EKV u BL - 20.02.1992

EKV

EKV u BL - 20.02.1992

Piše: Aleksandar Trifunović

Kada je početkom 90-ih Petar Popović u intervjuu Margitu upitao gdje sebe vidi u budućnosti rekla je ... Ne mogu sebe da vidim, mačke zažmure kada gledaju u budućnost. Pogriješila je. Donekle. Najvećim dijelom oni koji su ih slušali, koji ih sada slušaju, u budućnosti mogu biti samo kad zažmure i sanjaju.

 

I kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu, kada su rođeni moji roditelji, istog dana, iste godine, dana 20. februara. Pošto sam im čestitao rođendan, prije ravno osamnaest godina, tog 20. februara 1992. godine uputio sam se ka Sebastijanu, tada još uvijek živom banjalučkom klubu. Prohladno februarsko veče bilo je rezervisano za Ekatarinu veliku. Sala je, trivijalno zaključujem, bila premala za sve koji su to veče htjeli da zajedno sa Milanom i Magi prokrstare, menjajući dan za noć, ne znajući da idu u susret neizvjesnih, još samo par godina za nas.

Ne sluteći da su zadnji zvuci Margitinih klavijatura na koncertu obilježili posljednji boravak Ekatarine velike u Banjaluci.


 Karta sa koncerta

Mi menjamo Dan za noć postao je nekoliko mjeseci kasnije, a evo i do dan danas, istinski poklič generacije drugačijih koja je u mrak bježala od misionara užasa koji su nam od tada u ovih desetak godina uzeli sve što se moglo uzeti. Mrak je bio kakvo-takvo utočište od povampirenih potencijalnih osvajača Beča, Tokija, čuvara Teslinog tajnog oružja i usputnih ludaka koji su danju, a tih dana, šenlukom, dinamitom i bombama, obilježavali svoju teritoriju po ulicama i trgovima. Jedni su bježali u mrak, a drugi zauvijek odlazili odavde, ne vjerujući odviše Šantićevim porukama.

Pratili smo ih tih dana obilježene lažnim imenima u ličnim kartama ka autobuskim peronima, ka „kikaševom” avionu. Pratili smo ih ne sluteći da ćemo se u sljedećim godinama kleti u Bil Gejtsa više nego u bilo kog drugog ponuđenog živućeg sveca jer nam je omogućio da elektronski održimo kakav takav kontakt sa nekadašnjim drugarima. U mraku smo, zajedno sa mrakom, bježali u napamet naučene Milanove stihove tonući u jastuk i sanjajući neka ljepša prostranstva od ovog u kom smo se zadesili,...a kocka je već bila bačena, propustili smo da među prvima saznamo da je počelo.

Na to su nas konkretno upozorili prve i efektne mobilizacije i upućivanja na granice crtane uz ambiciju bez mozga, zalivenu u početku rakijom, a kasnije krvlju, najčešće tuđom. S vetrom u lice pratili smo po blatnim grobljima nesrećne drugove koji su zauvijek zamijenili dan za noć, objašnjavajući si da ne plačemo nego nam se samo oči znoje.

Rijetko ručali smo meso, glodali smo kosti dobrih životinja potpuno svesni da prolazi vreme u još samo par godina za nas.

U godinama oko nas prirodna smrt je bila ekstremni raritet i oglušeni na bol skoro da je nismo ni primjećivali.

Na radio stanicama, pored ratnih i okoratnih taktova i stihova, nije bilo mjesta za Margitine klavijature niti Milanove stihove. Kad je došla struja saznali smo da je Milan otišao, daleko put nebeskog plavetnila. Kada je došla struja saznali smo da se oružje tih godina za nas i naše neprijatelje pravilo u istim fabrikama, pušili smo cigarete napravljene u istoj tvornici, hljeb pravili od brašna sa istog mlina, a gorivo su nam dovlačile iste cisterne. Kada smo ostali bez novca, lepljivog od znoja i masnog od krvi, rat je stao. Ovih dana oni koji su nam prodavali oružje, cigarete i gorivo kupuju fabrike i ono što je od njih ostalo, a usputno kumuju svetilištima napravljenim u spomen zauvijek otišlim.

Onda je otišla i Margita. Neće im biti dosadno gore. Čitava prva postava benda i tragično solidna brojka u publici.

Kada je početkom 90-ih Petar Popović u intervjuu Margitu upitao gdje sebe vidi u budućnosti rekla je ... Ne mogu sebe da vidim, mačke zažmure kada gledaju u budućnost.

Pogriješila je. Donekle. Najvećim dijelom oni koji su ih slušali, koji ih sada slušaju, u budućnosti mogu biti samo kad zažmure i sanjaju.

Menjajući dan za noć, za neki daleki tuđi dan.

