Sve do privatizacije 2003, godine Poljoprivredni kombinat "Agrokop" iz Trebinja bio je uspješan kolektiv koji je pozitivno poslovao i ispunjavao sve obaveze prema radnicima, dobavljačima i državi. Nakon što je Živojin Zarić, a potom Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska, Dušan Kozić i Aleks Kostović kupili većinski paket akcija dugovanja su dostigla 6 000 000 KM, a firma je otišla u stečaj. Uprkos brojnim optužbama iznesenim u javnosti istražni organi nikada nisu utvrdili ko je odgovoran za stvaranje ogromnih gubitaka i uništavanje preduzeća.
Trebinjski Agrokop je najveći proizvođač grožđa u Republici Srpskoj i domaćim vinarijama godišnje se isporuči oko 150 vagona grožđa. Pored toga nekada se bavio i proizvodnjom voća, duvana, žita, te otkupom ljekovitog bilja. Dok je bio u vlasništvu države Agrokop je zapošljavao 70 radnika i izmirivao je sve obaveze prema radnicima, dobavljačima i državi. Nakon privatizacije situacija se promijenila. Iako je broj radnika prepolovljen a proizvodnja grožđa udvostručena, zbog brojnih sumnjivih poslova i nestalih nekoliko miliona maraka firma je otišla u stečaj.
Dušan Kozić
Sve je počelo 2003. kada je Živojin Zarić iz Zvornika kupio od države 30% akcija za oko 300 000 maraka. On je vrlo brzo pod sumnjivim okolnostima svoje akcije prodao manastiru Tvrdoš koji od tada ima kontrolu nad preduzećem. Dokapitalizacijom i kupovinom akcija od Fonda Invest Nova i akcionara 2006. većinski vlasnik sa 56% akcija postao je beogradski biznismen Aleksa Kostović, , ali on nikada nije upravljao Agrokopom. Svake godine od berbe grožđa Agrokop je imao prihod veći od 1 000 000 KM, a 2008. za 1 500 000 maraka Poljoprivredni kombinat prodao je stare austrijske magacine firmi Neimarstvo i njenom gazdi Matu Uljareviću, takođe bliskom prijatelju vladike Grigorija. Nikada nije utvrđeno gdje su ti silni novci utrošeni i kako je za kratko vrijeme Agrokop nagomilao dug od 6 000 000 KM prema državi i dobavljačima.
Radnici su u više navrata tražili od policije i tužilaštva da istraži poslovanje Agrokopa, dostavljali dokumentaciju, ali niko ništa nije preduzeo. "Preduzeće je mimo naše volje otišlo u stečaj, i nad svim radnicima je velika neizvjesnost. Prošle godine u zakup su nas bili uzeli investitori iz Švajcarske, i oni su za svega pola godine zaveli red, isplatili sve plate i doprinose radnicima i državi ali nekom to nije odgovaralo. Mi radnici smo htjeli da oni i dalje rukovode preduzećem, ali je Odbor povjerilaca i stečajni upravnik odlučio drugačije. Pomno ćemo pratiti šta se dešava, i ponovo ćemo izaći na ulice i protestvovati ako stvari ne budu išle u pozitivnom pravcu" kaže za Buku Goran Fržović, predsjednik Sindikalne organizacije radnika Agrokopa.
Brojni su sumnjivi poslovi i transakcije doveli do uništenja preduzeća, a jedna od njih svakako je kupovina Vinarije "Herceg". Iako vinarija nije imala ni jedan kvadratni metar prostora plaćena je 320 000 KM, a pored toga Agrokop je preuzeo na sebe i kredit od 1 150 000 KM od Unikredit banke. Vlasnici Herceg vina su manastir Tvrdoš i beogradska firma Bankom Milana Pešuta, vlasnika hotela "Leotar". Postavlja se pitanje kako je manastir Tvrdoš mogao sam sebi da proda vinariju, i da li je iguman manastira otac Savo bio u sukobu interesa. Iguman Savo poslednjih godina vodio je glavnu riječ u Agrokopu, a sve do stečaja za direktora je postavio svog bliskog srodnika Nevenka Kuvača.
