Budžet je napravljen tako da zbog njega niko ne mora u pretjerane štrajkove, dovoljan je da se “nategne” do izbora. Tako se inače prave svi budžeti pred izbore. Političarima se smanje plate do 15 odsto da se narodu zamagle oči, nekim zaposlenim se lični dohoci smanjuju samo na određeni period ali se i posudi nešto sa strane tako da ove cifre smanjivanja plata ne djeluju zastrašujuće već naprotiv - kao jedna fino upakovana i kompaktna cjelina. Takav je i budžet republički od milijardu i šest stotina miliona KM.
Džombićevo djelo računa i sa zaduženjem od 220 miliona maraka koje ćemo posuditi od MMF-a. Ukupan iznos “ino” stavke u budžetu iznosi nešto oko 260 miliona KM. Budžet je već dobio nadimak u narodu. Zovu ga “štedljivi”. Iako se u njemu, realno gledajući, vrlo malo štedi. Zato ga je vlast nazvala “razvojni”.
Naši političari se uporno bore za dodatna zaduženja , “na vrat na nos” ispunjavaju uslove MMF-a, pa se još dodatno ljute na Federaciju BiH koja se teškom mukom bori da MMF-ove zahtjeve ispuni.
Kada se razmatralo u prvom kvartalu ove godine da li BiH treba da da uđe u aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom, pojedini ekonomski analitičari su bili protiv ovog dodatnog zaduživanja.
"Kako će Bosna živjeti poslije toga? Pa eto, imaće podržan budžet da može da održava i ovo parazita što inače ima u neograničenim količinama, govorim o administraciji", kazala je tada Svetlana Cenić.
Tumačenja opozicionih političara su jasna. Zadužujemo se previše.
“Iz Nacrta budžeta RS za 2010.godinu vidljivo da se 16 do 17 odsto budžeta RS finansira iz kredita Međunarodnog monetarnog fonda /MMF/ , što dovoljno govori koliko je ozbiljna kriza u RS” rekao je Branislav Borenović, šef poslaničkog kluba PDP-a upitan da prokomentariše predloženi nacrt budžeta u Srpskoj.
“Ukoliko nam MMF da traženi kredit, u 2012. godini moraćemo vratiti 750 miliona maraka u osam mjesečnih rata. Apsolutno je nerealno očekivati toliki rast budžeta, jer samo da ostanemo na ovom standardu, budžet bi trebao da iznosi 2, 5 milijardi maraka “ - kazao je narodni poslanik SDS-a Lazo Marić “Slobodnoj Bosni”.
Postoje i drugačija mišljenja u vezi sa zaduženjem MMF-a. Predsjednik Udruženja ekonomista “SWOT” Saša Grabovac prenosi stav ovog udruženja kako je “uzimanje zajma od MMF-a ili od nekog drugog u ovom trenutku najmanje štetno rješenje, jer je alternativa tome drastično smanjenje javne potrosnje, a to znaci i dosta lošije ukupno socio-ekonomsko stanje i dosta manje sredstava namjenjenih razvoju privrede”
Prema stavu ovog udruženja je uzimanje kredita od MMF-a jedna od rijetkih mogućnosti da se nedostatak javnih prihoda prevaziđe.
“Samo zaduženje ne predstavlja naročit problem jer će spoljna zaduženost Repulike Srpske porasti sa 19% na 21% od bruto društvenog proizvoda, a u bližem i daljem okruženju imamo zemlje čiji je spoljni dug više od 100% njihovog BDP-a.” poručuju iz SWOT-a.
Ipak smatraju kako bi mogao biti problem “situacija u kojoj bi MMF postavio previše stroge uslove u vodjenju ekonomske politike, čime bi se usporile i otežale eventualne mjere u podršci restrukturisanju privrede”.
Povećavati bogatstvo zaduživanjem je omiljena stvar. Građani ove zemlje to znaju vrlo dobro, u kratkoročnom periodu rado uzimaju pomoć sa strane, kako bi sebi olakšali život. Jako malo se brinu za ono šta će biti u budućnosti.
