<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Vagner i Verdi: dva vijeka rivalstva

MUZIKA

Dvojica najvećih operskih kompozitora i savremenika još jednom će se, poslije dva vijeka, nadmetati za naklonost publike.

19. septembar 2012, 12:00

Već ove jeseni počinju proslave povodom 200. godišnjice (2013.) od rođenja Riharda Vagnera i Đuzepea Verdija, kompozitorâ muzike koju i dan danas prepoznaju milioni, čak i oni koji nisu ljubitelji klasike.

Rođeni 1813, Nemac Vagner i Italijan Verdi odveli su operski žanr u sasvim svjež pravac, a njihova zavještanja će se naći u centru pažnje 2013. u vidu novih izdanja, izvedbi, knjiga i radijskih prenosa širom svijeta.

Zastavu će već sledećeg mgeseca podići Ciklus prstena u Kovent Gardenu koji će uživo prenositi BBC Radio 3.

Potom će Metropoliten Opera u Njujorku biti jedna od nekoliko međunarodnih dvorana koja će preuzeti palicu. U novoj sezoni biće izvedena tri kompletna Ciklusa prstena na prolgeće i dvije nove produkcije Verdija - „Bal pod maskama” u novembru ove i „Rigoleto” u februaru sljedeće godine.

U Velikoj Britaniji Verdijeva 200. godišnica počinje novom produkcijom „Travijate” u ENO Koloseumu, u Španiji će madridski Kraljevski teatar odati počast Verdiju postavkom „Makbeta” u decembru, a u Minhenu Verdi će imati gala veče dan nakon Božića.

Naravno, najekstravagantnije proslave zbiće se u domovinama kompozitora.

Festival u Bajrojtu, koji je sam kompozitor ustanovio, počeće 2013. filmskom projekcijom „Letećeg Holanđanina”. Prema riječima kompozitorove nasljednice Katarine Vagner, najveći akcenat u programu festivala biće na Vagnerovim ranim djelima.

U Italiji Verdi će biti serviran u svakoj prilici, sa novim produkcijama „Travijate”, „Falstafa”, „Nabuka”, „Oberta”, „Makbeta” i „Bala pod maskama” u milanskoj Skali uz velike proslave u Veroni i Parmi.

„Obojica su odvela operu iz Mocartovog klasičnog svijeta ka budućnosti 20. vijeka”, kaže Kaspar Holten, direktor opere u Kovent Gardenu. „Ali dok je Verdi unosio revoluciju u ovu formu postepeno, na osnovama tradicije bel canta i izražavajući emocije na sasvim novi način, Vagner je bio radikalniji”.

Verdi je bio popularan šoumen, smatra Holten, koji je nudio ubjedljive priče i dramatične zaplete. „Ponekad mislim da je bio Stiven Spilberg svojih dana. Kod Vagnera su, međutim, iznenađenja dolazila u vidu snage i krajnosti njegovih ideja”.

Vagner, poznat po temama poput „Kasa Valkira” i ”Svadbenog marša” stvorio je mitologiju koja se zasnivala na njegovm ličnom burnom životu koga su pratile brojne afere i česta izgnanstva.

Verdi je, sa druge strane, nadživio suprugu i nekoliko djece i bio je povučeniji. „U njegovom opusu nema toliko upletenih ličnih osjećanja, iako je Verdijev rad veoma emotivan. Ali, on je sebe držao izvan slike”.

I dok je Verdi, skoro slučajno, postao nacionalni heroj povezan sa narodnim pokretom Italijanskog ujedinjenja, Vagner je bio prezren zbog antisemitskih izjava i germanske mitologizacije koju je Hitler kasnije eksploatisao.

„Vagnerove ideje su zadirale u filozofiju, prirodu i politiku i bile su toliko moćne da su u mnogim slučajevima kasnije korišćene na kontroverzan način”, kaže Holten. „Međutim,ne možete ga smatrati odgovornim za sve to”.

Edvard Blejkman sa BBC Radija 3 kaže da moderna opera ne može da se zamisli bez uticaja dvojice kompozitora. „Toliko su bili različiti, ali vezuje ih to što im je opera bila bliža srcu od bilo čega drugog.”