Kada sam imao pet godina, majka mi je rekla da je sreća ključ života. Kada sam pošao u školu, pitali su me šta želim da budem kad porastem. Napisao sam „srećan“. Rekli su mi da nisam razumeo zadatak, a ja sam im odgovorio da oni nisu razumjeli život.
Da bi uspio moraš biti đubre, i to je jednostavno činjenica.
Svi te vole kad si dva metra pod zemljom.
Ne treba ti niko da ti kaže ko si ili šta si. Ti si ono što jesi.
Ono što moramo uraditi je da sačuvamo nadu u životu. Jer bez nje ćemo potonuti.
Kada bi svako umjesto novog televizora zahtijevao mir u svijetu, u svijetu bi vladao mir.
Sreća je ono kako se osjećaš kad se ne osjećaš jadno.
Muzika je svačije vlasništvo. Samo izdavači ploča misle da je ljudi posjeduju muziku.
Po običaju, velika žena se krije iza svakog idiota.
Naše društvo vode poremećeni ljudi za poremećene ciljeve. Čini mi se da nas vode manijaci za manijakalne ciljeve i čini mi se da me mogu skloniti pod izgovorom mog ludila jer to govorim. A to je upravo ono što je u vezi s tim najluđe.
Ako si uživao u potrošenom vremenu, onda to vreme nije uzalud potrošeno.
San koji sanjaš sam je samo san. San koji sanjate zajedno je stvarnost.
Stvarnost ostavlja mnogo prostora mašti.
Postoje dve glavne motivacione sile: strah i ljubav. Kad se bojimo, udaljavamo se od života. Kad smo zaljubljeni, otvaramo se svemu onome što nam život donosi. Važno je da prvo naučimo voljeti sebe. Ako ne znamo voljeti sebe, ne mogu nas voljeti ni drugi. Evolucija i sva nadanja u bolji svijet polaze od toga da se ne smijemo bojati udahnuti život punim plućima.
Ako neko misli da su ljubav i mir klišei koji su zaostali iz 60-ih godina, to je njegov problem. Ljubav i mir su vječni.
