Iz Institucije Ombudsmana za zaštitu potrošača BiH upozoravaju da je stopa siromaštva u BiH jedna od najvećih u široj regiji i predstavlja jedan od najvažnijih socijalnih i ekonomskih problema u državi.
Iz Saveza sindikata RS, koji svaki mjesec obračunava vrijednost potrošačke korpe, ukazuju ponovo da su najmanje prosječne neto zarade primili administrativni i radnici u uslužnim djelatnostima i to 519 KM, u ugostiteljstvu 558 i u prerađivačkoj industriji 587 KM, a koje su sindikalnu potrošačku korpu pokrivale sa 28 do 32 odsto.
“U RS već duže vrijeme, neopravdano, najmanji životni standard imaju radnici u privredi i njihove porodice, što je neprihvatljivo, jer se bez njihovog rada ne može zamisliti ni ekonomski razvoj zemlje i njen izlazak iz recesije. Najviše novca u januaru 2013. godine, porodice u RS izdvajale su za nabavku prehrane 700,52 KM, za troškove stanovanja i komunalnih usluga 565,90, za prevoz 196,31, za kupovinu odjeće i obuće 137,50, za tekuće održavanje domaćinstva 103,36, za obrazovanje i kulturu 80,25, te za higijenu i zdravstvenu njegu 76 KM”, ističu sindikalci.
Podsjetimo i da je na listi najjadnijih zemalja svijeta koju je nedavno objavio američki sajt za biznis i tehnologiju, Business Insider, BiH na 20. mjestu. U regionu je jedino lošije rangirano Kosovo, koje je zauzelo neslavno deveto mjesto. Prvih 25 zemlja na ovoj listi su, prema navedenom sajtu, “dotakle dno”.
Upoređujući domaćinstva u Evropi i BIH, već ranije je utvrđeno da je bh. radniku potrebno više od 80 odsto plate za trpezu, a radnik u Evropskoj uniji za hranu izdvaja svega 15 odsto mjesečnih primanja.
Pored ovoga, prije nekoliko dana, izašao je i podatak da u BiH raste broj nezaposlenih. U BiH je, prema podacima Agencije za zapošljavanje BiH, zaključno sa 31. januarom, bilo 554.640 nezaposlenih, što je u odnosu na posljednji mjesec prošle godine više za 4.066 lica ili za 0,74 odsto. U Federaciji BiH, broj nezaposlenih u januaru povećan je za 2.478 lica ili 0,64 odsto, a u Republici Srpskoj za 1.697 lica odnosno za 1,11 odsto.
Dragan Doko, Ombudsman za zaštitu potrošača u BiH, kazao je da je, nažalost, činjenica da u BiH veliki dio populacije spada u kategoriju siromašnih, te da je stopa siromaštva jedna od najvećih u regiji. Istakao je da je unutar te skupine značajan broj onih koji su praktički bez ikakvih primanja i onih koji ulaze u skupinu ekstremno siromašnih, jer im je najizravnije ugrožena gola egzistencija, odnosno zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba za hranom, stanovanjem i energijom.
“Porast troškova koji čine osnovne ljudske potrebe poput hrane, stanovanja, energije u posljednjih par godina ima za posljedicu da je u BiH sve veći broj potrošača koji nisu u stanju redovno izmirivati obaveze plaćanja spomenutih roba i usluga. U takvoj situaciji se stvara dodatni pritisak na onu skupinu potrošača koja redovno izmiruje svoje troškove na način da pružatelji usluga nova poskupljenja vrlo često pravdaju malom stopom naplativosti, odnosno, velikim brojem loših i neredovnih platiša njihovih usluga. Takvo postupanje se kao bumerang opet vraća najugroženijoj skupini, jer im zbog povećanja cijena te usluge postaju još manje dostupne”, kazao je Doko za BUKU.
Objasnio je da je strategija borbe protiv siromaštva (PRSP) u BiH urađena prije deset godina, a njena provedba je trebala smanjiti stopu siromaštva. Prema njegovim rječima, planiran je rast BDP-a od 6 odsto godišnje, veće zapošljavanje, rast javnih i stranih investicija, povećanje poljoprivredne proizvodnje, smanjenje trgovinskog deficita i deficita platne bilance, uvođenje PDV-a i ostale mjere. Doko kaže da smo svjedoci samo da je od svega planiranog jedino realizovana mjera uvođenja PDV-a.
“Posljedice neprovedenih reformi i planiranih mjera su višestruke i u najvećoj mjeri prebačene na teret potrošača. Ekonomsko iscrpljivanje potrošača i pravna nesigurnost imaju za posljedicu daljnje slabljenje kupovne moći i pad realnog dohotka, što opet povećava stopu siromaštva. Siromaštvo se najizravnije očituje kroz trajnu nemogućnost pristupu osnovnim ljudskim potrebama, odnosno robama i uslugama od općeg ekonomskog interesa”, rekao je Ombudsman za zaštitu potrošača u BiH.
UDRUŽENJE PONOS: MOLBE ZA POMOĆ U HRANI
Na vrhu liste ugroženih kategorija društva nalaze se samohrani roditelji, koji se u ovakvim okolnostima teško snalaze.
