Banjalučka javnost nedano je bila uznemirena informacijama koje govore da se prostitucija odvija u hotelu Talija, a da su seksualne usluge koristili i neki poznati biznismeni i javne ličnosti iz Srpske. Višemjesečnu istragu spovelo je Specijalno tužilaštvo RS, a detalji o ovom slučaju se ne otkrivaju, jer je proces još u toku.
Prema definiciji prostitucija se smatra svako davanje seksualnih usluga za koje se dobijaju novčana sredstva, a ovo djelo u našem zakonu smatra se prekršajem i tretira se Zakonom o javnom redu i miru, a to se odnosi na lica koja daju usluge prostitucije, ali i ustupaju prostorije za te potrebe.
O prostituciji se kod nas malo priča, a među kuloarima mnogo se zna. Osobe koje rade u ovom poslu bježe od medija koji žele da otkriju škakljive detalje „najstarijeg zanata na svijetu“. S vremena na vrijeme u javnosti se pojave informacije koje potvrđuju da je prostitucija tu koliko god mi bježali od nje. Podsjete nas na činjenicu da se prostitucija možda odvija u stanu pored našeg, u kući iza ćoška....
Srđan Kukolj, predsjednik Udruženja građana "Akcija protiv side“ iz Banjaluke kaže da na početku, kad koristimo izraz prostitucija trebamo utvrditi o kojoj vrsti ponašanja govorimo.
„Prostitucija, ili seksualni rad kako sada definišemo muškarce i žene koji pružaju seksualne odnose za novac ili neka druga dobra, predstavlja problem današnjice, kako u svijetu tako i u Banjaluci. Specijalne jedinice Evropske komisije 2003. godine u Bosni i Hercegovini su zatvorile sve, do tada prisutne, striptiz barove, bordele i mjesta u kojima se svakodnevno odvijala prodaja seksualnih usluga. Nakon te operacije seksualni rad se sakrio i postao, tako reći, nevidljiv svim institucijama/organizacijama koje se bave rješavanjem ovog problema. Samim tim, broj žrtava trgovine ljudima se povećao. Svjesni smo da je u Banjaluci prisutan model ponašanja mladih djevojaka koje dobrovoljno ili pod prisilom ulaze u intimne odnose sa starijim muškarcima od kojih dobijaju, u većini, slučajeva poklone i novac za pružen seksualni odnos. Dakle, danas govorimo više o muškarcima i ženama koje budu sponzorisane od strane njihovih klijenata za pruženu seksualnu uslugu. Nažalost, ovaj model ponašanja postaje prihvatljiv u našoj zajednici te utiče na razmišljanja budućih generacija“, kaže Kukolj za naš portal.
Kada su u pitanju konkretni podaci o onima koji se bave prostitucijom u Banjaluci, RS ili BiH Kukolj objašnjava da zvanična statistika ne postoji upravo iz razloga što seksualni rad nije javno dostupan i da možemo samo govoriti o broju žrtava trgovine ljudima, nasilju, seksualnom i verbalnom zlostavljanju što ne podrazumjeva i broj seksualnih radnika.
„Muškarci i žene koje se bave prodajom seksualnih usluga često su izloženi fizičkom i mentalnom zlostavljanju. U većini slučajeva postaju seksualni objekti za dalju eksploataciju što narušava njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Takođe, izloženi su prenosu polno prenosivih infekcija ili neželjenoj trudnoći. Neki od njih su lica koja nisu državljani Bosne i Hercegovine te im menadžeri/svodnici tokom boravka u BiH oduzimaju lične dokumente i ograničajavu pravo kretanja“, napominje on.
Kukolj smatra da resorne institucije, kada je ova pojava u pitanju i njeno tretiranje, daju najbolje od sebe.
„S obzirom da je pitanje prodaje seksualnih usluga složen problem koji trebamo posmatrati sa političkog, ekonomskog i socijalnog aspekta trebali bi unaprijediti saradnju svih relevantnih institucija kako bi se smanjio broj osoba koje se bave prodajom seksualnih usluga. Svakako se treba unaprijediti zakoni i samim tim sankcije“, ističe Kukolj.
