I dok je oko Predsjednika Srpske trajala postizborna pijanka (valjda se slavilo što Slobodan Gavranović nije izgubio), Dodiku nije bilo do pjesme. Po prvi put u posljednjih 7-8 godina, vidjeli smo izgubljeno lice neospornog autarha ovih prostora. Lice čovjeka koji je upravo saznao da je njegova partija devastirana na lokalnim izborima.
Drao se Ministar Škrbić na uvce Miloradu ,,Ovo je moja kućaaaaa”...ali džaba. Znao je Milorad već oko ponoći da mu je, figurativno, ostala samo ta jedna kuća i par kućeraka. Jer, opozicioni SDS dobio je 27 načelnika, a njegov SNSD osvojio je 15 opština.
-15 opština, bubnja Miloradu u glavi, a imao je 41! Prije samo četiri godine!
Treba znati da od tih 15 opština većinu čine manja mjesta koja gravitiraju ka Banjaluci, te Zvornik i Foča, na koje se nahrupilo u megakoaliciji.
Ta njihova sela
Zapravo, pjesma večeri u SNSD-ovom štabu trebalo je da bude ,,Banjaluko i ta tvoja sela”, sa akcentom, dakako, na ,,tvoja sela”.
Da se ne lažemo, ta ,,sela” predstavljaju zamjensko ime za većinu od 15 opština u kojima je pobijedio SNSD. Ta ,,sela” su donijela Slobodanu Gavranoviću gradonačelničku funkciju. Ta ,,sela” su spasila SNSD potpunog debakla i dala kakav- takav razlog da se svinjetinom omaste zidovi Banskog dvora.
I, da, treba biti do kraja iskren - ovo jeste bio sraz urbanog i ruralnog - bar u Banjaluci. I jeste očekivano, ali sa mnogo manje razlike, pobijedilo je ruralno. Bilo je i nagrađeno. Svaki put, puteljak, vododerina, kuća, kućica, štala i pojata dobila je vodu, struju, uličnu rasvjetu i asfalt. Ono, lijepo je to, ali aman zaman, zar se morao čekati debeli 21. vijek da se civilizuje okolina Banjaluke?
Sa druge strane, urbano, šta god to značilo, dobilo je srednji prst od gradskih vlasti. Taj srednji prst umalo se nije odbio, da ne kažem zabio, SNSD-u na nezgodno mjesto.
Dan poslije-2014.
Dan poslije, imamo triježnjenje svakovrsno. Neko pije rasol, neko još ne može da vjeruje, neko već smišlja ,,realna” objašnjenja. Sve u svemu, SNSD se preko noći prometnuo iz najpoželjnije mlade u čaršiji u ocvalu usjedjelicu. SDS je, pak, plebiscitarnom podrškom, prije svega sa Istoka RS, vostao, što bi rekli, i od lokalnih marginalaca nacrtao se u prvog mladoženju, koji bira sebi draganu za svatove. Htjeli, ne htjeli, politički moćnici, i pride analitičari, već sad gledaju u novu ,,sportsku sezonu” opštih izbora 2014.
Naknadna pamet jeste dosadna, ali je bitna. I koliko god iritirala ljude ona rečenica ,,Lako je biti general poslije bitke”, gdje, u slijedu stvari, lokalni analitičar pojasni kako je ,,sve znao od ranije”, treba se malo analitikom pozabaviti.
SNSD jeste ocvala mlada, ali je još uvijek prva u selu. I, da ne bude zabune, SNSD JESTE i dalje najjača politička partija u Republici Srpskoj. Samo, SNSD više ne bira. Na SDS-u je da donese, prije svega za sebe, istorijski bitnu odluku, koja će poslije 2014. godine odrediti maršutu ovog entiteta. Najlakše je, a neki će reći i najprirodnije i najvjerovatnije, da se napravi tzv. velika koalcija, SNSD-SDS, koja bi oduvala resto političke scene u Srpskoj. Može da bude, ali ne mora da znači. Jer SNSD na BiH nivou i jeste politički saveznik SDS-u. Takođe, zanimljivo je da je npr. u Foči SNSD u sadejestvu sa SDS-om sklonio Zdravka Krsmanovića sa načelničke funkcije. Znači, koalicija radi kad treba.
Međutim, sujete, i prije svega unutarpartijski lični interesi, rijetko kad pomognu stvaranju ovako jedne velike koalicije, pogotovo na duže staze i u entitetskim gabaritima. Vidjeti primjer Srbije.
