INTERVJU

Ivana Zečević: Učenici ne treba da budu knjiški moljci

Objavljeno: 01.09.2014. - 09:19
Znanje koje ne uspijemo da više puta ponovimo i primijenimo se gubi, pa se tako i nagomilane činjenice koje djeca usvajaju gube i to je karakteristika ljudskog pamćenja...
Autor: Buka intervju
Veličina slova: a a a

Ivana Zečević, profesorka na studijskom programu psihologije Filozofskog fakulteta u Banjaluci, radila je kao vođa tima koji je analizirao nastavni plan i program za osnovne škole u RS. Iako univerzitetski tim ne tvrdi da je nastavni plan i program po kojem djeca uče loš, oni naglašavaju da je program pretrpan i da ishod učenja kod mališana može biti mnogo kvalitetniji.

O analizi nastavnog plana, opterećenosti plana učenja i drugim temama vezanim za školstvo za portal BUKA razgovarali smo sa Zečevićevom.

Radili ste na analizi nastavnog plana i programa u osnovnim školama RS? Analizom je utvrđeno da je nastavni plan i program pretrpan i da je kvalitet ishoda učenja na najnižem nivou. Možete li nam reći nešto više o podacima koje ste dobili ovom analizom?

Radna grupa u kojoj sam radila bila je u potpunosti slobodna i mogli smo raditi kako smo smatrali da je najbolje. Htjeli smo da ispitamo da li djeca puno uče i koji nivoi znanja se očekuju. Ishod učenja je nešto što određuje do kojeg nivoa znanja nastavnik/učitelj treba da vodi dijete za određenu nastavnu jedinicu. Praveći količnik između fonda časova i broja nastavnih jedinica vidjeli smo da kod većine predmeta nastavnik ima dva časa za obradu jedne nastavne jedinice, a kod nekih predmeta se ima i po tri časa za obradu jedne nastavne jedinice. Međutim, svaki iskusan nastavnik može da kaže da je to za većinu predmeta nedovoljno. To znači da se jedna nastavna jedinica na jednom času obrađuje i da već sljedeći čas morate da prelazite na drugu nastavnu jedinicu i ostaje vrlo malo vremena za ponavljanje, utvrđivanje i ispitivanje. Nastavnici, po trenutnom stanju, nemaju dovoljno vremena i zato naša djeca stalno uče nešto novo. Shodno tome, mi smo zaključili da je nastavni plan i program pretrpan i ima puno nastavnih jedinica, međutim, zaključak ovoga nije da naša djeca puno uče. Stav ove radne grupe je da bi djeca mogla još više da uče i to sa manjim brojem nastavnih jedinica i da se povećaju zahtjevi prema djetetu u okviru jedne nastavne jedinice i to je već priča za neku reformu. Djeca definitivno trebaju manje činjenica da uče, ali to ne znači da ona trebaju da manje uče. To znači da bi djeca mogla da uče šire i da se od njih tako više zahtijeva.

A ishodi učenja?


Što se ishoda učenja tiče, analiza je pokazala da se ovim nastavnim planom i programom od djece pretežno zahtijeva zapamćivanje činjenica i najniže razumijevanje, odnosno da su svojim riječima sposobni da opišu ono što su naučili. Kad spojite ovo dvoje, da dijete kontinuirano mjesec ili dva uči novo gradovo i ima vrlo malo ponavljanja na nastavi i da se svaki put, na svakom času, susreće sa novim gradivom i da se od njih očekuje samo pamćenje na najnižem nivou kod većine predmeta, onda dobijamo sliku da se od naše djece dobija zapamćivanje ogromne količine činjenica, koje kasnije, ali i tokom nastave, nemaju mogućnost da primijene, ni da porede, da daju svoje mišljenje, kritički osvrt i slično. Znanje koje ne uspijemo da više puta ponovimo i primijenimo se gubi, pa se tako i nagomilane činjenice koje djeca usvajaju gube i to je karakteristika ljudskog pamćenja. Zato mi imamo djecu kod koje mnoge činjenice i podaci koje oni uče budu zaboravljeni. Mi nemamo djecu koja ne žele da uče ili koja su sniženih intelektualnih sposobnosti. Opšte uvriježeno mišljenje je da su naša djeca nepismena, neobrazovana i da na fakultet dolaze sa vrlo niskim nivoom opšte kulture, ali sad možemo da pretpostavimo da je svemu tome uzrok nastavni plan i program, njegova opterećenost i niski zahtjevi prema učenicima. Ovo je generalna slika koju smo mi dobili, ali od predmeta do predmeta se te stvari razlikuju.

 

 Ivana Zečević

 

Kako je tekla analiza, šta ste sve analizirali, ko je učestvovao u njoj? Odnosno recite nam nešto o samoj metodologiji rada.


