<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Alberto Moravija: Majstor psihološkog romana

PISAC

Majstor psihološkog romana, književni ugled stekao je svojim prvim djelom „Ravnodušni ljudi“ (1929), u kome analizira raspad građanskog sloja.

28. novembar 2014, 12:00

Alberto Moravija značajan italijanski književnik, rodio se 28. novembra 1907. godine, a umro je 26. septembra 1990. godine u Rimu.

Majstor psihološkog romana, književni ugled stekao je svojim prvim djelom „Ravnodušni ljudi“ (1929), u kome analizira raspad građanskog sloja.

U devetoj godini oboljeva od tuberkuloze kostiju, pa je zbog toga imao velikih problema tokom školovanja. Bolest je, kaže Moravija, “bila prva najvažnija činjenica u mom životu, a druga – fašizam”.

Bolesti i fašizmu Moravija pripisuje toliku važnost, jer je zbog njih i pretrpio i sam učinio ono što inače nikada ne bi. “Ono što oblikuje naš karakter jesu stvari koje smo primorani činiti, a ne one koje činimo svojom voljom”.

Tridesetih godina minulog vijeka, Moravija je dosta putovao Evropom i objavljivao. Fašistički režim ga optužuje da je „nemoralan pisac“, Ministarstvo kulture zabranjuje novinarima da pišu o njegovim knjigama.

Četrdesetih i pedesetih godina intenzivno je objavljivao romane, pripovijetke, drame, pisao u novinama i časopisima: pripovijetke i putopisnu prozu objavljuje mu “Corriere della Sera”, a filmsku kritiku “L'Espresso”. Djela su mu prevedena na sve glavne jezike. Tih godina nastavio je putovati, posjetio je još Srednji Istok, Tursku, Egipat, Španjolsku, Rusiju, Indiju.

U te dvije decenije intenzivno objavljuje romane, pripovijetke, drame... Napisao je više od trideset knjiga, a njegovi romani: „Prezir“, „Dosada“, „Čočara“, „Rimljanka“ doživjeli su svjetski uspjeh.

Prisutnošću ne više samo u štampanim medijima, nego i na radiju i televiziji, potpisivanjem desetina manifesta, davanjem i vođenjem intervjua, gradi se kult oko Moravije, koji se ne libi javno istupati. Tako se on angažiuje i 1968., u godini studentskih protesta, u vrijeme rasprave o seksualnom oslobođenju čovjeka. Moravia objavljuje roman u cijelosti posvećen toj temi pod nazivom “ Ja i on”, a od strane predstavnika feminističkog pokreta proglašen je “muškim šovinistom”.

Novije Moravijino stvaralaštvo obilježeno je njegovim javnim djelovanjem. Moravija se javno izjašnjava o pitanjima od književne avangarde, preko studentskih zahtjeva, kineske kulturne revolucije, ženskih pitanja, pa do seksualne revolucije, smatrajući da je jedna od društvenih funkcija suvremenog pisca izreći svoj stav o svim ideološkim temama koje karakterišu epohu.

U romanu „Rimljanka“, Moravija je, po prvi put, naslikao čovjeka iz naroda. Glavna junakinja Adrijana, spletom raznoraznih okolnosti, postaje bludnica. Njena životna priča omogućila je piscu da autentično prikaže fašističke vrhove u čijoj sredini ona stiče karijeru.

Konzervativni književni kritičari zamjerali su Moraviji lascivne opise ženskih likova koji su, po tim tumačenjima, na „granici pornografije“. Čak je između Moravije i Švedske akademije za književnost, od 1949. godine, pa do njegove smrti trajao hladni rat zbog kandidature za Nobelovu nagradu.

Alberto Moravija “Tajna”

Kad ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigdje drugo. Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim dogadjajima. Voleo sam te kao što mi se nikada ranije nije desilo i kako mi se nikada više neće desiti.

Voleo sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumem da li smo se voleli koji mesec ili koju godinu, koji tren ili koju vječnost. Možda si oduvek bila u meni, kao deo mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih večitih čežnji, kao sećanje na staru maštu mog djetinjstva razočaranog deteta, koje nije uspevalo da pronadje drugara sa kojim bi podelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.


Voleo sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unela u moj život, ili zbog onog uzbudjujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj deo mene koji sam oduvek hteo da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti.


Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra. Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te poslednji put video prošle godine, prošlog meseca, ovog jutra ili možda pre samo nekoliko trenutaka. Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosetljivo na tok vremena, životne dogadjaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi.


Nešto što čini tajnim blago unutrašnje lepote za kojom posežem kada imam potrebu za svetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje. Po neki put, uveče, sa prozora moje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jerusalimu i sanjam da je opet tu. Želio bih da u tvom životu ima makar deo lepote koju umeš da daš onome ko je pored tebe.

Film

Na osnovu njegovog romana “Prezir” veliki francuski reditelj Žan Lik Godar režirao je film “Contempt”, na francuskom “Le Mépris” u kojem glavnu žensku ulogu tumači Brižit Bardo.

Vezan tekst: Greta Garbo: Misteriozna strankinja