Prolog
Problem sa dobrim stvarima je u tome što najčešće primetimo da su dobre tek onda kad ih više nema. Slična stvar se desila sa stripom Alan Ford ili Grupa TNT, tandema Magnus i Bunker, za koji smo brzo ukapirali da je dobar, ali da je, ustvari, riječ o remek djelu, svatili smo tek kad je orginalni tandem stvaralaca prestao raditi na stripu. Sve epizode koje su nacratali i napisali Magnus & Bunker, jednostavno su bile za deset klasa ispred epizoda koje su nastale poslije razlaza ove dvojice autora. U pitanju su jedinstveni autori, djelo i junaci.
Autori
Spoj strip dueta, koji su činili crtač Magnus (Roberto Raviola) i scenarista Max Bunker (Lucijano Sači) jeste jedan od onih alhemijskih spojeva dvojice stvaralaca, koji se ponekad dešavaju u svjetu umjetnosti. Savršeno nadopunjavanje u stvaranju kreacije koja ih je udružila, bez obzira na vrstu umjetnosti kojom se bave, npr: Lenon & Mekkartni, Džeger & Ričards, Žiro & Šarlije itd. Savršena veza, koja se nemože objasniti logičkim putem, koliko se god truda u to uložilo, ali u čije funkcionisanje nema ni truna sumnje. Stvaralački tandem se udružio 1969 godine, kad je izašla i prva od 75 epizoda o avanturama grupe TNT, agenata kakvih nema nigdje. Ostalo je legenda, koja je do samog kraja (čitaj: razlaza autora) funkcinisala do savršenstva, gdje se nije znalo da li je duhovitiji i zanimljiviji scenario Bunkera ili genijalni crtež Magnusa, koji je pretvarao Bunkerove ideje u vizuelno savršenu parodiju na svijet tajnih agenata, ostavljajući vas poslije čitanja u smijehu i zadivljenosti stvaralačkom vještinom autora, koji su od naizgled prostog humorističkog stripa stvorili remek djelo u kojem se poigravaju svim onim što je moglo pasti pred oštricu njihovog humora i satire... Sve što je izašlo nakon orginalnih epizoda i Magnusovog odlaska, više nije bilo to, hemije više nije bilo! Niti je scenario bio onako dobar, niti su Magnusove zamjene uspijevale da se približe njegovom crtežu. Tim su prvobitne epizode sve više postale predmet kulta i potražnje ljubitelja stripa. Autori stripa su pored samog stvaranja stripa, ostanak u vječnosti stekli i ugrađivanjem sebe u strip, naravno parodiranjem sopstvenih likova, blic pojavljivanjima u par epizoda, savršeno svatajući granice satire. Nema ih!
Junaci
Upravo ovo nepoštivanje svih pravila, glavna je karakteristika stripa o grupi TNT. Manifestovana u ideji i zapletu radnje, u osobinama i izgledu junaka, do samog utiska koji strip ostavlja nakon čitanja. Glavni junaci grupe tajnih agenata pod nazivom TNT, nalik su svemu osim tajnim agentima; od izgleda, osobina, miljea iz kojeg potiču, načina na koji rješavaju zadatke, ciljeva koji ih motivišu i sl. Predvođeni su tajanstvenim Brojem Jedan, metuzalemom koji poznaje svakog u rasponu od Homera do generala Kastera, vezanog za invalidska kolica i sklonog pričanju priča i prigrabljanju dobiti grupe TNT. Grupu čine likovi koji nose svaku manu ljudske vrste, plus poneki kućni ljubimac. Od debelog i lijenog Šefa, Sir Olivera - plemića sklonog tuđim stvarima, Bob Roka - nerovoznog i nosatog obožavaoca Šerloka Holmsa, Jeremije - neizlječivog hipohondra, Grunfa -bivšeg pilota i propalog izumitelja, do Alan Forda - jedinog lijepog i naivnog člana grupe, kojem je upravo to jedina mana, te ljubimci: pas Nosonja - mješanac savršenog njuha, Skviki-zamorac savršenog apetita. Svi su istog socijalnog statusa: nemaju ništa, ali su željni svega. Junaci prljavih predgrađa i siromašnih uličica, žive u propaloj cvjećari, bore se protiv čitave bulumente neprijatelja: špijuna, pljačkaša, poremećenih superheroja (legendarni Superhik, lopov koji krade od siromašnih da bi davao bogatim) i sl, najčešće za slavu i ponekad pun stomak. Policija u njihovom svijetu je nesposobna i glupa, vlast je spora i korumpirana, bogati su debeli i puni zlata, siromašni su gladni i pokvareni (zvuči vam poznato, zar ne?), ukratko rečeno, idealna sredina za takvu grupu tajnih agenata. Osim što se junaci Alan Forda bore za tako "plemenite" ideale, oni usput, na dotad neviđen način, zezaju u zdrav mozak sve što im dođe do ruke. Upravo ova kombinacija humora i satire koja ne štedi nikog i ništa, uz specifični Magnusov crtež, predstavlja onaj pomak i kvalitet zbog kojeg volimo Alan Forda. Junaci ovog stripa nisu savršeni i dobri, ciljevi im nisu uzvišeni, metodi rada još manje, iako mi znamo da ispod maske grubosti i pokvarenosti kuca plemito srce. Kao što rekoh, nema ničeg što su Magnus&Bunker poštedili i zaobišli svojom satirom i cinizmom: kultura, istorija, mediji, vlast, socijalni odnosi, religija i sve drugo što bi moglo biti predmet dobre zezancije. Postavši vremenom tema ozbiljnih rasprava i socijalno-kulturnih analiza, Alan Ford je sticao i druge vidove značenja osim onog stripovsko - zabavljačkog. No, u svakom slučaju, niti jedno ne može nadmašiti ovo poslednje. To zna svako ko je makar jednom pročitao neku epizodu orginalnog stripa. Morate se smijati, htjeli vi to ili ne.
Epilog
Izdvajati neku epizodu (ipak, lični favoriti su epizode: "Derbi", "Pas od milijun Dolara") ili neku scenu ( priča o generalu Kasteru) težak je i nezahvalan posao. Sve su genijalne! Ovaj strip je izalazio u bivšoj Jugoslaviji u izdanju Vjesnikove biblioteke Superstrip u genijalnom prevodu Nenada Brikxja i to su upravo one epizode koje su prave. Strip o grupi TNT odavno nije ono što je bio. Magnus je 1996. zauvijek napustio ovaj svijet, a svijet svojih junaka još ranije. Bunker je dugo pokušavao dostići orginalnu magiju, bezuspješno, naravno. Neke stvari jednostavno ne možete napraviti dvaput, a strip o grupi TNT svakako je jedna od njih!
Arhiva BUKE
