Aleksandra Letić: Ova predizborna kampanja vrijeđa inteligenciju građana!

Objavljeno: 05.10.2012. - 01:01
“Cijela ova priča, plakati, zvučnici, estradni "umjetnici" na trgovima, baloni, ogrjevi za glasove nisu ništa drugo no vrijedjanje pameti običnog naroda, koji bi im se 7. oktobra na prikladan način trebao zahvaliti što ga smatraju maloumnim, naivnim i nesposobnim da uporedi svoj stvarni život i ono što se sa tribina obećava” kaže u intervjuu za BUKU Aleksandra Letić, program menadžer u Helsiškom odboru za ljudska prava iz Bijeljine. Sa njom smo razgovarali o trenutnoj situaciji u tom gradu, kako izgleda predizborna kampanja, te šta se nudi i obećava biračima pred lokalne izbore.
Autor: BUKA intervju
Veličina slova: a a a

Gdjo Letić, kako Vama Bijeljina izgleda danas, kako ste Vi zadovoljni trenutnom situacijom u Vašoj opštini?

Potrebno je biti pravedan i realan u ocjenjivanju trenutne situacije i priznati da je Bijeljina, posebno ako se uporedi sa drugim opštinama u Republici Srpskoj ali i u BiH, napredovala, izgradila se prvenstveno. No, sa druge strane, ne mogu reći da je Bijeljina grad koji je uradio sve da značajno poboljča kvalitet zivota njenih gradjana. Centri za kulturu, kanalizacija, putevi, ulična rasvjeta, itd, to nije istinski razvoj, niti nešto što sve nas koji živimo ovdje treba neograničeno da oduševi i da nas učini srećnim i zahvalnim. To su osnovne potrebe i svaka administracija koja ne može takve projekte da sprovede ne bi trebala ni da postoji. Sa druge strane, kvalitet života, posebno za mlade ljude ne prati te, u izbornim godinama, vrlo popularne gradjevinske radove. Centar za visoko obrazovanje bez studentskog doma, Centar za kulturu bez jasnog dugoročnog plana kako će kultura ući u taj centar i biti dostupna svim gradjanima, naslijedjen gradski park od austrougarske vladavine, u čijem središtu se trenutno gradi ugostiteljski objekat, i bez jasne namjere da se još negdje na teritoriji grada napravi zelena oaza...to su sve stvari koje mene čine i dalje nezadovoljnom i sad već i frustriranom gradjankom ovog grada. Suvišno je pominjati sve one pojave sitne i krupne korupcije, nekulture i bahatosti skoro svih onih koji svoja primanja crpe iz budžetskih sredstava, nepotizam, rodbinski i stranački, tu se više teško može napraviti razlika... To već budi bijes i želju da se stvari moraju drastično mijenjati i to odmah.


Da li Vi dakle očekujete promjene u Bijeljini?



Ne očekujem neke značajne promjene u političkom smislu, mada bi i one bile prijeko potrebne.  Nakon toliko godina vladanja, ali u bukvalnom smislu vladanja, jedne političke opcije, izgubi se smisao demokratije, smisao izbora, smisao da se očekuje nešto drugačije od onoga što smo vidjeli u zadnjih 20 godina. Bijeljina ima razne potencijale, ima ljude, ima mlade, al ako jedna politicka opčija 20 godina nije pronašla način da svoj osnovni kapitaj, onaj ljudski i intelektualni iskoristi i od njega na koncu profitira, onda teško da će se nečeg pametnog i novog sjetiti u narednom periodu u tom pravcu. Sa druge strane, ni glasači nisu pretjerano zainteresovani za neke velike promjene, prvenstveno iz dva razloga. Jedan je da je lakše biti u onome na šta su navikli i što ima izgleda da će se opet naći na vlasti, a onaj drugi, koji je ključni problem ne samo Bijeljine nego cijele naše države, nema novih ideja, nema vizija, nema hrabrih, novih političara koji bi rizikovale sve, pa i sopstvenu moć i vlast da donesu novi impuls.  


Rekli ste da smo već dvadeset godina sa istim licima u politici, sa istim potencijalima ili bolje rečeno nedostatkom potencijala za neke bitnije promjene, kako u tom smislu ocjenjujet aktuelnu vlast u Bijeljini a kako ponašanje opozicije?


Aktuelna vlast u Bijeljini trenutno čini sve što je njihov primarni interes, ostati tu gdje jesu i gdje su već zadnjih 20-tak godina. Za taj cilj se koriste sva sredstva, koja su značajnija i znatno veća, ako ste na vlasti. Opozicija, prvenstveno ova koja na nivou entiteta ima vlast i moć, tu se zaostaje. Politička retorika se malo razlikuje, ali su poruke na koncu iste, a i te poruke, ako ih malo bolje analizirate manjkaju sadržaj, dugoročna strategija, održivost. I na jednoj ni na drugoj strani, fali ono što sam već pomenula: nove ideje i nova vizija i nešto što neće vrijedjati inteligenciju prosječnog glasača.


Na koji način se aktuelni kandidati za gradonačelnika Bijeljine obraćaju biračima?  

