Studenti, ne protestuje se samo jedan dan!

Objavljeno: 26.10.2012. - 04:28
“Korupcija u obrazovanju, cirkus u profesiji”, “Ako se sve može kupiti, onda ništa više nije vrijedno” – slogani su ovo kampanje koju je Transparency International BiH pokrenuo u saradnji sa Centrima civilnih inicijativa. O korupciji na univerzitetima , o tome koliko mogu današnji studenti napraviti boreći se protiv korupcije na univerzitetima razgovarali smo sa Ivanom Korajlić, portparolkom TI BiH.
Autor: BUKA intervju
Veličina slova: a a a

Prije dva dana u Banjaluci je održan Studentski plenum, preko 700 studenata izrazilo je svoje nezadovoljstvo stanjem na Univerzitetu, naravno nezadovoljstvo se odnosilo i na koruptivna ponašanja menadžmenta Univerziteta te aferama na pojedinim fakultetima? Koliko su studentski zahtjevi opravdani?

Naravno da su opravdani i u svakom slučaju pozitivan pomak predstavlja to da su se studenti konačno počeli buniti i što je najbitnije zahtijevati odgovornije ponašanje univerziteta i njegove uprave. Ja se zaista nadam da će se njihovi zahtjevi ozbiljno shvatiti i da ovo neće biti jedna od situacija koje su se dešavale ranije, a to je da studenti prijete pobunom do onog trenutka kada im univerzitet obeća „socijalni“ rok ili nešto slično, nakon čega zaborave na sve probleme na univerzitetu koje su do tada pominjali. Da bismo mogli očekivati prave rezultate kada govorimo o borbi protiv korupcije na univerzitetu, nije dovoljno da studenti protestuju jedan dan, ili održe skup na tu temu, već da se svako od njih aktivno uključi tako što će svaki slučaj prijaviti nadležnim organima i stajati iza tih prijava. I ne samo to, već i na prvom mjestu odbiti da budu uključeni u bilo kakve nepravilnosti, jer upravo iz straha od posljedica ili zato što je tako lakše, studenti i sami postaju saučesnici.

Imajući u vidu da se studenti "svako malo" bune protiv takvog stanja a da faktički nikakvih konkretnih konsekvenci nema, jesu li to sve zapravo isprazne priče?

Upravo je ta istrajnost ključni faktor, a nje do sada nažalost nije bilo, dijelom i zbog predstavnika studentkih organizacija koji su pravili različite kompromise. Zbog toga većina studenata i smatra, sudeći i prema našim istraživanjima, da se ne može ništa promijeniti, na šta su uticala i ranija iskustva sa aferama koje nisu procesuirane, a čiji učesnici još uvijek nesmetano rade na univerzitetima. Ono što mi pokušavamo i kroz cijeli projekat i kroz kampanju koju smo pokrenuli, je da pokažemo studentima da su oni ti koji mogu pokrenuti promjene. Evo jednog od primjera: studenti se žale na nesankcionisanje slučajeva korupcije, gdje su svakako u pravu. Međutim, zaboravlja se na činjenicu da univerziteti imaju autonomiju i da policija ili bilo koji organ za provođenje zakona ne može tek tako na svoju ruku upasti na univerzitet i hapsiti ljude. S druge strane, kolege profesori teško da će prijavljivati jedni druge. Dakle, studenti su ti koji znaju šta se dešava i koji mogu u saradnji sa univerzitetom i policijom dovesti do pokretanja postupka – npr. prijaviti slučaj i u saradnji sa policijom uhvatiti nekoga ko ucjenjuje studente ili traži mito na djelu.

Koliki su zapravo razmjeri korupcije na univerzitetima u Banjaluci?