Ovu analizu napravila su tri profesora sa Filozofskog fakulteta u Banjaluci i koleginica koja je viši asistent, koja je pred doktoratom, a riječ je o psiholozima i pedagozima. Kao radna grupa nametnuli smo se Ministarstvu prosvjete i kulture RS koje je željelo da počne sa određenim izmjenama u nastavnom planu i programu. Radnu grupu čine profesori koji se bave nadarenom i darovitom djecom, nastavnim procesom i kvalitetom udžbenika. Tokom istraživanja koje radimo na fakultetu, primijetili smo ovo o čemu govorimo, odnosno da naša djeca slabije razvijaju kritičko mišljenje, da imamo problem sa studentima da kritički promišljaju, da nisu samoinicijativni, da je motiv radoznalosti mali i intimno smo osjećali da problem negdje postoji od osnovne škole. Svaki član grupe ima po više od 10 godina rada na Univerzitetu i zapitali smo se da li je moguće da preko 50 odsto nastavnog kadra od djece zahtijeva najniži nivo znanja i da oni ne znaju da treba razvijati kritičko mišljenje. Naravno, mi ne želimo da kritikujemo nijednog nastavnika i svako od njih ima puno pravo da kaže zašto rade sa djecom na način na koji rade. Resornom ministarstvu smo ponudili projekat kojim smo željeli da ispitamo ishode učenja, jer ishodi učenja su nešto čime se bave psihologija i pedagogija.

Da li ste se bavili nastavnim jedinicama i nastavnim sadržajem?

Mi se nismo bavili nastavnim jedinicama i nastavnim sadržajem, odnosno onim šta se podučava u okviru svakog predmeta, da li to treba ili ne treba. To je oblast za naredne korake u analizi gdje bi glavnu riječ trebali voditi metodičari koji usko poznaju svaki predmet, mada i u tim narednim koracima psiholog i pedagog svakako imaju mjesto u radu. Psiholozi bi bili od koristi jer bi mogli da sugerišu u kojem uzrastu se do kojeg nivoa znanja može zahtijevati ishod učenja kod djeteta za određeno područje. Naša ideja sa ovim projektom je bila da se provjeri iskod učenja i da provjerimo da li je dijete opterećeno ili nije. Ministarstvo je od nas zahtijevalo i da se ishodi učenja uporede sa ciljevima obrazovanja kojih ima 15 u Zakonu u osnovnom obrazovanju i vaspitanju. Tokom analize smo gledali svaki predmet uzduž i poprijeko i primijetili smo da postoji izvjestan problem sa ciljevima koji su postavljeni za svaki predmet, ali se njima nismo bavili. Još jedan korak koji je Ministarstvo od nas tražilo bio je upoređivanje ishoda učenja sa generičkim deskriptorima kvalifikacijskog okvira. To su ustvari znanje, vještine i kompetencije koje se zahtijevaju od učenika nakon svakog nivoa obrazovanja. Mi smo uporedili ishode učenja sa pretpostavljenim znanjima koje bi dijete trebalo da ima nakon osnovne škole, vještinama i kompetencijama. Naša analiza je imala nekoliko koraka: procijeniti svaki predmet, ishode učenja, opterećenost učenika u okviru svakog predmeta, uporediti ishode učenja sa ciljevima obrazovanja i uporediti ciljeve učenja sa deskriptorima.

U kojim oblastima je nastava najviše pretrpana i u kojim razredima?

Svi predmeti su analizirani na nivou svakog razreda i na nivou cjelokupnog osnovnog obrazovanja, ali na to pitanje je teško odgovoriti, jer da bismo definitivno rekli koji predmet je najopterećeniji mi moramo da izvršimo i analizu nastavnih jedinica. Ovdje ne bih voljela da se neko ko je tvorac nastavnog plana i programa za pojedini predmet nađe prozvanim, jer bi oni imali potpuno pravo da odgovore na rezultat našeg rada. Mi smo se bavili odnosom između fonda časova i broja nastavnih jedinica i ispostavlja se da su najbolje izbalansirani fizičko, muzičko i likovno. Dobro su balansirani i strani jezici, ali kod stranih jezika imali smo problem šta je to nastavna jedinica, jer je samo njemački jezik nudio nastavne jedinice. Ali udžbenici za strane jezike su pisani prema međunarodnim standardima i tu je postavljeno područje, tema o kojoj djeca uče i mnogo su bitniji ishodi učenja od taksativno poredanih nastavnih jedinica. Ono što mi ističemo jeste da se treba raditi na uspostavljanju balansa i da se vidi koji su pojmovi bitni, koji su manje bitni, a to je sad do Ministarstva, Zavoda i novih radnih grupa koje bi radile na novom nastavnom planu. Naša grupa ima prijedlog za nastavni plan i program, a da li će on biti usvojen to mi ne znamo.  Ministarstvo nas je zamolilo da ne govorimo u javnosti o prijedlogu, tako da ne mogu ništa o tome govoriti.

Da li djeca uče pogrešnim metodama učenja i koje posljedice to ima za njihovo daljnje usvajanje znanja?


