Religija i nasilje

Kada religija postane dio problema, a ne rješenja

Objavljeno: 21.09.2012. - 05:02
''Zar nije čudo koliko su ljudi spremni da se bore za svoju religiju, a tako nespremni da žive po njenim pravilima!''
Veličina slova: a a a

Poenta ovog teksta je da se prije svega iz psihološkog ugla pokušaju objasniti mehanizmi i procesi koji doprinose da religija u određenim situacijama bude faktor nestabilnosti, mržnje, netolerancije, nasilja. Povod je jasan, praktično svakodnevno smo svjedoci ovakve uloge religije, kod nas i u svijetu, a najsvježiji primjer su veliki talasi nasilja širom planete, a sve (opet) zbog sadržaja jednog filma...  Iznesene konstatacije su rezultat 30-ak istraživanja koje smo sprovodili u Republici Srpskoj u zadnjih 10-ak godina.


Krenimo ipak od izvora. Svi smo čuli za onu Hristovu: ''Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovjest. A druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe. O ovima dvjema zapovjestima visi sav zakon i proroci.– Jevanđelje po Mateju, 22:37-40''. Priznaće i većina ateista da kada bi čovjek primjenio ova pravila u praksi, život bi bio gotovo bajkovit. I zaista, u nekim istraživanjima (domaćim i inostranim) smo dobili da tzv. intrinzička (iskrenija, dublja) religioznost je povezana sa većim optimizmom, zadovoljstvom životom, altruizmom itd. Međutim, postavlja se pitanje otkuda u praksi i istraživanjima i jedna, potpuno drugačija slika religije. Otkuda tokom istorije i pored svih silnih poruka o miru i ljubavi toliko vjerskih ratova i međunarodnog vjerskog terorizma, etnocentričnih vjerskih vođa i zločinaca, inkvizicije, spaljivanja „vještica i jeretika“, ubijanja medicinskih sestara od antiabortus religioznih grupa itd?! Brojna inostrana i naša istraživanja takođe svjedoče o vezi religioznosti sa brojnim problematičnim stavovima i pojavama kao što su: socijalne predrasude, proratni stavovi, netolerancija, autoritarnost, etnocentrizam itd. Pa evo nekih objašnjenja o ovim paradoksalnim uticajima religije i kako do njih uopšte dolazi...


1.Prvo objašnjenje se tiče iskrenosti i dubine same vjere. Brojna inostrana ali i moja istraživanja pokazuju da što je vjera personalnija, internalizovanija, iskrenija i dublja, manja je povezanost sa problematičnim pojavama. Usudio bih se reći društvo je sretnije što je više vjernika,  a manje religioznih ! Dakle, treba praviti razliku između vjere kao intimnog uvjerenja i pouzdanja u Boga i religioznosti kao šire pojave koja podrazumjeva i razne druge manifestacije, kao što je veza sa religioznom insitucijom, vjeroispoviješću, važnost običaja i rituala itd.


2. U vezi s prethodnim je važnost poznavanja izvornih vjerskih učenja. Činjenica je da mali broj ljudi čita i poznaje vjerske spise te stoga su i podložni manipulaciji, iskrivljenim stavovima i ponašanjima. Ako istrgnete neke rečenice iz bilo kog svetog spisa - možete opravdati svako zlodjelo. Međutim, to naravno nije tačno jer istina se ne zasniva na činjenicama već na njihovom skladu.


3. Uopšte, veza religioznosti i neprijateljstva prema drugim grupama može se tumačiti uz pomoć teorija grupne psihologije. Pripadnost određenoj vjerskoj grupi vodi izraženoj bliskosti i kohezivnosti sa članovima te grupe kroz zajedničke obrede, molitve, vjerovanja, ali i distancom, rivalitetom prema grupama koje su drugačije. Ponosni smo na grupu  kojoj pripadamo, ali istovremeno se može javiti i osjećanje preziranja drugih grupa, pogotovo ako grupa može biti prijeteća za nas i ako su razlike između naše i drugih grupa izraženije.


4. Važan faktor u objašnjenju veze religije i određenih negativnih događaja su reformulacije činjenica kroz moralna opravdanja, ublažena objašnjenja, dehumanizaciju drugih itd. Tako se destruktivnim pojavama pripisuju neki pozitivni epiteti i na taj način se manipuliše javnošću. Primjer su napadi Al-Qaede, čiji su čelnici govorili da je to zarad svetog rata, te da je to u skladu sa učenjem proroka Muhameda.  Naspram toga, suprotnoj strani se oduzimaju ljudski kvaliteti, dodaji negativni atributi kao što su satana, apokaliptična zvijer i sl. Bilo je sličnih stvari i na našim prostorima i ratovima.Moralna legitimnost nasilja ili rata se postiže i kroz propagandu da su određene religiozne vrijednosti, sloboda ili društveni sistem, ugroženi. U tom kontekstu se određeni stripovi, knjige proglase opasnostima za sistem vrijednosti, te se opravdava i nasilje prema akterima.


5.Religija može da podstakne neprijateljstvo, ukoliko sadrži vrijednosti i ideje o izabranoj zajednici, ističući razlike u odnosu na „druge“ koji nisu dio te zajednice.  Doktrina da je određeni narod ili država „izabrani, Božji narod“ i da ima ekskluzivu  na istinu može da automatski stavlja druge narode u inferioran položaj. Ovakvi atributi mogu da doprinesu neprijateljstvu i konfliktima. Zvuči poznato ...