Univerzitet u Banjaluci je podložan korupciji onoliko koliko i svaki univrzitet u BiH. Ni jedan nije imun, niti možemo izdvojiti i jedan koji je apsolutno pod korupcijom, jer znamo svi da uvijek ima i pozitivnih i negativnih primjera. Studenti s jedne strane smatraju da je korupcija potpuno preuzela sistem obrazovanja, dok profesori ipak smatraju da je to samo do nečasnih pojedinaca. Naravno, da je uzrok ipak u sistemu koji ostavlja prostor za korupciju, koji promoviše kadrove i profesore koji su politički podobni i uticajni, koji kroz nepotizam i veze zapošljava neadekvatne kadrove, a po istom principu nagrađuju se studenti koji su djeca uticajnih roditelja, na uštrb onih koji možda imaju više znanja i koji su uloćili veći trud u studiranje. Upravo zbog toga je TI BiH i pokrenuo aktivnosti u saradnji sa kako Univerzitetom u Banjaluci, tako i drugim univerzitetima kako bi se radilo na sistemskim promjenama koje bi u samom startu unijele više transparentnosti i smanjile priliku da se ovakve stvari dešavaju i da neko proizvolno odlučuje o tome ko će završiti fakultet, a ko ne.

Nedavno sprovedena anketa na Univerzitetu u Mostaru pokazala je da su za korupciju podjednako krivi i studenti i profesori. Šta u takvoj atmosferi činiti, kako se efektno boriti protiv korupcije?

Već sam spomenula da najefikasnije mjere podrazumijevaju sistemske promjene, što zahtijeva naravno i mnogo vremena i truda od strane samih univerziteta. Mi smo univerzitetima uputili prijedloge ovih mjera u obliku planova za prevenciju korupcije, jer su se univerziteti obavezali na njihovo usvajanje, ali ostaje da se vidi da li zaista postoji ta spremnost da se oni i primjenjuju. S druge strane, kada je riječ o studentima i njihovoj odgovornosti, već sam rekla da i oni svojom pasivnošću i nijemim prihvatanjem korupcije postaju saučesnici, pa tako ne mogu kriviti samo profesore. Treba podsjetiti da i onaj koji daje mito ili uslugu i onaj koji je prima su oboje počinili krivično djelo. Razlika se javlja onda kada prijavite taj slučaj ili odbijete učestvovati u ovakvim transakcijama, e onda možete biti isključeni od odgovornosti.

Da li se i kod slučajeva korupcije na Univerzitetima odnosno neprocesuiranja iste , može govoriti o nedostatku političke volje da se efektivna borba provodi?

Nažalost kod nas je sve stvar političke volje. Iako bi univerziteti trebalo da imaju autonomiju, ipak su pod uticajem politike, ako ništa berm zbog činjenice da odluke kroje ministarstva i da univerziteti zavise od tih istih ministarstava i što se tiče finansiranja i što se tiče provođenja njihovih odluka, pa čekaju „mig“ ministarstava za sve što rade, iako mogu mnogo toga i sami preduzeti. S druge strane, suvišno je i govoriti o uticaju politike na univerzitete, uključujući i to ko će dobiti titulu doktora nauka, do toga ko će raditi kao profesor na univerzitetu i kakve stavove smije zastupati u svom radu.

Nedavna akcija "Anatomija" u kojoj su pritvoreni mnogi djelatnici Medicinskog fakulteta u Zagrebu, pokazuje da nema države koja je imuna na korupciju, pa ipak,ima li izlaza?  

Naravno da nema države koja je potpuno imuna na korupciju, ali možemo razlikovati države u odnosu na to s kojom se efikasnošću bore protiv korupcije. U Hrvatskoj smo vidjeli brojna hapšenja koja su jasno dala do znanja da ne bi trebalo da bude nedodirljivih, dok se kod nas u pojedine strukture ne smije dirati, u šta se ubraja i akademska zajednica kao „uzvišeni“ dio našeg društva – iako je svojim ponašanjem to odavno prestala biti, pa je sada „uzvišena“ više zbog veza sa politikom, nego zbog svoje uloge u društvu.


Razgovarao Elvir Padalović

 

Banjalučki studenti jednoglasno poručili: Nismo ovce za šišanje!

 

 

 

Komentari (0)
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.