Na taj način, u „prostoru koji se nepovratno mijenjao", na vrijeme su se mijenjali i partijski sekretari, jugoslavenski generali, pučke vođe, državni činovnici, udbaški žbiri, komunističke kadije, estradne zvijezde, nogometni reprezentativci, opozicijski prirepci, režimski novinari i cijele redakcije. Čitava se ta domobranska menažerija mijenjala i uspješno preživljavala sve ovdašnje tranzicije, svaki put poslušno pristajući na nova pravila igre, odgovarajući - kako bi se to na hrvatskom jeziku reklo - „izazovima novog vremena".
Junaci te moderne Hrvatske odavno su i na vrijeme završili svoje tranzicije i spremni dočekali te „izazove": posljednji partijski sekretari i urednici Slobodne Dalmacije, koji su predvodili cenzuru i preodgoj antijugoslavenskog Ferala, danas su nacionalne žurnalističke veličine i moderni urednici modernih novina; sudac koji je osamdesetih sudio antimiloševićevskom Feralu danas je ugledni i dobro plaćeni odvjetnik haških optuženika; šupci koji su potpisivali naloge za praćenje i prisluškivanje Ferala danas su poslovni ljudi s ljubičastim kravatama ili dobro potkoženi budžetski paraziti; Vesna Girardi-Jurkić, ministrica koja je potpisala Tuđmanov nalog za Feralov porez na šund, odavno je izvan politike, bavi se arheologijom i piše knjige o antičkoj Istri; Ivić Pašalić, Tuđmanov plaćeni ubojica Slobodne Dalmacije, ugledni je građevinski poduzetnik koji po Istri gradi vile za nove bogataše; ratni zločinac Tomislav Merčep danas kao penzioner uživa u raskošnoj kući na moru koju mu je bezbrojnim sudskim odštetama za duševne boli sagradio upravo Feral; Borislav Škegro, čovjek koji je PDV-om dokrajčio nezavisne medije, uspješan je biznismen i menadžer, član uprave nekakvog investicijskog fonda pretencioznog latinskog naziva.
Svi su komunistički i postkomunistički patuljci dočekali modernu, europsku Hrvatsku u golemim podsljemenskim vilama i BMW-ovim terencima, s korporacijskim karticama i pozivnicama u zlatotisku, eno ih danas u prvim redovima takve Hrvatske, u dvorani Vatroslav Lisinski, kako se orgazmički grče na glupave poslovice kojekakvih menadžerskih hohštaplera i konjokradica, financijskih Paola Coelha, istim religioznim zanosom s kojim su prije desetak godina, u istoj dvorani, o svakoj jebenoj godišnjici nečega, ejakulirali na Tuđmanove kićene dvanaesterce u aoristu iz devetnaestog vijeka.
Toj bijednoj, kukavičkoj Hrvatskoj, koju netko vazda drži za jaja i kojoj je lijepo sve dok je ne tuku, Feral zaista ne treba, jednako kako joj nije trebao ni osamdesetih, ni devedesetih, i kako je većom smetnjom zapravo bio ovcama u tranziciji nego njihovim gospodarima, šarajući im po lijepoj crno-bijeloj slici na kojoj je sve imalo svoj viši razlog, postavljajući pitanja i remeteći tihu bonacu masne, prljave močvare.
Feral se nikad nije prilagodio „izazovima novog vremena", u kojemu novine i suvremeni virtualni mediji prostore slobode krče njušeći Severinine gaćice, snimajući mobitelom dječje tuče i tinejdžerske seksualne avanture, puneći prostor između Paris Hilton i Vlatke Pokos reklamama za pivo i oglasima za telekomunikacijske kompanije, kao šarenim reportažama iz arkadijske Hrvatske.
Ako sutra na trafikama ne bude Ferala, ako ga ne bude ni idućeg tjedna, niti ikad više, Hrvatska neće biti ista - tako bi mogao glasiti patetični Feralov epitaf. Svi znamo da je to kolosalna glupost: Hrvatska će biti potpuno ista, samo neće biti nikoga da joj to kaže.
