<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kad bi čovjek....

LUIS CERNUDA

Kad bi čovek mogao reći ono što voli, kad bi čovek mogao uzdići svoju ljubav do neba, kao što je oblak uzdignut u svetlosti; kad bi poput zidova što se ruše da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu, kad bi čovek mogao razoriti svoje telo, ostavljajući samo istinu svoje ljubavi, istinu samoga sebe...

21. septembar 2012, 12:00

Za LIV
umjesto metafizike
iz kosmičkih nagoveštaja
anonimnog               


KAD BI ČOVEK...

Kad bi čovek mogao reći ono što voli,
kad bi čovek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovek mogao razoriti svoje telo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam zamišljao,
onaj, što svojim jezikom, svojim očima, svojim rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu, svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i telo plove u njegovom duhu i telu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje,
da te ne poznajem ne bih živeo,
da umirem ne znajući te, ne bih umro, jer nisam živeo.

Vezan tekst:

Umberto Eko: Baudolino