6.Religija kroz svoj sistem normi determiniše šta je sveto, a šta pogrešno, šta podržati, a šta kazniti. Religija može da utiče na odnos prema brojnim životnim pitanjima kao što su muško-ženski odnosi, abortus, eutanazija, smrtna kazna, istopolni brakovi, kontracepcija, obrazovanje, druge vjerske grupe i sl. Ukoliko su u vjerskim spisima izneseni negativni stavovi prema nekim pitanjima ili grupama, to može biti sjeme neprijateljstva ili predrasuda prema onima koji se ponašaju na takav nepoželjan način.


7.Neprijateljstvo i distanca prema drugim narodima, može biti i posljedica realnog ili nerealnog straha od tih grupa. Neprijateljstvo postaje odraz želje za očuvanjem identiteta, teritorije i sl. Efekat je veći ako se „neprijateljska“ strana povezuje sa  ugrožavanjem nečeg „svetog“. Npr. tokom rata na prostorima bivše Jugoslavije, ratni huškači su često u prvi plan isticali paljenje svetih vjerskih objekata od one druge strane.


8. Religija može biti povezana sa nasiljem i kroz forsiranje misionarstva, tj. uvjerenja da je obaveza da se određena religija proširi po čitavom svijetu. Tokom tog procesa često su korištene nasilne metode, a često je dolazilo i do povratne nasilne reakcije kod onih koji su trebali biti preobraćeni.


Religija dakle, pored nekih svojih pozitivnih funkcija može biti povezana i sa raznim pojavama problematičnog karaktera. Nešto što po definiciji treba da povezuje ljude, ima i drugu stranu medalje. Vjerski spisi pozivaju na ljubav, mir, milost, praštanje. Čini se međutim da je to „uputstvo za upotrebu“ prilično površno pročitano, shvaćeno, pounutreno. Skloni smo da se izjasnimo da smo religiozni, ali ne i da živimo u tom duhu. Ne treba zaboraviti riječi Hrista sa početka da je ljubav prema Bogu i bližnjem svom iznad svega drugog, pa tako i iznad svake druge norme, pravila ili banalnih razlika koje postoje među ljudima i socijalnim grupama. Religiozni se u budućnosti suočavaju sa izazovom da ih njihova „vjera koja kroz ljubav radi“ ( Galaćanima, 5:6) ne razdvaja, već povezuje sa drugim ljudima, transcendirajući stvarne ili imaginarne međusobne razlike.Samo tako religija više neće biti dio problema već dio rješenja ili kako Justin Popović reče: „Religija je sredstvo za produženje, produbljenje i obeskonačenje čovječije ličnosti.“

 

Izrečena fatva, tvorcima filma nevinost muslimana

 

Čije je dijete najljepše



Komentari (5)
Objavljeno:
Na podruchju Bosne,uvek se verovalo u neshto[religiju],tako da nemojte da prichate gluposti i ispadate nepismeni....
Objavljeno:
Pa ni kapitalizam nije potekao sa ovog područja pa je prihvaćen. I fudbal je nastao u Engleskoj, pa je opet prihvaćen. I tako dalje. Ljudi uvijek streme ka boljem, samo budala nikad ne mijenja mišljenje.
Objavljeno:
BiH Hrvati, Srbi i Bošnjaci, prvo ste odjebali mnogoboštvo radi jednog Židova Isusa, a onda ste odjebali kristjanstvo radi katoličanstva, pravoslavlja i islama. Vaša karakteristika je da ste pojeli vjeru za večeru i to dva puta.
Objavljeno:
Evo ova povelja Tvrtkova u Tuzli. U ono vrijeme biti kristjanin i odan Vatikanu ili Bizantu nije bila ista stvar. Kristjanstvo je izvedenica iz kršćanstva kao što su izvedenice iz njega katoličanstvo, pravoslavlje, protestantizam, baptizam, itd.... Da li su katoličanstvo i pravoslavlje isti? Nisu. Tako nisu niti kristjanstvo, katoličanstvo i pravoslavlje. Žalim, BiH Hrvati i Srbi ne mogu na silu od Tvrtka napraviti nekoga tko se klanjao Bizantu i Vatikanu kao što su to radili pravoslavci i katolici. Međutim kako sam napisao, samo kršćanstvo pa time i kristjanstvo su strani elemet na području BiH, dovedeni naknadno jer je tu djelovalo mnogoboštvo i vjerovalo se recimo u boga Peruna. Stoga sama vjera kao takva nije značajna kad je u pitanju Tvrtko. Kad je u pitanju Tvrtko bitno je da se izjašnjavao kao Bosanac. Bosanac dakle, ne Srbin, Hrvat ili Turčin. Tako isto i da je bio vladar Bosne, a ne neke srpske, hrvatske, turkoidne Bosne. Na kraju svi ste vi vjerski izdajnici i uvlakači u guzicu raznim religijskim i nacionalnim centrima moći kao i većina svijeta. Zadovoljni?
Objavljeno:
Ma dobro, tipična priča jedne BiH. Ajmo sad... otkuda u Bosni jedna Biblija puna Židova? Otkud u Bosni jedan Kur'an pun Arapa? Jednostavno ste glupi, oprostite mi, kad se jebete u mozak i natežete vezano za religije koje uopće nisu potakle s ovog područja i uopće nemaju veze s tradicijom ovom područja, a to je mnogoboštvo. I k tome zemlja i nekretnine koje kupuju po BiH pravoslavni popovi, kršćanski svećenici i muslimanski poglavari nisu imovina BiH, nego tih vjerskih zajednica koje preko njih jačaju svoju svjetovnu moć.
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.