savić iz „Merkatora“.

Ekonomista Damir Miljević smatra da BiH nije interesantna za investitore.

„Ove godine ino-investitori su donijeli u BiH po raznim osnovima oko 230 miliona eura što je svega petina iznosa iz prošle godine. Iz ovoga je jasno da BiH nije atraktivna za ino-ulaganja, pogotovo za ona koja nama trebaju a to su direktna strana ulaganja u proizvodnju i usluge jer se dobar dio dosadašnjih ulaganja odnosio na kupovinu postojećih kompanija. Sva rangiranja zemalja koja se prave na nivou Evrope ili svijeta pokazuju da BiH nije atraktivna za ulaganja i što je još gore svake godine smo sve lošije i lošije rangirani u odnosu na druge, a pogotovo u odnosu na okruženje. Naša država nažalost nema niti jednu komparativnu prednost u odnosu na zemlje iz okruženja, što samo znači da se vlast mora dobrano potruditi da popravi privredni ambijent u ovoj zemlji, što po svemu onome što se događa njima ne pada na pamet.U uslovima kada nemate niti jednu ozbiljnu komparativnu prednost u odnosu na okruženje tj. kada imate loše funkcionisanje vlasti i birokratije, političku nestabilnost, korupciju, loše sudstvo i loš privredni ambijent onda vam konkurencija postaju i zemlje tipa Etiopije, Lesota i sličnih zemalja. U takvoj konkurenciji gdje je radna snaga neuporedivo jeftinija nego što je vaša, a sve ostalo jednako loše kao i kod vas gubite i tu bitku za inostrane investitore“, kaže za „Buku“ Damir  Miljević.

Mišljenja je da je suviše problema za investiranje u BiH.

„Sve je, nažalost problem u ovoj zemlji. Kada pogledate Bijelu knjigu koju je objavilo Udruženje inostranih investitora u BiH primijetićete da ne postoji oblast koja  nije problem. Od komplikovanih i nejasnih propisa, korupcije, birokratije do nepostojanja vladavine prava. Primjera ima bezbroj ali možda najbolji pokazatelj koliko smo loši kada su u pitanju ino-investitori je činjenica da je BiH ostala jedina zemlja na Balkanu u kojoj nije otvoren McDonaldsov restoran. Koliko god se ovaj indikator poslovne klime može nekome činiti neozbiljan, on nešto govori“, smatra Miljević.

Još jedna u nizu prepreka je i različito zakonodavstvo u entitetima.

„Za ozbiljne velike investitore, kojih istina u ovoj zemlji i nema puno, različitost propisa, nadležnosti i ingerencija na različitim nivoima organizovanja u državi stvara ozbiljan problem. S obzirom da propisi nisu harmonizovani, ozbiljni investitori, koji su u jednu ruku i razmaženi, zbog komplikovanosti sistema poslovanja na cijeloj teritoriji zemlje radije izbjegavaju BiH nego da se nose sa svim našim čudima. Mi smo mala zemlja i neinteresantno tržište u komparaciji sa drugima, Komplikovanost sistema kao što je da npr. pola firme prima platu u RS na koju se plaća 54% poreza i doprinosa, a pola firme u Federaciji na koju se plaća 70% dadžbina odvraća investitore od nas. Investitor hoće da se bavi poslom a ne udovoljavanjem komplikovanom državnom aparatu“, stav je Damira Miljevića.

Politička stabilnost koju BiH nema je takođe od presudne važnosti za privlačenje investitora.

„Ino-kapital je plašljiviji od zeca i to smo se mogli uvjeriti u toku ove krize. Danas je teško dobiti i ino-kredit, a kamoli očekivati da će neko investirati u ovu zemlju. Samo po osnovu političkog ludovanja i prepucavanje u ovoj zemlji u zadnjih godinu dana  kamate na ino-kredite su povećane za 2 indeksna poena odnosno za 30 % kroz tzv. country risk. Očekivati da će u ovoj političkoj ludnici sa izjavama o referendumu ili izjavama o potencijalnom oružanom sukobu, ozbiljni ino investitori doći u zemlju, graniči se sa naučnom fantastikom. Ozbiljnim investitorima, pored dobrog poslovnog ambijenta i stimulacija, neophodna je i politička stabilnost u zemlji kao garancija za njihovu investiciju. Mi to nemamo i nećemo imati ni naredne godine jer se ulazi u predizbornu kampanju tako da do 2011. godine ne treba ni računati na ozbiljan priliv ino-ulaganja. Izuzimam iz toga moguće prihode od prodaje porodičnog zlata kao što je npr. BH Telekom ili porodičnog srebra kao što je Elektroprivreda RS. No to nisu ino-investicije onog tipa koji nama treba. Nama trebaju investicije u proizvodnju i zapošljavanje a njih u naredne dvije godini neće biti zbog političke nestabilnosti i lošeg privrednog ambijenta“, nema dilema Damir Miljević.

Pogled banjalučkog ekonomista na šanse za popravljanje ambijenta za investiranje odiše pesimizmom.

„U ovoj zemlji nijedan društveni ni privredni problem nije riješen od Dejtona na ovamo. Mi nemamo niti jednu oblast ljudskog života za koju možemo reći : E ovo smo odradili i ovo sada funkcioniše na zadovoljavajući način.Ono što mene više brine od toga, je što niko ništa i ne radi da se stanje popravi. Loš nam je privredni ambijent, nema pravne države, ne funkcioniše zaštita potrošača, nema zaštite poslodavaca, penzioni sistem nam je katastrofalan, zdravstveni još gori, obrazovni očajan i da ne nabrajam dalje. A svi se zabavljaju zaštitom nacionalnih interesa i preraspodjelom političke moći.Naredna godina je predizborna tako da je i ona izgubljena za ozbiljne reforme. O ozbiljnom poslu na popravljanju privrednog ambijenta očito se ne može govoriti do 2011. godine a ona je daleko“, zaključuje Miljević.

Dok se vlasti na svim nivoima trude da umanje vlastitu odgovornost jer investitori sve više izbjegavaju Bosnu i Hercegovinu, čak i kratak razgovor sa domaćim i stranim privrednicima otkriva bezbrojne mane poslovnog ambijenta. Korupcija koja već godinama uništava i posljednja zdrava tkiva, sigurno je najveća prepreka i najteži problem. Vlasti BiH kao ni entiteta nisu uradile ništa da se pokušaju riješiti fatalne bolesti društva. Loši zakoni, neusklađeni između entiteta kao i sa propisima EU, stvaranje trgovinskih barijera, spore i neefikasne carinske procedure, visoke stope bankarskih kamata na kredite, lista problema je predugačka. Politička stabilnost kao preduslov bilo kakvog popravljanja stanja je potpuno neizvjesna, čak štaviše sukobi stalno eskaliraju posljednjih godina. U takvim uslovima slab priliv investicija je sasvim izvjesan ishod, i adekvatan radu svih nivoa vlasti BiH. Bez ikakve naznake volje da se nešto promijeni, investitori će i dalje izbjegavati Bosnu i Hercegovinu koja će nepopravljivo tavoriti na dnu svih evropskih ljestvica. Neuhvatljivi zec stranog kapitala još dugo će zaobilaziti naše kupusište.