Kad je u pitanju prostitucija kod nas, Nikola Morača, novinar Nezavisnih novina koji prati hroniku kaže da je stanje takvo da svi znaju za prostituciju, svi znaju gdje se, za koliko „para“ i na koje mjesto može otići kako bi se „uživalo“ u njoj.
„Pojedinci čak znaju i djevojke koje se bave prostitucijom, kako one koje su trenutno studentkinje, tako i one koje rade u državnim institucijama. Dakle, kada govorimo o prostituciji u Banjaluci, ona je javna tajna“, kaže Morača za BUKU.
Morača takođe napominje da je ranije, u periodu nakon rata u BiH, bilo mnoštvo noćnih klubova, barova i drugih objekata duž magistralnih puteva širom BiH u kojima su se prostitucijom bavile većinom strane državljanke iz Rumunije, Moldavije i drugih država Istočne Evrope, ali da je ovaj način bavljenja prostitucijom uspješno suzbijen zahvaljujući akcijama MUP RS i Federacije BiH.
„Sadašnja prostitucija se svodi na telefonske pozive kojima se dogovara adresa i 'usluga', a objekti uz magistralne puteve su napušteni i zatvoreni. Sada je princip sljedeći: biznismeni kada dođu iz zemalja regiona obrate se konobarima u elitnim kaficima i pitaju gdje se mogu provesti i opustiti, a da to bude intimno i daleko od očiju javnosti. Ovi konobari ih savjetuju o mjestima na koja pomenuti biznismeni zatim odlaze. Dakle, u jednu ruku sadašnja prostitucija, da je tako nazovem, je zatvorenija od one koja je bila prije desetak godina“, objašnjava Morača.
Prema njegovom mišljenju javnost je dovoljno upoznata sa ovim problemom, a o zainteresovanosti medija za ovu problematiku moglo bi se raspravljati.
„Naravno da sam kao novinar zainteresovan da prostituciju posmatram iz više uglova, ali jednostavno vremena je malo, premalo, da bi se novinar posvetio tome. Sa druge strane, kada su u pitanju uzroci, ubijeđen sam da je prostitucija u Banjaluci o kojom smo pisali posljednjih dana zasnovana na principu dobrovoljnosti. Koliko god to grubo zvučalo ali ubijeđen sam da niko ni te studentice, niti ove službenice ne primorava da se bave ovim najstarijim zanatom. Jednostavno, one žele da na najlakši mogući način dođu do novca i to i čine tako što prodaju svoje tijelo“, rekao je on.
PROSTITUCIJA I MALOLJETNICI
Prostitucijom se često bave maloljetne osobe, a to je problem koji se u našem društvu, prema mišljenju stručnjaka, zataškava.
Sonja Stančić, diplomirana psihologinja rekla je da se u svakoj srednjoj školi ili grupi u kojoj se kreću maloljetne osobe tačno zna ko su osobe koje su sklone takvom ponašanju, ali to se prečutkuje i to tome se ne priča javno
Stančićeva je u saradnji sa Udruženjem građana „Zdravo da ste“ 2010. godine radila Istraživanje o dječijoj pornografiji i prostituciji koje je podržano od strane Save the children-a, a za naš portal, kada je u pitanju početak maloljetničke prostitucije rekla je da je najkritičniji uzrast između 12 i 13 godina kada su djevojčice najranjivije i najpodložnije vršnjačkom uticaju.
„Mlada djevojčica da bi se dopala svojoj vršnjačkoj grupi, drugarima i drugaricama u školi, ali i da bi obezbijedila sve one materijalne stvari koje se cijene u njihovom društvu, a koje joj njena porodica ne može pružiti, počinje na neki način naplaćivati svoje seksualne usluge. Tu je veliki problem i sponzorsko ponašanje koje se odnosi na novi trend u sistemu vrijednosti mladih, ali i starijih generacija. Društveno se opravdava veza djevojaka koje su u vezi sa starijim, imućnijim, muškarcima. Ti muškarci su od djevojaka stariji 15 ili 20 godina i oni maloljetnu djevojčicu za seksualne usluge plaćaju novcem, poklonima, ljetovanjima i slično. Nažalost od strane intelektualne niti od bilo koje druge grupacije ne nailazimo na osudu ovakvog ponašanja, a njegove posljedice tek će da nas sustignu“, rekla je ona.