Koriste se sve moguće platforme i prostore da se obrate potencijalnim glasačima i da utiču na njihovu odluku za koga će glasati. To je počelo čak i prije samog početka zvanične predizborne trke i može se reći da je cijela ova godina već obilježena izborima i izbornim trkama a da je ovaj septembar samo finiš jednog za sve nas mukotrpnog, teškog puta koji za mnoge od nas budi gadjenje. Ono što je zanimljivije u tim obraćanjima kandidata je manje sadržaj, jer se on ne mijenja značajno već godinama, ali jeste način kako se to čini. I dalje je sve obojeno političkom arogancijom i obraćanjem sa visine, kao da glasači nisu ti koji će na koncu odlučivati o njihovoj političkoj sudbini, nego neko, ko bi trebao biti srećan i zahvalan što mu se nudi mogućnost da glasa za takvog jednog lidera. Ovo se prvenstveno odnosi na dva kandidata koja dolaze iz dvije najjače stranke...imamo mi  i jednog nezavisnog kandidata, koji u nedostatku istinskog političkog programa i ozbiljnijeg političkog djelovanja i iskustva ubere po koju simpatiju medju glasačima, samo zato što je "čovjek iz naroda". Sve u svemu, obraćanje kandidata, kao i cijela predizborna trka u kojoj se nerijetko pojave mobilni bilbordi na kamionima, automobili sa zvučnicima, koji kružeći gradom promovišu svog kandidata, nisu ništa drugo nego vrijedjanje inteligencije onih, koji će u nedjelju izaći na biračka mjesta i stati pred tešku odluku da izaberu izmedju onih, koji se istinski i ne razlikuju značajno.


Kako biste ocijenili predizbornu kampanju u Vašem gradu?

Jedina pozitivna strana ove predizborne kampanje je činjenica da se medjuetničke relacije i medjureligijski odnosi u gradu Bijeljini ne zloupotrebljavaju u kampanji kao što je to bio ranije slučaj. Sve ostalo je razočaravajuće, jer ne vidim progres, ne vidim program, ne vidim vizije niti nove ideje. Priča se o novim radnim mjestima, a ulaganju u razvoj, u mlade, al niko ne govori kako i kroz koje budžete, sa kojim i čijim novcima. Otvaraju se Centri za kulturu, asfaltiraju ulice, postavljaju ulične rasvjete, i to se gradjanima "prodaje" kao razvoj, a privreda u najboljem slučaju stagnira. Pominju se veliki projekti i velika ulaganja, a niko ne daje konkretan odgovor šta ta ulaganja i ti projekti dobrog donose svakom pojedincu ovog grada. Cijela predizborna kampanja je puna obećanja, al vrlo malo ima onih realnih, kao da ti ljudi ne žive u ovom gradu, ne hodaju istim ulicama i ne čuju i ne vide kako običan gradjanin ovog grada živi i bori se, iz mjeseca u mjesec da preživi. Ne bih da budem zlonamjerna i da impliciram da kandidate realnost i ne zanima, kao što ih neće ni glasači i gradjani zanimati nakon 7. oktobra, al se ne mogu osloboditi tog osjećaja da je to baš tako. Pobijediti po svaku cijenu, a poslije ćemo vidjeti šta ćemo i kako ćemo, a kad jednom zasjednem u fotelju, svakako mi ne može niko ništa. Politika je očito postala unosan vid samozapošljavanja, a ne potreba da se kreira promjena u društvu, pa se i predizborna kampanja manje više pretvorila u bezobzirnu bitku za poziciju, mjesto, platu, privilegije, u kojem su glasači i gradjani samo jedno nužno zlo, sa kojim se treba komunicirati mjesec dana.  A predizborna kampanja raznih stranaka po semberskim selima je postala tragi-komična a metode, koje se koriste da bi se glasači privukli i da bi se njima manipulisalo bi bile neiscrpan izvor za nekog dobrog reditelja.  Sve u svemu, ponavljam, cijela ova priča, plakati, zvučnici, estradni "umjetnici" na trgovima, baloni, ogrjevi za glasove nisu ništa drugo no vrijedjanje pameti običnog naroda, koji bi im se 7. oktobra na prikladan način trebao zahvaliti što ga smatraju maloumnim, naivnim i nesposobnim da uporedi svoj stvarni život i ono što se sa tribina obećava.


Kako gledate na trenutne odnose Banjaluke i Bijeljine, odnosno Republičke vlasti i opštinskih vlasti u Bijeljini?



Ta relacija je već niz godina napeta i obojena međusobnim optuživanjima. Ništa se tu nije promijenilo ni sad i nema se nešto novo dodati.


Šta je u protekle četiri godine vlast u Bijeljini obećala a nije uradila i na drugu stranu da li je bilo ispunjenih  obećanja?


Obećanja je bilo puno i neka su sigurno ispunjenja, posebno ona koja se tiču izgradnje grada. Sjećam se da su data obećanja u pravcu povećanja zaposlenosti, da će se stvarati uslovi da se posebno mladi ljudi zaposle, da se daju podsticaji za otvaranje novih firmi i tako novih radnih mjesta. Moram priznati da do mene nisu stigle te informacije da se veći broj mladih, a i onih koji su malo manje mladi, zaposlio na području grada Bijeljine, ali zato redovno dobijem informacije da se firme zatvaraju, da je broj mladih nezaposlenih na birou za zapošljavanje u porastu. Zgrade, putevi, svetiljke, klupice u parku, sportske dvorane odlične su za brze političke poene, ali na žalost nisu profitne, ne pružaju radna mjesta i ne hrane porodice.  

Zašto je važno da građani izađu na izbore?


Vazno je izaći i na takav način učestvovati u procesu donošenja odluka ko će voditi ovaj grad u narednom periodu ili ko neće. Iako nemamo ideju za koga glasati, treba izaći i bar listić učiniti nevažećim, jer je i to na neki nacin glasanje i to je poruka. Mi trenutno nemamo puno drugih mehanizama, nego upravo taj, koji se dešava na biračkim mjestima. Ako pogledamo oko sebe i vidimo kako živimo, kako žive naši susjedi, šta se sve oko nas dešava, onda nemamo ni jedno pravo niti opravdanje ne izaći 7.oktobra i ne dati svoj glas za neku vrstu promjene.

Razgovarao Elvir Padalović

 

 

Komentari (0)
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.