Prosječan građanin Bosne i Hercegovine čudna je zvjerka kojoj je teško udovoljiti i ugoditi, a koji bi opet svoj život i svoje preživljavanje pripisao svojoj nevjerovatnoj prilagodljivosti, svojoj sposobnosti da preživi, pobijedi i prevlada sve nedaće koje život na njega baci, ili koje pak sam skrivi.
Građanin Bosne i Hercegovine želi živjeti životom dostojnim čovjeka, životom u kojem će imati, u kojem će se isticati, u kojem će doprinositi i u kojem će biti zapamćen i nagrađen za svoja djela; nasuprot tome, građanin Bosne i Hercegovine se političkom inertnošću svojski bori da stanje u zemlji bude stanje neimaštine, građanin se svojom ljenošću svojski bori da njegov doprinos bude što manji, da ne učini ništa dostojno sjećanja, a da ipak njegova nagrada u ovozemaljskim dobrima bude takva da mu pruži lagodnost i luksuz.
Građanin Bosne i Hercegovine je brz i podrugljiv kada osuđuje grijehe drugoga, i jednako brz i dovitljiv kada pred sobom i drugima pravda sopstvene grijehe.
Građanin Bosne i Hercegovine će oplakati kad ga ne pitaju, i jecati kad se njegovo mišljenje ne smatra bitnim, ali će nakon plača i nakon jecaja spokojno leći, i prepustiti svijet nevidljivoj ruci sudbine ili nevidljivoj ruci božanskoj.
Građanin Bosne i Hercegovine će se upirati i oslanjati na religiju kao na izvor sveopće mudrosti i opstanka naroda kojem pripada, ali će se upirati i oslanjati na njenu formu; suština, koja prije svega nalaže čovječnost, mir, razumijevanje drugog i drugačijeg ostat će mu nepoznata, bilo stoga što mu je odviše zamorno biti čovjekom, bilo stoga što ga neznanje sputava i zatvara u ogradu sačinjenu od prevaziđene tradicije.
Građanin Bosne i Hercegovine, izmučen i slomljen, žudjet će za promjenama, prizivat će ih, priželjkivati, nadati im se, čak vjerovati u njih; taj će se građanin, međutim, pozvati na svoju nemoć i nesposobnost da te promjene izazove, da ih učini stvarnim i da pomogne drugima da ih učine stvarnim.
Građanin Bosne i Hercegovine, tako nejak, nemoćan i bezvoljan, bit će međutim lavovski snažan, božanski moćan i pun nesalomljive volje kada ga život ili ljudi pozovu da govori, da piše, da kritizira, da tuži, osuđuje i presuđuje onima koji se drznu zauzeti njegovo mjesto i stupiti u zbiljsku borbu sa nevoljama koje tište ovdašnje napaćene narode.
Građanin Bosne i Hercegovine će reći sve što mu je na duši, dok se od njega ne traži da učini štogod za sebe i svoje bližnje, a da njegova djela istinski doprinose i njemu i njegovim bližnjim.
Građanin Bosne i Hercegovine je sebičan, građanin Bosne i Hercegovine je kukavica, građanin Bosne i Hercegovine voli se skrivati iza pseudonima i svoje misli saopćavati drugima pod krinkom anonimnosti; pred množinom koja ga okružuje on je savršen konformista, iza množine, u zapećku, u zadimljenoj sobici, građanin Bosne i Hercegovine je revolucionar i disident sa kojim novo doba dolazi, živi, rađa se i donosi blagostanje.
Građanin Bosne i Hercegovine je mrtav, a da mu ni bog ni đavo nisu oduzeli dušu.
On postoji, on hoda, on diše, on jede, pije i veseli se, on ide na utakmice i kupuje piratske filmove, on surfa Internetom i onaniše nad sadržajem te blagoslovljene mreže, on ljubi, on mrzi, on zavidi, on pati i raduje se, on je tu, ali je tu za sebe, rijetko kada za druge.
On se neće boriti, njegovo je sredstvo riječ. On će pozvati i podržati aktiviste, ali će ih potajno ismijavati i smatrati idealistima zanesenim i utopljenim u nesvrsishodnim sanjama. Svijet neka pada, svijet neka se mijenja; on to želi, ali će u toj igri njegovo zadovoljstvo biti potpuno ostane li van ploče na kojoj se igra odvija. On će se, naravno, priključiti slavlju, biti esencija pijanke, sukus svake zajedničke veselice; te igre, koje ne služe ničemu osim spomenu na opuštenost i vedrinu, njemu odgovaraju. Aktivizam i djelovanje su dvije riječi koje su mu nespojive, ali spoje li se u nekome, postaju mu smiješne, suvišne, i čak pomalo prijeteće njegovoj posivjeloj i prašnjavoj svakodnevnici.
On će žustro prizivati nasilje; pozvat će na linč, siktati „pobijte ih, pobijte ih“, orgazmično kliktati kada dnevnik prikaže mladića ili starca koji, izluđeni beznađem, nezaposlenošću, siromaštvom, bacaju kamenje i razbijaju prozore na zgradama u kojima buja život vlastodržaca. Njegova ruka neće uzeti kamen; njegova bi ruka zadrhtala kad bi samo pomislio na to da izađe i priključi se toj ojađenoj gomili koja traži novo i drugačije, jer ih staro i jednolično umrtvljuje, guši i ubija.
Da bi građanin bio istinski vrijedan građanin, a ne mrtva marioneta kakvu smo opisali, on mora u sebi naći ljudskost; ljudskost je izvor snage, i vjere, i uvjerenja, i moći i htijenja za promjenom i za borbom koja promjenu donosi. Građani Bosne i Hercegovine prevazišli su potrebu za buđenjem. Građani Bosne i Hercegovine su došli do tačke u kojoj su zatočeni van života i van smisla. Potrebno je ustati iz mrtvih; potrebno je duboko udahnuti i u sebe povući dušu koju takvi građani čuvaju daleko van sebe, bojeći se da bi njeni slobodoumni porivi mogli učiniti nešto što će naškoditi ugodno izvaljenom tijelu.
Dragi građani, ne budite najprije mrtvi građani.
Budite najprije živi ljudi.
Pravi, živi čovjek čini vrijednog građanina.
Vrijedni građani čine vrijednu državu.
Birajući između ljenosti i aktivnosti, između mrtvila i borbe, između riječi i djela, između smrti i života, vi birate između krivice i nagrada, između prokletstva za decenije i blagoslova za stoljeća.
Država je vaša.
Izbor je vaš.
