Odrasla je na imanju u južnoj švedskoj pokrajini Smaland, u porodici punoj ljubavi, brige i − priča. Odmalena je njen talent bio izražen te su joj od ranog djetinjstva proricali da će biti književnica. Djetinjstvo na malenom seoskom posjedu biće česta tema njenih književnih ostvarenja.
Godine 1944. je knjigom Britt-Marie lättar sitt hjärta (Britt-Marie otvara svoje srce) osvojila drugo mjesto na takmičenju što ga je raspisala izdavačka kuća Rabén & Sjögren. Sljedeće je godine pobijedila romanom Pipi Duga Čarapa (Pippi Långstrump) kojeg je preradila nakon što su ga odbili u izdavačkoj kući Bonniers förlag. Od 1946. do svoje penzije 1970. radila je kao urednica za dječju književnost kod izdavača Rabén & Sjögren.
Časopis Damernas värld poslao ju je 1948. u Sjedinjene Američke Države kao svojevrsnog dopisnika gdje se neposredno suočila s diskrinimacijom nebjelačkog stanovništva. Boravak u Americi inspirisao ju je za pisanje knjige Kati i Amerika (Kati u Americi).
Priče kojima je stekla svjetsku slavu, one koje govore o pustolovinama Pipi Duge Čarape nastale su zapravo u vjerojatno najtežim trenucima u životu Astrid Lindgren, kada je njegovala svoju teško bolesnu kćer Karin.
Gotovo 120 naslova obrađuje širok raspon tema: od djetinjstva u selu i gradu, problema odrastanja kao što je osamljenost (Mio, min Mio − Mio, moj Mio), kriminalističkih priča, na primjer one o detektivu Kalleu Blomkvistu, sučeljavanja s teškim trenucima u životu kao sto je smrt u porodici romanom Braća Lavljeg Srca.
Astrid Lindgren
Često vrlo komična kao u serijalu o Emilu iz Lönneberga. A nerijetko je koristila i fantastične elemente poput onih u pričama o najjačoj djevojčici na svijetu, Pipi. Interesantno je da je roman po izlasku izazvao podijeljeno mišljenje jer glavna junakinja ima, u najmanju ruku, kontroverzne stavove prema opštem poretku u društvu. Francuski je prevod zbog anarhije i provokativnoga karaktera sve do 1995. izdavan u cenzurisanoj verziji.
Prema mnogim njenim djelima snimljeni su filmovi za djecu, a kasnije, iako se dugo tome protivila, i animirani filmovi.
Osim po svojim književnim djelima, Astrid Lindgren je poznata i kao aktivistkinja u borbi za prava djece i prava životinja. Zbog svoga zalaganja za pravdu, ravnopravnost i nenasilje za života je bila smatrana jednim od najvećih moralnih autoriteta u Švedskoj. Dobila je i mnoga priznanja za svoj humani rad; nagrada Right Livelihood Award (poznata i kao alternativna Nobelova nagrada) samo je jedna od najpoznatijih.
Dobitnica je i mnogih nagrada za književnost, između ostaloga i Nagrade Hansa Christiana Andersena 1958, najprestižnije nagrade za književnost za djecu i mlade.
Nakon njene smrti 2002. Švedska je vlada osnovala književnu nagradu njoj u sjećanje, koja nosi njeno ime.
Pipi Duga Čarapa
Pipi Duga Čarapa je najpoznatiji izmišljeni Astrid Lindgren. Knjige o Pipi Duga Čarapi prevedene su na 92 različita jezika. Pipi je neobična djevojčica. Naročito u četrdesetim godinama prošlog vijeka, kada su izdane knjige, mogla se doživjeti kao kontroverzna. Ona je najjača djevojčica na svijetu, ima pjege i crvene pletenice koje stoje uspravno, proturiječi odraslima i neodgojena je. Živi bez roditelja u kući zvanoj Villa Villekulla zajedno sa svojim pjegavim konjem Lilla gubben i majmunom Gospodinom Nilssonom. Njena mama je na nebu, otac Efraim Långstrump je kralj crnaca na ostrvu Kurrekurreduttön u južnom moru, a ona ima vreću punu zlatnika.
U zimu 1941. godine sedmogodišnja kćer Astrid Lindgren bolovala je od pneumonije i rekla je svojoj majci da želi čuti priču o Pipi Duga Čarapa. Lindgren je počela pričati priče i ove priče su oduševile i Karin i njene prijatelje. U martu 1944, kada se Lindgren nije mogla kretati jer joj je stopalo bilo povrjeđeno, počinje zapisivati priče o Pipi. Kćer Karin je za svoj deseti rođendan dobila ove priče na poklon. Pošto ju je prvo odbila izdavačka kuća Bonniers förlag, knjigu izdaje kuća Rabén & Sjögren u novembru 1945. Slijedile su još dvije knjige i nekoliko kraćih priča i slikovnica.