Ako ćemo posmatrati ishode učenja, onda su naša djeca primorana da uče napamet, ali su uslovljena i da uče sa razumijevanjem. To razumijevanje ide do onog nivoa da dijete zna da prepriča lekciju. U pojedinim predmetima koji su većinom vezani za prirodne nauke (matematika, fizika, hemija) učenici primjenjuju znanje tako što koriste određene formule pri rješavanju zadataka. Pretpostavljam da se kontrolnim zadacima iz tih predmeta traži i neka primjena znanja. Kod djece se najviše potencira prepričavanje pojmova koji su izneseni u udžbeniku i s vremena na vrijeme primjena. Naša radna grupa u ovoj analizi je kritikovala to što se ishodom učenja ne traže određene stvari, jer ako se ishodom učenja nešto ne traži, nastavnik nije ni obavezan to tražiti od učenika. Njegova je dobra volja hoće li to tražiti ili neće. Naša grupa smatra da bismo mi određenu kritičnost i rasuđivanje trebali zahtijevati do djece, jer dijete nakon osnovne škole, pa čak i po generičkim deskriptorima, treba da se snalazi u životu. Jedan od ciljeva našeg obrazovanja je razvoj kritičkog mišljenja i podsticanje darovitosti i kreativnosti. Sa ovakvim ishodima učenja, mi ne možemo reći da se taj cilj ostvaruje. Nastavnik jednostavo nema vremena za individualizaciju i da se posveti darovitoj djeci.

Ali čak i u visokošolskim ustanovama imamo slučajeva kada profesori traže učenje napamet, odnosno čisto reprodukovanje podataka iz fakultetskih udžbenika, pa i bukvalno citiranje od riječi do riječi. Gdje je najveći problem u našem obrazovanju?

Problem je u tome što se ne prati razvoj djeteta i što se ne osluškuju promjene koje se dešavaju. Nastavni plan i program koji smo mi analizirali nastajao je 2002. i 2003. godine. Nastajao je od strane kompetentnih osoba, ali te osobe su svoje obrazovanje završavali u prijašnjem sistemu, koji je potpuno drugačiji od današnjeg sistema. Djeca koju mi danas obrazujemo su djeca novih tehnologija. Ljudi koji su tada pravili nastavni plan i program obrazovali su se u vremenu kada je knjiga bila jedini izvor informacija. Usvajanje znanja samo iz knjiga i nastavnikovih riječi za prijašnje vrijeme bio je dobar način. Prije razvoja informatičkih tehnologija, škola je zaista bila institucija koja je trebala učenicima ponuditi što veći broj podataka i činjenica. Danas brza konekcija na internet omogućava pristup milionima informacija i dijete je na dohvatu te informacije za jednu sekundu. Danas su knjige postale periferna stvar, ne zato što su naša djeca „vanzemaljci“, već zato što su djeca tehnologija.

Kakvo je razumijevanje sadržaja u nastavi za određen uzrast?

Naša djeca na primjer ne čitaju i to možemo da se zapitamo. Kao psiholozi možemo da kažemo da je danas jako teško knjige „Družinu Pere Kvržice“ ili „Orlovi rano lete“ prilagoditi današnjem djetetu i svesti je na današnje vrijeme. Danas se niko ne treba ljutiti na dijete koje ne shvata Branka Ćopića i kojem čak ni nastavnik ne može da približi život tadašnje djece. Pored toga, djetetu u uzrastu od 7 do 13 godina su shvatljiviji sadržaji koji su bliski konkretnom iskustvu. Sadržaji koje dijete nije imalo u svom iskustvu, koji su apstraktni, su apsolutno neshvatljivi i dijete ga teško razumije ako ih nastavnik ne svede na nešto konkretno. Djeci je u 6 razredu ponuđena priča iz biologije o amebama, živim bićima koja nisu vidljiva golim okom i pričom o postanku svijeta. Od drugog razreda ih filujete vjeronaukom i time kako je bog stvorio svijet, a onda se u 6 razredu na časovima biologije kreće sa pričom o evoluciji. Sasvim je normalno da djeca te stvari uče napamet, jer ono što dijete ne može da razumije ono nauči napamet. To nije samo princip učenja svakog djeteta, već je to princip snalaženja u životu. Djeci je sa apstraktnim činjenicama u tom periodu jako teško i uz princip učenja napamet gomilaju činjenice koje čim dobiju ocjenu zaborave. Djeca su u šestom razredu spremnija na detaljniju priču o građi čovjeka, nego za lekcije o amebama i paramecijumu. Dijete se u petom razredu susreće sa istorijom Balkana koja ima gomile činjenica, a u šestom razredu se vraća unazad sve do kamenog doba, do vremenske lente. Djeca u šestom razredu nemaju pojam istorijskog vremena, oni mogu da razumiju vrijeme u kontekstu koliko je sati, ali im je neshvatljiva razlika između 365 godina prije nove ere i 365 godina nove ere.

 

 

Koja je Vaša preporuka?