BLATO: Tako sam pisao točno prije godinu dana, 2007, kad se Feral - u znak protesta zbog blokade računa od strane države, koja dug za PDV Feralu nije oprostila, kao što ga je oprostila Hrvatskoj televiziji - nije pojavio na trafikama. Svi koji priču znamo iznutra, znali smo da je kraj blizu i da Feral jednostavno ne može opstati. Agonija je trajala još godinu dana.
Feral se ugasio tiho: bučno se danas gase samo televizijske sapunice, tinejdžerski bandovi, sportske karijere, modne marke, maloumni reality programi, šareni brandovi i političke koalicije. Močvara je progutala Feral, a u blatu se ne prave valovi.
Bacimo za potrebe ovog teksta mali pogled na tu Hrvatsku, u kojoj je Feral Tribune skončao tvrdoglavo odbijajući vlastitu tranziciju. Prelistajmo na trafikama sve one šarene novine koje su odgovorile izazovu novog vremena ili barem ono što ostane nakon što u kontejner kraj kioska pobacamo plitke self-help biblije, priručnike za brzo mršavljenje, zdrave kuvarice, herc-romane, reciklirane CD-ove ocvalih zvijezda i DVD-ove s filmovima Chucka Norrisa koje ste dobili uz novine za samo 19,99 nekih novaca, i ono što ostane kad iz tako kupljenih novina pobacamo nagradne kupone, besplatne srećke, listiće za klađenje, promotivne letke, uzorke parfema, naljepnice, kemijske olovke i programe kojekakvih prvenstava u koječemu.
KONTEJNER: Prelistajmo novine koje su preživjele tranziciju, ili barem ono što od njih ostane nakon što iz njih povadimo i u kontejner bacimo i sve one kataloge trgovačkih lanaca, turističkih agencija i sportskih kladionica, sve one reklamne brošure telekomunikacijskih divova s najnovijim fancy mobilnim telefonima i postpaid-prepaid-kurac-palac ponudom, i sve one sponzorirane priloge auto-dilera, investicijskih fondova, osiguravajućih društava i velikih banaka, i sve one priloge za feng shui, reiki, rebirth, yogu, yantru, tianshi i plastičnu kirurgiju, i sve one revije za modernu ženu i suvremenog muškarca, i sve one tinejdžerske i dječje revije, i sve one televizijske, sportske, astrološke, enigmatske i modne priloge, i sve one dodatke za informatičke freakove i ljubitelje kompjuterskih igrica, gadgeta, Playstationa, My Spacea, Virba, Flickra, Facebooka, i sve one umetnute trendovske in-and-out vodiče, reality show slikovnice, red-carpet-albume, lifestyle specijale i shopping magazine, prelistajmo dakle one četiri novinske stranice što su nam ostale u rukama.
Pogledajmo dakle kako stvari stoje u jednom tjednu bez Ferala. Što biste danas čitali u Feralu kad biste ga našli na trafici, a što čitate umjesto toga, između dvije reklame za pivo?
ČISTKE: Čitali biste, na primjer, kako je Nicolas Sarkozy preuzeo francusko predsjedanje Europskom Unijom, izjavivši kako se Hrvatska teško može nadati prijemu u EU. Ali što nas briga: sve su novine s oduševljenjem prenijele vijest da će Sarkozy i njegova prelijepa Carla Bruni ovog ljeta doći u Zadar na koncert Lennyja Kravitza.
U Feralu biste, na primjer, pročitali Forbesov izvještaj po kojemu je Hrvatska na ljestvici zemalja najpoželjnijih za poslovanje i ulaganje od 120 država zauzela tek 42. mjesto, odnosno 74. po pitanju zaštite vlasništva i tek 93. u zaštiti investitora. Ali što nas briga: sve su novine s oduševljenjem prenijele vijest da će u Dubrovniku ove godine ljetovati Paul Allen, Roman Abramovič i ostale zvijezde Forbesove liste najbogatijih.