Iguman Sava
Prethodni direktor Risto Drobnjak optužio je igumana Sava da je najodgovornija osoba za sunovrat preduzeća. "Savo Mirić, koga ja ne mogu nazvati igumanom zbog njegovog ponašanja koje nije hrišćansko, najodgovornija je osoba za propast Agrokopa. On je bio član Upravnog odbora Agrokopa i odgovoran je što je preduzeće pod sumnjivim okolnostima kupilo Herceg vinariju, a pored toga prodavao je bačve, nije plaćao grožđe, maltretirao je podređene radnike i sigurno je svojim radom nanio veliku štetu. On je postavio svog srodnika Nevenka Kuvača za direktora kako bi se slijepo sprovodile njegove odluke i do kraja uništio Agrokop"
Poslednji direktor Nevenko Kuvač, koga radnici krive da je namjerno otvorio stečajni postupak u preduzeću preko bijeljinske "Herbe", tvrdi da su optužbe neosnovane. "Ja sam preuzeo preduzeće kada je bilo u velikim dugovima, i učinio sam sve da ga spasem ali je stečaj bio neminovan. Optužbe na račun igumana Sava i manastira Tvrdoš su neosnovane. Manastir je u više navrata posudio Agrokopu velike sume novca kako bi se islatile plate i druge obaveze preduzeća, i kako vinogradi ne bi propali".
I dok su sezonski i stalno zaposleni radnici protestvovali i mjesecima tražili plate, iguman Savo sa svojim najbližim saradnicima odmarao se na sunčanim Havajima odakle je tradicionalnim havajskim pozdravom "Aloha" pisao pisma premijeru Aleksandu Džombiću tražeći da Poreska uprava deblokira račune Agrokopa.
Savo Aloha: Iguman manastita Tvrdoš otac Savo premijera Džombića pozdravio je sa sunčanih Havaja, i izrazio očekivanja da će i premijer uskoro naći vremena da se odmori i psojeti tropska američka ostrva. Uz tradicionalni havajski pozdrav "Aloha" iguman Savo tražio je od premijera da se deblokira račun Agrokopa, koga je zbog duga od 700 000 KM bila blokirala Poreska uprava Republike Srpske, i obavještava premijera da je nabavio rasnog konja za Džombićevu kćerku kako bi je u Trebinju učio da jaše. Nažalost i Konjički klub "Vranac" koga je u saradnji sa opštinom Trebinje takođe bila osnovala eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska, u međuvremenu je propao i zatvoren, a rasni konji su bez traga nestali sa improvizovanog trebinjskog hipodroma smještenog u bivšoj kasarni na zemljištu koje je Vlada RS i njen bivši premijer Milorad Dodik bez naknade poklonili Eparhiji.
Manjinski akcionar Agrokopa i bivši ratni premijer Dušan Kozić, koji je takođe bio osumnjičen da je bio aktivan učesnik većeg broja afera, smatra da u igumanovoj posjeti Havajima nema ništa čudno i loše. "Iguman je putovao na Havaje, ali i u Ameriku, Francusku i druge vinske regije kako bi se upoznao sa svjetskim dostignućima iz oblasti vinarstva i vinogradarstva. To su bile korisne posjete u kojima ne vidimo ništa loše, i nije se putovalo na štetu radnika".
Nekadašnji većinski vlasnik Aleks Kostović tvrdi da je prevaren, i da zna ko je uništio preduzeće, ali ne smije da javno saopšti imena odgovornih. "Ja sam nakon više decenija provedenih u Americi došao u Hercegovinu na poziv vladike Grigorija kako bih investirao u ovo područje, ali ja sam prevaren. Godinama sam kao većinski vlasnik ulagao ogromna sredstva, pokrivao rupe. Ne znam gdje su ti novci nestali ali znam da ja nikada nisam dobio nikakvu dividendu i da nisam imao nikakve koristi. Kao i radnici i većina Trebinjaca, ja znam ko me je prevario i ko je najzaslužniji za propast Agrokopa, ali njegovo ime ne želim javno da saopštim, on će se sam prepoznati".
Aleks Kostović
Iako je pregledao svu poslovnu dokumentaciju i uočio nepravilnosti ni stečajni upravnik Vlado Simović nije želio da govori okrivcima . "Najveća dugovanja Agrokopa su prema državi na ime neplaćenih poreza i doprinosa od 2005. godine, a potom prema bivšem manjinskom akcionaru manastiru Tvrdoš. Sigurno da je bilo nepravilnosti i mutrnih radnji, ali to nije moj već posao tužioca i ja ne mogu da kažem ko je odgovoran za stvaranje milionskih obaveza"
Ugovor sa švajcarskim investitorima i preduzećem "Premijum vinogradi" nije produžen jer to nije bilo u interesu lokalnih moćnika i tajkuna koji već duže vremena žele da unište preduzeće i međusobno podijele vinograde a radnike ostave bez posla.Uporni višemjesečni protesti radnika za sada su osujetili te namjere, a pitanje je na koji način će biti okončan stečajni postupak i da li će se u njega umiješati država jer je ovo za Hercegovinu i njene vinare preduzeće od strateškog značaja. Bivši većinski vlasnici su veoma bliski sa vladajućom elitom u Republici Srpskoj i sigurno je da istraga koja bi utvrdila ko je i na koji način iznio ogromne svote novca iz preduzeća neće biti sprovedena sve dok ne dođe do promjene vlasti.