Kada to ne prođe, a često ne prođe, onda se javlja tzv ,,treći čovjek”, preciznije partija, koja je tas na vagi vlasti. Ničim izazvan, Marko Pavić i njegov DNS postaju zlatna koka koja će najvjerovatnije odrediti političku sudbinu RS-a i donijeti pobjedu SNSD-u ili SDS-u. 2014. godine. Neki će se pitati zašto bi DNS pretrčavao iz SNSD-ovih skuta pod zastavu SDS-a? A zašto da ne? Samo je stvar koliko i šta će u postizbornoj kombinatorici biti ponuđeno Paviću. Čovjek koji sa svojom strankom već treći mandat vodi Prijedor očigledno zna šta radi, i što je bitnije, ima biračku bazu da to potvrdi. Par odgovornijih ministarskih mjesta i DNS mogu biti odlučujući faktor u budućnosti.
Oni koji se ne pitaju
Partija u pokušaju, stranka koja je sama sebi cilj - Socijalistička partija RS i definitivno je završila ozbiljnu političku karijeru. Oni se ne pitaju - kao i uvijek, sa tom razlikom što ih sad više niko ništa neće ni pitati. Ako im ni ovo nije bilo jasno, valjda im je bio jasan prvi govor novog gradonačelnika Banjaluke, Slobodana Gavranovića, koji je eksplicitno rekao - nikakvih koalicija sa Socijalistima! Eto, sad im je valjda jasno. Čuda su moguća, npr. da se Petar Đokić udomi u SDS-u. Ali se i zovu čudima zato što su nevjerovatno rijetka. Ništa od te priče.
PDP, čudna interesna organizacija, ima jednu jedinu moć - zna nekako da preživi. Gradonačelnik Trebinja Vučurević je najbolji primjer. Ipak, to treba posmatrati kao izolovani incident. PDP ne može dobaciti preko toga.
Svakako, najveći gubitnici su ljudi iz SNSD-ovog štaba - od Rajka Vasića, preko Radmanovića, Špirića do Radojičića, te agencije koje su kreirale predizbornu kampanju, ako se to kampanjom može zvati.
Sasvim sigurno, Dodik, ako je još uvijek, valjda, šef, trebao bi smijeniti što se da smijeniti i pedagoški umrtviti samostalne aktivnosti pojedinih tajkun-političara. Kažem, ako je još uvijek šef, jer kiseli osmijeh sa početka priče odaje više pogled Borisa Tadića, nego Tomislava Nikolića nakon srbijanskih izbora.
Krajnje je vrijeme da se Milorad ozbiljno pozabavi Javnim servisom, preciznije RTRS-om, pošto se i do sad bavio ovim poslom. Vrijeme je, za njegovo dobro, da od vjersko-fundamentalističke televizije lokalne provinijencije, sa diletantima na svakom ćošku, napravi ozbiljnu TV kuću. Objektivno, ona će mu najviše pomoći ili odmoći. Sa svakodnevnim molebanima, osveštavanjima svega i svačega, rukoljubima klera, više kopa jamu Dodiku i SNSD-u nego što su i sami svjesni. Resto države koja ne miriši Dodika, odavno ionako nema memorisan taj opskurni TV kanal na daljinskom upravljaču.
Uz sve ovo, nije teško zaključiti da se u Dodikovoj glavi sve češće pojavljuje riječ –preletač. Ukoliko se preletači pojave, definitivno se politički kancer uvukao u tkivo SNSD-a. Još jedna muka više na Milinim plećima.
Tek, umjesto zaključka - na lokalu će kako ko može i sa kim može. Na to će imati više uticaja unutarčaršijske priče od partijskih direktiva, to je sigurno. Ali, lokalni izbori su fenomenalan lakmus papir za opšte izbore koji će za dvije godine. Neki kažu da je dvije godine mnogo. Međutim, za narod i zemlju koja hita u budućnost koracima kornjače na apaurinima, dvije godine je apstraktan pojam i nije nešto mnogo. Jedno je sigurno - 2014. godine ništa više neće biti kao prije, bar u Republici Srpskoj, a Dodikov osmijeh u pokušaju to jako dobro nagovještava.
Na njemu je da se odredi prema budućnosti i da vidi da li je ovo početak kraja? Novog početka teško da će biti.