U Feralu biste, na primjer, pročitali veliki tekst o aktualnim čistkama na Hrvatskoj televiziji, gdje se zatiru i posljednji pokušaji razmišljanja svojom glavom. Ali što nas briga: sve su novine s oduševljenjem prenijele vijest da je HTV nekoj privatnoj producentskoj kući opet usuo nekoliko godzilijardi novaca za sedamsto hiljada epizoda najnovije umobolne domaće sapunice.
U Feralu biste, na primjer, pročitali veliku temu sa pet tekstova o teroru velikih korporacija, koje njihovi autori zbog marketinškog reketa tih velikih oglašivača nisu mogli objaviti u matičnim redakcijama. Ali što nas briga: sve su novine s oduševljenjem prenijele vijest kako je T-com postao sponzor Hrvatskog nogometnog saveza, objavivši fotografiju nekog debelog menadžera u majici hrvatske reprezentacije.
FAŠIZACIJA: U Feralu biste, na primjer, pročitali veliku temu o fašizaciji Hrvatske, čiji navijači na evropskom prvenstvu nose Pavelićeve zastave, a predsjednik nogometnog saveza slavi pobjedu protiv Engleske kao osvetu za Bleiburg, i u kojemu ustaškog trubadura biskupi citiraju na misama, predsjednik vlade i pola ministara otvoreno simpatiziraju, lider lijeve opozicije mu organizira koncert, a šef policije suspendira policajca koji ga je prijavio za poticanje nacionalne i vjerske mržnje. Ali što nas briga: sve su novine s oduševljenjem prenijele vijest da je Marko Perković Thompson sagradio u rodnim Čavoglavama crkvu Hrvatskih mučenika i održao humanitarni koncert za neku bolnicu.
U Feralu biste, na primjer, vidjeli te famozne fotografije na temelju kojih je UEFA kaznila Hrvatski nogometni savez zbog fašističkog divljanja hrvatskih navijača. Ali koga briga: sve su novine s oduševljenjem objavile ekskluzivne fotografije nove djevojke Slavena Bilića, i ekskluzivne fotografije reprezentativca Ognjena Vukojevića na jahti s bivšom missicom Andrejom Ćupor, i ekskluzivne fotografije celulita Jelene Veljače, i fotografije pijane svadbe Jelene Karleuše, i fotografije končića koji vire iz gaćica Nine Morić, i fotografije nestašne Severinine bradavice na festivalu u Budvi, i ekskluzivne ultrazvučne snimke djeteta Ivane Banfić.
MOČVARA: U Feralu biste, konačno, pročitali esej Mirka Kovača. Ili Bore Ćosića. Ili Slavoja Žižeka. Ali koga briga: sve su hrvatske novine s oduševljenjem prenijele izvatke iz upravo objavljenih memoara Nives Celzijus, u kojima detaljno opisuje kako ju je silovao centarfor Dinama, kako je na Svetom Stefanu vodila ljubav sa Stankom Subotićem Canetom i kako joj je Pippo Inzaghi gurao u usta svoj veliki, ljigavi jezik.
U toj plitkoj močvari, u kojoj se svakom insektu valja nositi s izazovima novog doba kako god zna i umije, Feralu nema mjesta. Feral nije znao odgovoriti tim izazovima, nije htio odgovoriti izazovu tranzicije. To je ono kad vam s glavom u tuđem dupetu konačno dođe iz dupeta u glavu. Močvara je progutala Feral, a u močvari samo govna plivaju.
Laka vam noć, izazivači novog vremena. Laka vam noć, heroji novih medija, drkadžije iz tabloida, voajeri Severininih pornića i istraživači Karleušinih uložaka.
Laku noć, jebači.
