Podno naselja Starčevica u Banjaluci, postoji jedan nedovršen tranzitni put, čija se izgradnja otegla u nedogled (k’o ulazak Bosne u Evropu). Već dvadeset godina sve garniture gradske vlasti obećavaju da će jednog lijepog dana dovršiti to čudo od puta. Koliko je samo traka za taj tranzitni put predviđeno kada je toliko vremena potrebno da se sagradi, boga pitaj!? Sigurno ne više od četiri, ali sumnjam da bi ga dovršili i da se radi o običnoj uličici širine 3-4 metra.
Ipak, nedovršenost ceste, koja se, da li zbog elegičnosti sudbine svoje ili ko zna već čega, oslanja na bulevar Desanke Maksimović, nije spriječila ambicioznost pumpadžija da na razdaljini manjoj od 500 metara naprave čak dvije benzinske pumpe. Negdje na pola puta između ove dvije crpke, nalazi se i nedovršena zgrada od par stotina kvadratnih metara, koja bi trebalo da bude neki budući motelčić (a šta bi drugo).
I upravo ispred tog nesvršenog motela, proteklog vikenda desiše se neki čudni radovi. Skupilo se par radnika s bagerčićima i mašinama za tabanje zemlje, te su se denuli u posao. Krampali su i krampali, tabali i ravnali zemlju - neko bi rekao da će dva tranzitna puta da izgrade. Pogledi prolaznika bili su veseli, jer su se valjda svi ponadali da će se tranzitni put napokon dovršiti – ipak je predizborna trka u toku, a asfaltiranje je nešto najefikasnije u pridobijanju glasova (voli narod asflat).
Ali kada su se radovi završili, a nisu bog zna koliko dugo ni trajali, napokon smo mogli da vidimo šta je bila ambicija tabača zemlje. Naime, ljudi su poravnali maleni dio nedovršenog puta, kako bi se mogao raspeti čador, zarad promocije stranke – a koje drugo do Milinog saveza socijalnoosjetljivih demokrata.
Montirali su i sto od par desetina metara za mnogoljudne simpatizere partije, ogladnjele penzionere i dokone prolaznike, koji gledaju gdje da se ogrebu za besplatan ručak i dvolitru piva. Tu je i podmladak stranke koji je vrijedno radio na dekoraciji stolova - dobila djeca po cenera, pa su vrijedno ređala tanjiriće i plastične čaše po kariranim stoljnjacima. Ah, ala će da bude veselja, pjesme, ića i pića. Tu je negdje sa strane i mjesto za kazane s posnim hagrasom - voli naš narod da se omrsi posnim grahom. Kasnije će da se donese i ‘ladne janjetine, koje je preostalo sa prošlog mitinga, u to nema nikakve sumnje! Đe će se bez janjet’ne mitingovat’, to nema nikakvoga smisla.
Ali nije blam što se mitinguje na tako prost i malograđanski način, nego što se za te manifestacije ne biraju ni prostor, ni vrijeme, pa su se janjeće brigade počele organizovati i po školskim dvorištima. Najgore je što se slične priredbe dešavaju u vremenu kada bi trebalo da traje nastava, koja se zarad političkih promocija obustavlja. Termin u dvorištima je lako dobiti, pogotovo ako si iz reda vladajuće koalicije, jer većina direktora je u nekoj od tih partija. Oni sami sebi naprave promociju očas posla, a da ne potroše ni markicu. Neće valjda direktor neke škole samom sebi iznajmljivati dvorište. Pa zato je i postavljen da uvijek bude na usluzi, i on i obrazovna institucija u kojoj su ga postavili da šefuje. A kome je lakše biti šef, nego djeci. Njima je ionako najdraže kada im nastavnici kažu da je nastava obustavljena, pa jedva dočekaju da uhvate maglu.
A kako to konkretno izgleda u Banjaluci? Roditelji iz Osnovne škole Georgi Stojkov Rakovski u Banjaluci (popularna Bugarska škola) kazali su nam da je nastava prekinuta sat i po prije uobičajenog kraja, a djeca su (na njihovu opštu radost, vjerovatno) puštena kući. Inače, tokom čitavog dana, postavljaju se šatori, ubacuju se stolovi, priprema koncertna bina za nastupe poznatih političara i pjevača (repertoar od Baje Malog Knindže do Sinova Manjače ) i ori se naselje. Tako je bilo u Boriku, tako i sad u naselju Nova Varoš, gdje se pomenuta Bugarska škola nalazi. I nikom ništa, karavani prolaze....
Ne bi u svemu tome bilo ništa loše kada bi predsjednik održao, pored uobičajenog repertoara, i kakvo ekskluzivno predavanje učenicima, kao što to čini po “svojim” fakultetima za političke nauke. Ali o čemu bi on pričao, a da zainteresuje prosječnog učenika osnovne škole? Matematika zbrajanja glasova njih ne zanima. A ne može im bacati priče ni o vodovodima i kanalizaciji, popravci puteva i gradnji mostova. Ne padaju školarci na bajate fraze. Nisu oni generacija kojoj se mogu proturati šupljaci, njih zanimaju konkretne stvari.
Na priče o trinaestim penzijama i četrnaestim platama mogu da se uhvate jedino njihovi naivni roditelji. Zato se isti i ne bune što njihovoj djeci otimaju školske časove zarad promovisanje političkih interesa. I umjesto da dignu glas protiv ovakvog stanja, oni će da mitinguju i podržavaju svakojake političke ublehaše, kupljeni komadom hladne janjetine i čašom mlakog piva.
Neko je rekao da je vlast onakva kakav je narod - ovih dana se potvrdilo da je narod, zapravo, onakav kakvi su politički mitinzi njihovih omiljenih partija! Jadan, bijedan i čemeran!
Kada se suše na narod obruše ili prijeti li nam godina gladi