Škola djetetu treba da ponudi vještine koje su mu sada potrebne u životu. Te vještine je ona trebala da ponudi uvijek. Pored toga, škola učeniku treba ponuditi način na koji može doći do činjenica i način na koji stiče znanje, a ne gomilu činjenica. Treba naučiti djecu da prikupljaju znanja i da koriste ta znanja, a ne dati im znanja na pladnju. I danas kad napišete udžbenik iz bilo kojeg premeta on će za godinu dana zastariti, jer nauka se svakodnevno razvija. Treba podvući da naša djeca trebaju i mogu mnogo više, samo na drugačiji način.

Nastavni plan i program se poslije svake generacije mora revidirati, osvježavati, djeci ponuditi nešto novo, jer ona u školu već dolaze sa mnogim saznanjima iz medija i sa interneta. U novom sadržaju treba naći balans između novih informacija, glavnih i sporednih informacija, ali i onih informacija koje dijete može razumjeti. U obrazovanju možemo imati problem sa nastavnicima koji ne znaju da koriste kompjuter, starog je kalibra i koji možda zbog toga ne razumije princip funkcionisanja današnjeg djeteta i mladim nastavnikom nedovoljno obučenim. Sad smo zatresli osnovno obrazovanje i nešto mora da se mijenja po tom pitanju, ali i visoko obrazovanje je jako kritično. Ako u našoj prosvjeti budemo tražili od učenika ono što smo imali prije 40 godina, mi ćemo definitivno propasti, je naša djeca su potpuno drugačija. Dok postoje ljudi koji smatraju da djeca trebaju biti knjiški moljci, imaćemo propast u obrazovanju.

Roditelji osnovaca nižih razreda se često žale na pretrpanost torbe kod đaka. Treba li mališanima zaista toliki broj udžbenika?


Samo ću reći da smo mi daleko od razvijene zemlje. U mnogo razvijenijim zemljama, sa mnogo višim standardom od našeg, djeca imaju po jednu knjigu za jedan predmet, i to ne samo u toku jedne školske godine, već se ona koristi i tokom dvije-tri školske godine. Pa se možemo zapitati zašto mi u drugom razredu osnovne škole za srpski jezik treba da imamo pet knjiga? Zašto treba da imamo početnicu, čitanku, bukvar, radnu svesku za početno pisanje i radnu svesku za početno čitanje? To su sveščice koje imaju svoju gramažu koja opterećuje djetetova leđa. U 21. vijeku, za neke stvari možemo koristiti CD i ne mora da postoji samo knjiga koja će opterećivati dijete. Mogli bi bolje da štedimo papir i da djecu učimo da tragaju za znanjima na medijima koje će koristiti kad odrastu. Djeca kad odrastu neće tragati po početnicama i udžbenicima, nego po internetu. Naravno, nismo protiv knjiga, ali moraju se napraviti neke uštede, a moj lični stav je da je ovo što mi radimo rasipanje i nema potrebe da za jedan predmet imamo pet knjiga.

Postoji li neki konkretan plan o radu na promjeni nastavnog plana i programa i kad je to moguće očekivati?

U našoj grupi su profesori koji ne žele da sjede na visokoobrazovnoj ustanovi i da pričamo kako nas niko ne shvata i kako nas niko ne razumije. Mi smo se zaista zauzeli za ovo i mislim da smo vrlo hrabro ušli u ovo samo zato što našoj djeci želimo bolju budućnost. Nadam se da će biti bolje. Finska je najjača evropska zemlja kada je obrazovanje u pitanju. Finska je nakon Drugog svjetskog rata imala vrlo sličnu sudbinu kao BiH nakon posljednjeg rata. Privreda im je propala i bili su potpuno upropašteni. Ali su na vrijeme shvatili da su obrazovanje, zdravstvo i sudstvo nešto što drži državu i odlučili su da ulažu u obrazovanje i da prosvjetni radnici budu jedna od tri najbolje plaćenih profesija. Dok ne krenemo ulagati u prosvjetu i adekvatan sistem vrijednosti u društvu i državi, mi nećemo imati pomaka. Mi iz grupe obećavamo da ćemo se svim silama boriti da se ovo što se sada zakolutalo nastavi i da nam obrazovanje ne bude kao finsko, ali da bude jednako uspješno kao finsko, jer ne trebamo nikoga kopirati. A na ljudima u Ministarstvu je da nastave dalje raditi na ovome i da nađu adekvatne stručnjake koji će to uraditi, kojih kod nas definitivno ima.

 

Razgovarala Maja Isović

 

Vezani intervjui:

Nensi Perl: Superstar među bibliotekarkama

Magacin Kabare: Moramo se izboriti za vedriji svijet

 

 

BUKA Arhiva

 

 