 

Komentari na tekst (19)
Objavljeno:
Koncert je bio divan, ja prehladjena al sretna, kartu još uvijek čuvam.
Objavljeno:
Bio sam u Sebastijanu, bilo je predskazanje sranja..... EKV, kao uvijek originalna.... Nažalost, poslije EKV-e, dođoše nam Baje!!!!
Objavljeno:
Prikladna pjesma za tekst: https://www.youtube.com/watch?v=31TVLD63Jnc
Objavljeno:
Bio sam u Sebastijanu to veče, nezaboravno, kao i koncert brejkersa. Poslije nam slijedi ovo "lijepo" vrijeme srbovanja koje izgleda nema kraja...
Objavljeno:
Uvek, ali uvek kada slusam EKV krenu mi suze i jeza mi prolazi telom. Bili su tako neobjasnjivi i divni. Predivan tekst!
Objavljeno:
Sviđa mi se.
Objavljeno:
Milanova sudbina je zapravo sudbina jedne generacije koja će, ako o njoj ne budemo razmišljali i pisali, ostati neupamćena i zauvijek sakrivena u marginama jedne zle epohe... u isto vrijeme će se o nekim bezvrijednim idiotima i kriminalcima znati sve i do najsitnijih imbecilnih detalja!

pohvala autoru.
Objavljeno:
škola za pačiće male:

http://www.youtube.com/watch?v=la8rGmBAhFU
Objavljeno:
odličan tekst, čestitke
EKV je zbilja bio poseban bend
počivali u miru
Objavljeno:
Hvala ti puno sa ovo, sjećam se kao da je bilo juče. Koncert u Sebastianu, a ja nemam para za koncert i onda frka čitav dan ganjao pare, jer sam imao ukinut džeparac zbog nekih situacija od ranije. Ali na kraju isplatilo se, koncert je bio nevjerovatan mislim da sam bio na metar dva od bine. I na kraju ostao mi prvi i jedini koncert EKV grupe. Ali to je bio period pred rat, sjećam se bio koncert EKV u Sebastianu i onda Cane i Partijaši u Music Hall-u su isto održali extra kocert. I poslije toga nasta mrak. Hvala još jednom na ovome poravio si mi radno jutro. Srdačan Pozdrav.
Objavljeno:
Hvala ti sto si mi vratio sjecanje na to vece. Da sam tada znala ono sto sada znam, da sam mogla i da naslutim da je to posljednji put da ih vidim, i da ce tako brzo da odu tamo gdje cemo jednoga dana svi, upijala bih svaki zvuk, svaki pokret, svaki dah... Utetovirala ih u sebe, za vjecni spomen...
Ovako, ostao je samo eho tog sjajnog trenutka, sjajnog vremena, a i svega onoga ruznog sto je vrlo brzo potom doslo...

Ali, iznad svega toga, a i ono sto je najvaznije - ostala je muzika!
Objavljeno:
Hvala Suzana....hvala svima na komentarima

Aleksandar
Objavljeno:
E ljudi moji , samo kad se sjetim tog koncerta . Bio sam prvi razred srednje i to mi je bio koncert koji sam odgledao sa rajom iz škole . Samo kad se sjetim tog ludila ,a samo par mjeseci poslije je sve otišlo u PM. Kad bolje razmislim šta su mi kojekakvi seljoberi oduzeli , povraća mi se
Objavljeno:
Rodio sam se 20 godina prekasno!
Objavljeno:
"Ne sluteći da su zadnji zvuci Margitinih klavijatura na koncertu obilježili poslednji boravak Ekatarine velike u Banjaluci."

Kada sam pročitao ovo mislio sam napisati nešto vezano za to...obzirom da je bio u planu još jedan koncert, ali....neću pisati dalje...jer si rekao ovo:

"Na to su nas konkretno upozorili prve i efektne mobilizacije i upućivanja na granice crtane uz ambiciju bez mozga, zalivenu u početku rakijom a kasnije krvlju, najčešće tuđom."
Objavljeno:
S moje strane nepotrebno iskazanih, da dopunim, da ne bude zabune.
Objavljeno:
Divno, zaista divno napisano. Kratko, sve receno kako treba. Potpisujem redove predlazuci ih kao primjer studentima novinarstva. U jednom dahu, jasno, pitko, kratko, lijepo, informativno, direktno receno. Poetski u kombinaciji sa Milanovim neponovljim stihovima. Filozofski i upozoravajuce. Ljudski...
Bas sam pod utiskom... Sve pohvale najiskrenije iz dubine "Jeseni" u kojoj je bujica rijeci za sada nepotrebno iskazanih.

Pozdrav
Objavljeno:
Svaka cast!
Dovoljno je to reci...

Iskoristio bih priliku da napomenem da je danas 05.11 (obljetnica Milanove smrti)!
Mislim da bi mu odali pocast tako sto bi danas bar negdje spomenuli EKV i njegovo djelovanje. Vecina nas ima FB.
Pozdrav svima!
Objavljeno:
sve, sve, al sto su imali dobre zive nastupe...
poslusajte ovo
http://www.youtube.com/watch?v=9IrYePLfY6E
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.