Dijana Miljatović, portparol Udruženja samohranih roditelja “Ponos” iz Banjaluke, kazala je da što su veći troškovi života, to su brojnije molbe samohranih roditelja za pomoć u hrani.
“Često objavljujemo apele na našoj stranici na Facebook-u, ali tek kada nečija priča šokira ili dotakne javnost, uspijemo skupiti određenu količinu hrane. Na našu žalost, ta količina nikada nije dovoljna da pomognemo svima. Članovi udruženja se teško nose sa svakodnevnim poskupljenjima i redovnim troškovima, pošto je nezaposlenost među članovima oko 70 odsto, samo 10 odsto prima alimentaciju redovno, 20 odsto povremeno, a većina nema prava na bilo kakav dodatak”, istakla je Miljatovićeva.
Ističe da što se mjesečnih troškova tiče, osim hrane, koja, kako kaže, nije luksuz, već svakodnevna potreba i najveći izvor stresa za samohranog roditelja koji želi svom djetetu obezbjediti normalan obrok, struja i kirija su najkritičnije tačke.
“Dosta članica ima opomene zbog neplaćanja, a druge duguju po nekoliko kirija. Računi i dugovi se samo gomilaju. Čak i kada nađu posao, uglavnom imaju minimalne plate i teško se izvlače iz finansijskom ambisa u koji su upale. Zbog svega ovoga, teško je dati realan komentar na uslove života kod nas. Svima je teško, bez obzira da li je u pitanju samohrani roditelj, jednoroditeljska porodica, pojedinac ili porodica sa klasičnim članovima”, kaže ona.
Miljatovićeva napominje da su odraz teške situacije i sve brojnija udruženja i organizacije koje pokušavaju da kroz razne projekte i grantove riješe probleme populacije ili ideje za koju se zalažu, ali je to sve kap u moru, jer za napredak treba puno vremena, zalaganja i novca, kao i puno motivisanih ljudi, kojih trenutno ima malo.
“Kao optimista po prirodi, ipak vjerujem da će ova teška vremena na kraju iznjedriti osobe koje će odreagovati na pravi način i da ćemo se, korak po korak, naći u boljoj situaciji, jer kada dodirnemo dno, ne možemo više padati niže, već se možemo samo odgurnuti prema gore”, zaključuje naša sagovornica.
PENZIONERI I RADNICI U INDUSTRIJI
Situacija ne ide na ruku ni penzionerima, koji godinama nisu dobili povećanje primanja, a kako smo ranije rekli, troškovi života se iz godine u godinu sve više povećavaju.
Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera RS, za portal BUKA kazao je da je situacija populacije penzionera, kao i svih drugih građana kod nas, sve lošija, a takvo stanje je prisutno dugi niz godina.
“Iako se troškovi života povećavaju, penzije se ne povećavaju, one su uvijek na istom nivou. Od 2008. godine do danas, standard građana je opao za nekih 30 odsto. Kulturna i društvena potreba penzionera je potpuno ukinuta, jer ova populacija nema dovoljno za osnovne troškove, a u to spadaju hrana i režije. Penzioneri su uvijek bili poznati kao redovne platiše režija, ali i u ovom segmetu situacija se mijenja, pa oni sve češće ne plaćaju troškove režija, jer nemaju novca. Ti ljudi onda imaju problema sa sudovima koji prijete da će im oduzeti imovinu, a to su sve dodatne brige za stariju populaciju”, rekao je Rakulj za naš portal.
On je dodao da je stanje sve gore, a prema Rakuljevim riječima, penzioneri ne vide način na koji bi izašli iz ove situacije, a samim tim izostaje i perspektiva bolje budućnosti za ovu populaciju.
Radnici u industriji su među najmanje plaćenim profesijama, pa je za ovu grupu radnika sve teže iz mjeseca u mjesec, a to nam je potvrdio i Obrad Belenzada, predsjednik Konfederacije sindikata RS.
“Radnici u industriji su dovedeni na rub siromaštva, pa ponekad možemo pomisliti da su oni građani drugog reda. Kod nas odnos prema industriji nije dobar i ukoliko se brzo nešto ne uradi na tom planu, doći će do još teže situacije. Troškovi života svaki dan rastu, a ništa se ne čini da ambijent za građane bude bolji i da radnici mogu zaraditi plate da prehrane porodice. Imajući u vidu rast troškova života i stanje radnika u industriji, nadležni bi trebali nešto učiniti ili da se plate radnika povećaju ili da se bar minimalno zaštite troškovi života i na neki način stopira rast cijena. Nažalost, na tome se vrlo malo radi”, kazao je Belenzada za BUKU.
U ovakvoj atmosferi, mnogi građani su čarobnjaci, pa nekako uspijevaju živjeti od plate do plate ili penzije, a mnogi bi rekli da građani ne žive, nego samo preživljavaju. U zemlji u kojoj je i najniža plata nekima luksuz, u zemlji u kojoj se, prema statistici, više od 80 odsto mjesečnih primanja izdvaja na ishranu ne ostaje vremena za lagodu i dokolicu, koje su čovjeku i te kako potrebne. Ostaje samo sumorno sivilo svakodnevnice i poluprazna trpeza.
Vezani tekstovi:
Stanovnici BiH sve više tonu u siromaštvo
BUKA Analiza: Prevare u trgovinama - Nepravilno napisane cijene na artiklima