Shodno svojoj praksi, naši građani obožavaju političare koji se zadužuju. Bilo je toga i u prošlosti. Neki od nas se sjećaju - Bivša Jugoslavija je živjela u “blagostanju” a konstantno se zaduživala. Koliko god se činilo da je sve bilo u redu, da su građani živjeli dobro, ekonomski gledano nije bilo tako. Socijalisti su se zaduživali umjesto još nerođenih generacija. Trebalo je održati funkcionisanje onako uređene države. U toj paradi obožavanja kulta i “bratstva i jedinstva” nisu se pregledavale statistike ekonomskog zaduženja.
Istoričar Dušan Bilandžić govori o sljedećim podacima kada je riječ o bivšoj državi:
”Potkraj sedamdesetih godina nastupili su golemi poremećaji u ekonomskom životu zemlje. Javnost je bila gotovo šokirana podacima da je trgovinski deficit 1979. godine dostigao 7.225 milijuna dolara, platni deficit 3.661 milijun dolara, a 1980. dugovi Jugoslavije popeli su se na oko 20 milijardi dolara.”
Na drugu stranu zaduživanje ima smisla ukoliko je fokus ekonomske politike i sredstava koja se u tu svrhu troše bude usmjerena na oporavak privrede i rast zaposlenosti, na način na koji to rade najrazvijenije zemlje.
”Svako fokusiranje javne potrošnje koje generalno ne vodi rastu naše sposobnosti da proizvodimo robu i usluge, ne daje dobre rezultate” stav je Udruženja SWOT.
“Nemamo načina da vratimo taj novac. Uzimati takav kredit bilo je pogubno, ne samo za RS, već i za Federaciju” istakao je Dragan Čavić u vezi sa kreditom uzetim od MMF –a, a prenosi štampa.
Preveliko zaduženje nije ništa drugo do lažno blagostanje. Politička snaga, koja bi rekla STOP daljem zaduživanju, iako ono prema makroekonomskim pokazateljima nije veliko, u BiH faktički ni ne postoji. Sa druge strane, niko ne bi ni glasao za političku partiju koja se neće dalje zaduživati, odnosno za onu koja bi morala pokrenuti radikalnije i dramatičnije ekonomske reforme, koje su ponekad bolne i koštaju gubitka nekoliko hiljada radnih mjesta. Takvu vlast niko ne želi.
Zato je smanjenje plata zaposlenima u resoru unutrašnjih poslova samo privremena mjera, kako kaže ministar unutrašnjih poslova RS Stanislav Ćađo, dok se recimo odustalo od smanjenja plata zaposlenima u prosvjeti jer su oni značajan izborni potencijal i ne bi bilo baš poželjno naći im se na putu.
Zašto dakle ne iskoristiti ovu državnu korupciju glasača? Primjetićete takođe kako domaći političari ovom procesu tepaju “socijalna država”. Često se može čuti rečenica: “Želimo socijalni mir u Republici Srpskoj”.
Takva je današnja ekonomija kod nas – od izbora do izbora. I svejedno je ko je na vlasti. I jedni i drugi će vjerovatno posuđivati i zaduživati se, jer dugoročno gledano nema drugog načina da se poveća životni standard u zemlji od rasta produktivnosti tj. od rasta sposobnosti stanovništva da proizvodi robu i usluge.
Kad se jednom kula od karata ( čitaj ekonomija) uruši potpuno, narod će se začuditi. Vikaće dokle smo to sa njima dogurali, misleći na političare. Zašto će im političari biti krivi? Pa narod će biti isključivi krivac za situaciju u kojoj se zemlja zedesila. Tad se živjelo na kredit, udobno i falširano. Tad nisu reagovali i nisu se bunili.
Na takav način nastaje začarani krug lažnog bosanskog blagostanja.