Komentari (20)
Objavljeno:
Djeca su samo odraz nas samih.Mi se moramo usavrsavati i uciti da bi njih imali sta nauciti.U skolama se i danas kao i prije rata trazi samo da nabubacite gradivo a nije vazno da li znas kako sve to funkcionise.Problem je u tome sto i mi sami nemamo dovoljno znanja da bi ga prenijeli na nasu djecu ali nas ego je veliki kao planina jer pobogu pa ja sam zavrsio skolu imam diplomu kao dokaz i ne moram se vise usavrsavati.
Objavljeno:
Ovi komentari pokazuju da je dr Zecevic u pravu. Kriticko misljenje medju nama ne postoji, a kamoli kod djece. Izvjestaj se nalazi na stranici ministarstva i svako ga moze procitati. Djecu tjeramo da citaju da ne bi bila kao mi - da nas mrzi procitati i sastav nekog proizvoda a ne knjigu.
Objavljeno:
Nije mi jasno kako to knjiga moze da opterecuje. Mozda misle na tezinu torbe. U prvom razredu se torbe ne nose. U drugom ih vec upisujemo na dzudo , a pri tom im je teska torba od 2 kg , koju u vecini slucajeva nose dede , dok ih , uglavnom , dovoze u skolu . Stvarno mi je muka od tih sto vazu djecu sa torbama , a cija djeca ni ne nose torbe . Nije mi jasno cije je to misljenje da su nasa djeca nepismena i neobrazovana , a pogotovo ko je ustanovio da je ono uvrijezeno . Dalje , naravno da trebaju promjene i inovacije u skolstvu , pa zaboga 21. je vijek , ali da je ono katastrofalno to covjek koji je upucen i drzi do svog misljenja nece reci . Cijenim istrazivanja sto su vrsena od strane strucnjaka i slazem se da treba podsticati razvoj kritickog misljenja u vecoj mjeri i primjene naucenog, sto u stvari i predstavlja najvisi stepen usvojenosti sadrzaja , ali to se radi u skolama . Ne slazem se da se od ucenika trazi tek puko biflanje cinjenica koje brzo zaborave , makar to normalni prosvjetni radnici ne rade , a takvih je vecina . Sto se tice obima nastavnih sadrzaja slazem se da bi se mogli u odredjenoj mjeri modifikovati , ali se ne slazem da mi dijete jednog dana bude elektro inzenjer koji ne zna od cega je napravljena casa , jer mu to ne treba u njegovoj struci . Ne zelim da nam djeca , jednog dana, idu na kosarkaske utakmice , a da pri tom ne znaju pravila i da im se , na displeju , mora napisati aplauz kao sto je to slucaj u zemljama od kojih bi mi da se ucimo obrazovanju . . .
Objavljeno:
kako biti pametan-komentiram samo uvod-moze i na CD-u.Računar opterećuje oči a knjige ledja.treća opcija je da ih knjige čekaju u školi i da tamo uče,a ne kod kuće.Roditelji zauzeti,a kada dijete nešto ne zna,nema koga pitati.Eto rješenja.A da u obrazovanje treba ulagati,dokaz su Finci,koji su memorandumom na 10 godina odvajali po projektu za obrazovanje i pokazalo se kao uspješno.Mnogo su dobili iz toga.Da ne širim temu.
Objavljeno:
Ma ljudi moji o čemu vi pričate.Naše školstvo je na samom dnu.Dotakli smo dno života.Ma djeca su dobra,ko ih uči.Knjige užasne,uče o broju ovaca,o količini rude u državama,ma kome to treba.Djeca, uče o kostima a kostura nigdje,pa nek oni to zamisle ,ono ko bajagi.A sad o nastavnicima e to je tek priča za sebe.Najveći problem je u njima,njima i ne treba plata,oni zaradjuju kući a plata im je samo djeparac.Tu je problem ,ma ne uče oni na času nego svoje učenike šalju kod svojih kolega i tako djecu rotiraju i zaradjuju na njima.Naravno ne mislim na sve nastavnike ali nisu većina takvi.
JAH
Objavljeno:
ZASTO je obrisan moj komentar od maloprije?? :/
jah
Objavljeno:
Najbolje bi bilo da nemaju udzbenike nikako... mnoge generacije su nosile i bukvar i pocetnicu i slovaricu i td... Problem nase zemlje je u tome sto su djeca prepustena sami sebi, odnosno, sa djecom ne radi gotovo pa niko, pocev od roditelja, preko ucitelja do profesora na fakultetima.Roditelji ocekuju da djeca sve nauce u skoli, bune se sto "majkino zlato" ima zadace, odgajaju djecu da im "niko nista ne smije" pa onda imamo "hiperaktivnu" djecu kojima niko nista ne moze... Nastavnim planovima i programima se mahom bave ljudi koji nikad nisu uzeli dnevnik u ruke, nisu usli u ucionicu.. .a svi su "strucnjaci" da raspravljaju o planovima i programima. Prosvjetni zavodi se bave administracijom, da li profesor ili nastavnik ima napisane pripreme kako oni misle da treba, da li ima uredno popunjene rubrike za upisivanje casa, a najmanje se bave kolicinom znanja koje su ucenici usvojili u toku skolovanja. PPZ se bavi time kako da nadje sto vise zamjerki za cas koji su pratili kod kolege, medjutim, niko se ne bavi time kako da se "hiperaktivna" djeca smire, jer nikakve metode kod njih ne prolaze, jer su jednostavno bezobrazna, njihovi roditelji su u stanju nastavnika ostaviti bez posla, jos ako su tatini sinovi.. onda je svaki nacin umirivanja pao u vodu prije nego sto je zapoceo. Na kraju, puno toga ste prosvjetnim radnicima nabacili na ledja, a platili ste ih otprilike kao portira u zgradi vlade RS ili F BiH... tu negdje... Prije nego sto pocnete mudrovati o kalitetu nastave, prvo ljude platite prema njihovom poslu koji rade i koliko zasluzuju, a onda, a onda njima dajte da utvrde plan i program... jer oni najbolje znaju sta je potrebno, a sta je suvisno u gradivu koje se obradjuje...
Objavljeno:
Kao prvo, potpisujem se svojim pravim imenom i prezimenom jer stojim iza svojih misli i riječi i spreman sam snositi posljedice koje iz njih proizilaze. Dakle, ne krijem se iza pseudonima, kako to većina komentatora čine, ali im ne zamjeram što su mudriji od mene. Drugo, kao neko ko je prije nešto više od godinu dana, nakon punih četrdeset godina aktivnog rada, od čega najviše u prosvjeti, sada penzioner, mislim da mogu dati svoj mali doprinos ovoj temi. Tim više što sam zbog svoga "nestašluka" u toku radnog vijeka promijenio više zanimanja a još više radnih mjesta, firmi pa i država u kojima sam radio. A radio sam svašta-bukvalno od portira pa do top-menadžera, kako u državnim, tako i u privatnim firmama. Po ocjeni kompetentnih i po rezultatima koje sam postizao, bio sam relativno uspješan u svakom poslu kojeg sam radio. Sve to nije bilo rezultat moga formalnog, nego prije svega neformalnog obrazovanja, odnosno samoobrazovanja i vaspitanja. Zato sebi dajem za pravo da kažem da je naše školstvo od vrtića do najvišeg nivoa-katastrofalno. Neću da kažem da tamo nema divnih ljudi od vaspitačice moje unuke u vrtiću i učiteljice moga unuka u osnovnoj školi pa nadalje, ali u prosvjeti kao i u svim institicijama ove nesretne zemlje se nalaze mnogi koji ničim ne zaslužuju ni da redovno prolaze pored školskih zgrada, a kamo li da "uče"nekoga. Obrazovanje i vaspitanje počinju već u porodici pa nadalje. A sve te karike imaju masu manjkavosti. Najveći problem je u tome da nas naše redovne škole ne mogu naučiti nečemu što ni same ne znaju. A ko treba da ih promijeni? Ova vlada, a ni bilo koja druga to ne znaju, ne mogu ili neće. Može li to ministar Kasipović koji nikad nije radio u prosvjeti i čija ekipa, uz rijetke izuzetke, je tamo postavljena da bude poslušna i prima platu, a ne da radi. A možda su i najkorisniji kada ne rade, jer čega god se dohvate "zabatale". Može li biti veća uvreda i poniženje za prosvetu da im se za ministra postavi neko ko nije iz prosvjetne struke? Zar je moguće da za to "radno mjesto" od nekoliko desetina hiljada formalnih prosvetnih radnika niko nije kompetentan? (Ne bih želio da se shvati da ovim stavom vrijeđam gospodina Kasipovića. Naprotiv. O njemu lično imam visoko mišljenje. On je jedna od rijetkih javnih ličnosti koji nas nije obrukao ni u jednom svom javnom istupu. Svjedok sam i njegovih brojnih dobrih praktičnih poteza u prosvjeti.) Neznanje i sve veća negativna selekcija kadrova u prosvjeti će urušiti i ono malo pozitivnoga što je u njoj ostalo. Nikakva mala plata i bilo kakav drugi alibi za neznanje i nerad u prosveti su neprihvatljivi. Ko god ima bolju alternativu i ko god može ponuditi neku svoju drugu uslugu koje je tržište spremno bolje platiti, neka ide, a sve dotle se mora učiti, svoje znanje provjeravati u praksi i na tržištu, pa ga tek onda prenositi drugima. Neki prosvjetni radnici (nesvjesno ili svjesno) naprosto izluđuju i maltretiraju svoje učenike, pa nije ni čudo što se bilježi toliko izostanaka sa nastave. Najčešće to čine oni što im je zadnje što su pročitali prije trideset i više godina njihov prepisani diplomski rad. Neka se prosvjetni radnici, pa i roditelji, zapitaju da li su pročitali knjigu "Revolucija u učenju" (Dryden-Vos). Pitam se koliko nastavnika stranih jezika zna šta je to Lozanovljeva metoda učenja stranih jezika? Neka se i autorice pomenutog istraživanja zapitaju jesu li pročitale Revoluciju u učenju, jesu li savladale tehnike brzog čitanja, šta im znači pojam "mape uma" i zašto je njihvo istraživanje,a posebno rezultati, nesistematično i konfuzno. (Naravno, ništa od toga se ne izučava ni na njihovim fakultetima i nije preporučeno čak ni u neobaveznoj literaturi ni za jedan ispitni predmet.) Ima li spasa? Ima. Ali on nije u čekanju da se nastavni plan, program i sistem obrazovanja promijene. Učite sami. Svoje znanje provjeravajte u praksi i dijelite ga sa svima koji nemaju uticajne partijske drugove i rođake na "važnim" funkcijama. Učite radeći. Radeći bilo šta. Ne čekajte da dobijete "posao u struci", jer ako ste ovdje završili školu, Vi nemate nikakvu struku. Osvjestite se.
Objavljeno:
@GORAN_-----Mogu navesti bezbroj primjera mojih kolega koji su se otisnuli na zapad, naš inžinjer mašinstva je doktor za njihove tzv inžinjere.----- E ovo je vrhunac. Ti Gorane sigurno nikada nisi radio na zapadu pa samo nagadjas iz prica gastarbajter-inzinjera kako to izgleda. Upravo je sve suprotno toma sto si napisao. Nasi inzinjeri, kako ti to kazes, su naučeni samo da rade, ne znaju zbog čega se to tako radi. Te glupe price mozete samo po kafanam uz neku brlju jedni drugima prodavati. Gorane, hajde reci posteno, jesi li ikada u zivotu uzeko knjige iz matematike, fizike, mehanike… sa nekog fakulteta u Njemackoj ili bilo koje zemlje na zapadu, onako, da vidis kakvu oni to matematiku i fiziku uce, ili kakav je sistem ocijenjivanja na tim fakultetima. Mogao si navesti konkretan primjer sta je to sto uce nasi inzinjeri a sta uce na zapadu. Jesi li ikada u zivotu sreo nekog masinskog inzinjera sa zapada? Njemacka potrazuje oko 60 000 masinskih inzinjera, hajde objasni zasto onda nasi inzinjeri masinstva rade po Njemackoj po gradjevini, kao konobari… Rado bi oni zaposlili nekoga iz Banja Luke ili Sarajeva (radna dozvola kao i ostali papiri se srede preko noci kad je firma zainteresovana za nekog naseg super-pametnog inzinjera) ali ti ljudi su glupi, neznaju se ponasati, nemaju kulture, ono sto oni znaju ne treba nikome, nemaju radnu disciplinu i na kraju ne znaju posao za koji su obrazovani. Nasi inzinjeri uce sve i svasta i na kraju ne znaju nista. Nije cilj „uciti“ sve i svasta, cilj je to „nauciti“. Izadji na cestu pa upitaj nekoga sta je integralni racun, ili derivacija funkcija, ili neka ti nabroje 5-6 elemenata prirodnog sistema, ili… 99% omladine nece znati o cemu pricas, a svi su to ucili u osnovnoj/srednjoj skoli iz matematike/hemije. I ti se nasao da pricas o inzinjerima na zapadu…
Objavljeno:
Nastavni planovi i programi su prilično dobri, čak i da su loši svaki profesor ima zakonsku mogućnost od 30% izmjene i prilagođavanja. Najbolje se prilagoditi zapadnoj demokratiji gdje se sve svodi na neko prepričavanje, eksperimente, učeničku slobodu, moderne metode itd, naravno tako se ruši sistem, uvodi anarhija i neznanje! Sve su ovo priče iz eksperimentalnih programa i tzv raznih projekata zapadnih zemalja, kao neka modernizacija, uvođenje novih metoda, portfolia, interaktivnosti, kreativnosti i sl, profesori će dobiti nekoliko dobrih seminara i dnevnica, ministarstvo neki sitan keš za reformu a đaci šipak! Naša djeca su divna, nadarena ali nedostaje im pažnja, nedostaje im naša ljubav jer su nas ova teška vremena pretvorila u monstrume, zaboravili smo šta je pedagogija, psihologija, ljubav, tolerancija, zdrav odnos, prilagođavanje. Mogu navesti bezbroj primjera mojih kolega koji su se otisnuli na zapad, naš inžinjer mašinstva je doktor za njihove tzv inžinjere, odlično zna matematiku, fiziku, računare, programiranje, široko je obrazovan i brzo se prilagođava za razliku od zapadnjaka koji su ograničeni i usko usmjereni, oni su naučeni samo da rade, ne znaju zbog čega se to tako radi, šta bi se desilo ako bi ovako uradili, mi znamo srž ali imamo nesretnu državu! Da mi izdvajamo za školstvo koliko zapadne zemlje, da su nastavni kadrovi plaćeni kao na zapadu, da dajemo stipendije za najbolje učenike, da je plaćena praksa i da najbolji imaju sigurno zaposlenje, pa gdje bi nam bio kraj! Nama ne treba sistem da upravlja genetski modifikovanom djecom i pravi poslušne robote nego vraćanje starih tradicionalnih vrijednosti, poštenja, kulture, uzajamnog poštovanja, ljubavi, tolerancije, vrednovanja najboljih, dok toga ne bude ovaj crni kapitalizam će nas odvesti u propast! Ako ima grešaka izvinite, malo prsti utrnili posle 5 pive :)
kao
Objavljeno:
Радна група је за анализу добила хонорар, али и озбиљне приговоре на кориштену "методологију" током јавне расправе. Школство јесте у комплексном, вишедимензионалном проблему. Нпр. и најбољи наставни план и програм на свијету може бити лош у рукама лоших наставника. А они могу бити обликовани као лоши наставници у рукама лоших наставника...
Objavljeno:
Ovoliko teksta oko nečeg što je poznato. Najgore što nema nijedna nova misao ili ideja ili izjava. Sve je to prožvakano. Ljudi pišu disertacije na lošem planu i programu i to je to. Ne treba pametovati i tražiti toplu vodu, svi predmeti osim maternjeg jezika i djelimično istorije se mogu u 100% obima prepisati iz planova i programa Njemačke, Engleske ili Amerike. Ali ne, mi ćemo napraviti nekakvu svoju analizu... pa ćemo da kaskamo još 50 godina za Zapadom. Isto kao što kaskamo i u zakonodavstvu izmišljajući zakone u oblastima koje su davno u modernom svijetu izmišljeni. Prepisivanje (onog što postoji već) je majka našeg napretka. Jednom kad prepišemo sve, onda možda mognemo ponuditi i kakav napretak na globalnom nivou....
Objavljeno:
Влада РС је формирала Радну групу да се прочешља НПП. Госпођа Зечевић је била дио те радне групе. Међутим Радна група је дошла до погрешних закључака управо због тога што се нису бавили наставним јединицама, па су напримјер дошли до закључка да је информатика у 7 разреду за ученике преоптерећена. Наравно истина је другачија, градивво у 7 разреду из информатике је лакше него у 6,8,и 9. Надам се да госпођа Зечевић чита овај пост. Немам намјеру да вријеђам, али сам исфрустриран њиховом анализом. Позз...
Objavljeno:
Pozdrav za ovakve profesore.Malo je takvih i da razmislja zdravo kao sto je profesorica Ivana.Svi gledaju samo profit licni,a malo ih koji se brinu o efikasnosti skolstva.
Objavljeno:
Tema se već odavno ''žvaće'' i ''kotrlja'' na svakom Nastavničkom. Put! kojim trenutno idemo- KREDA nema, KOPIRNOG PAPIRA nema...Pored smanjenih plata, nigdje se ne govori o tome da nastavno osoblje SAV MATERIJAL ZA NASTAVU plaća iz svog džepa. I kako? I dokle? Tema je dobra! Svaka čast ako uspijete ''odraditi'' bilo šta!
Objavljeno:
Jedna od najboljih ako ne i najbolja profesorica na onom "fakultetu" gdje svi govore o inovacijama i o tome kako ne treba "bubati" a to isto traže!
Objavljeno:
Stanje u kome je sada naše školstvo je dosta loše, da ne upotrebljavam teže riječ i iziskuje ozbiljnu i brzu intervenciju. Pored nastavnih udžbenika koji su takvi kakvi su, sam nastavni proces, počev od priprema za nastavu, načina rada sa djecom i posebno vaspitni element u ukupnom vaspitno obrazovnom procesu valja oboljšavati vraćati u taj proces. Vaspitni element se gotovo izgubio, skoro da ga nema u školi.
Objavljeno:
MNOGO TOGA JE TRULO U DRŽAVI DANSKOJ "Pa se možemo zapitati zašto mi u drugom razredu osnovne škole za srpski jezik treba da imamo pet knjiga? Zašto treba da imamo početnicu, čitanku, bukvar, radnu svesku za početno pisanje i radnu svesku za početno čitanje? To su sveščice koje imaju svoju gramažu koja opterećuje djetetova leđa. " Dobro pitanje , pet knjiga za jedan predmet. Odgovor.: da bi tamo neki Đaković i njemu slični debelo naplatili svoj "mozak", koga briga za djecu. Kad sam slično pitanje postavio na savjetu roditelja i tražio da ministar dođe na sledeći sastanak, nikad više nisam pozvan na savjet. Srećom moje treće, najmlađe dijete je završna godina srdnje škole. Dajem punu podršku radnoj grupi, samo naprijed .
Objavljeno:
U izlaganju poštovane Ivane ne mogu da pronadjem onu tanku crvenu nit koja bi mi objasnila o čemu ona u stvari priča, šta hoće da postigne, koga neće da imenuje, protiv čega i za sta se bori i šta namjerava da postigne.Molio bih redakciju da rezimira ovaj maratonski intervju i da nam u par rečenica objasni sustinu....
Objavljeno:
Ivana Zečević: "Opšte uvriježeno mišljenje je da su naša djeca nepismena, neobrazovana i da na fakultet dolaze sa vrlo niskim nivoom opšte kulture, ali sad možemo da pretpostavimo da je svemu tome uzrok nastavni plan i program"___Ovo je zanimljivo: "ali sad možemo da pretpostavimo da je svemu tome uzrok nastavni plan i program"____ Znaci to vise nije "opste uvrijezeno misljenje", to je cinjenica da su studenti u BiH (njih velika vecina) bez ikakve kulture sa inteligencijom na nivou 10-godisnjeg djeteta.
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.