Stančićeva je rekla da su svi profesionalci, psiholozi i pedagozi koji su učestvovali u spomenutom istraživanju, rekli da se suočavaju sa znatnim brojem djevojčica u njihovim školama koje su u lancu prostitucije, neke su im se čak obraćale za pomoć, a kako nema sistemskog rješenja sve je ostalo na razgovoru između profesionalaca i djevojčice.
Kada je u pitanju način na koji maloljetna osoba počinje da se bavi prostitucijom Stančićeva napominje da je načešći put sponzorsko ponašanje.
„Djevojčica od 15, 16 ili 17 godina ima momka koji je stariji od nje 10, 15 ili 20 godina. U početku joj kupuje poklone, izvodi ju u skupe restorane, odvodi na vikende u skupe apartmane i slično. Djevojčici prija takva pažnja, posebno ako je slabog imovinskog stanja i na taj način sebi obezbjeđuje materijalne stvari. Međutim, ubzo nakon toga, svega dva ili tri mjeseca, taj dečko počinje da ju 'dijeli' sa svojim prijateljima koji joj takođe kupuju poklone ili daju novac. Poslije nekog vremena, to više nisu dva ili tri prijatelja, nego desetine njih ili više, a ona više i nije u vezi sa prvim dečkom u tom lancu“, objašnjava Stančićeva.
Dodaje da kad maloljetna ili mlada djevojka uđe u taj lanac ona teško može da iz njega izađe, jer na početku to izgleda zabavno i dobrovoljno, ali poslije ukoliko ne posluša šta joj se kaže slijede batine, ponižavanje, ismijavanje i prijetnje.
Na maloljetnu i mladu osobu koja se bavi prostitucijom takvo ponašanje ostavlja mnogobrojne i teške posljedice.
„Moram istaći da čak i kad izgleda da je neko dobrovoljno ušao u prostituciju to ne mora da bude tako, jer maloljetna ili mlada punoljetna osoba još uvijek nije dovoljno mentalno zrela da može da sagleda posljedice takvog ponašanja. Zato i ne možemo govoriti o dobrovoljnoj prostituciji kod nekog ko ima 16 ili 19 godina. Osobe koje su rano uvučene u sponzorski ili krug prostitucije počinju veoma rano da konzumiraju alkohol, cigarete, lake i teške droge i druge opijate i vrlo brzo postaju fizički i mentalno ovisne o tim sredstvima. Te djevojčice gube samopouzdanje, imaju iskrivljenu sliku o sebi, osjećaju se manje vrijednim, lošim osobama, postaju depresivne i negdje duboko u sebi osjećaju da to nije put kojim trebaju da idu, ali nemaju snage da se iz toga izvuku“, rekla je psihologinja.
Sonja Stančić napominje da promjena velikog broja partnera u tako mladom periodu života trajno narušava emocionalno stanje osobe, iskrivljuje se slika muško-ženskog odnosa, a sekusalni odnos se više ne doživljava kao čin povjerenja već kao sredstvo za postizanje određenih ciljeva.
Iz tima „Akcija protiv side“ iz Banjaluke rekli su da u vremenu u kojem živomo ne posvjećuje se dovoljno pažnje kvalitetu odgajanja i obrazovanja djece, te se većinom uskraćuju informacije koje su od značaja za razvoj životnih vještina i samostalnog odlučivanja adolescenata, te osnaživanja njihove ličnosti.
„Mi, kao zajednica, bi se trebali više uključiti u razvijanje socijalnih programa za mlade koji bi pružili dovoljno informacija koje bi uticale na povećanje znanja i vještina svake mlade osobe“, zaključuju oni.
Vezan tekst:
