Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za potrebe
poslova iz svoje nadležnosti naručilo je 400 avionskih karata na period
od dvije godine, saznaju “Nezavisne”.
Kako saznajemo, iz budžeta Ministarstva za ove namjene planirano je
oko 140.000 KM, a dobavljač bi trebalo da bude izabran 15. maja.
Uzmemo li u obzir da sve državne institucije i ministarstva prilikom
javnih natječaja ove vrste uglavnom potražuju povratne avionske karte,
ispada da će tokom 730 dana u periodu dvije godine ministar Mirko
Šarović i saradnici gotovo svaki drugi dan provoditi u avionu, što bez
obzira na solidne rezultate rada ovog ministarstva potvrđuje rasipničku
praksu bh. institucija.
“Nezavisne” su pokušale otkriti na osnovu kakvih je
vanjskotrgovinskih i “letačkih” procjena napravljen dvogodišnji plan
potreba za avionskim kartama.
Ministra Šarovića uspjeli smo nakratko kontaktirati, međutim s
obzirom na to da je bio na službenom putu nije mogao govoriti o ovoj
temi. Sekretar Ministarstva Hamdo Tinjak, kako nam je rečeno, na
godišnjem je odmoru, a Šarovićev zamjenik Ermina Salkičević cijeli dan
je bila na sastancima.
Mira Mihajlović, šefica Kabineta ministra Šarovića, nije bila
upoznata s ovim javnim natječajem. Kazala je da procedure javnih nabavki
u Ministarstvu obavlja Komisija za javne nabavke “u skladu s odobrenim
sredstvima u budžetu”. Na njen zahtjev “Nezavisne” su poslale pitanja o
kalkulacijama i procjenama na osnovu kojih je naručeno 400 avionskih
karata na period od dvije godine.
“Procjena o potrebi 400 avionskih karata za Ministarstvo u periodu
od dvije godine napravljena je na osnovu podataka za prethodne dvije
godine (2011. i 2012. godinu), o čemu se vodi evidencija u ovom
ministarstvu, a broj 400 se ne odnosi na broj putovanja nego na broj
pojedinačnih karata, jer na pojedina putovanja često odlaze višečlane
delegacije iz Ministarstva, zavisno od potrebe i svrhe putovanja”,
odgovorili su iz Šarovićevog kabineta.
Dalje navode da se nabavka 400 karata “odnosi na potrebe svih
zaposlenih u Ministarstvu koji imaju potrebu da putuju u svrhu
obavljanja poslova za koje su zaduženi, a ne samo za potrebe ministra,
zamjenika i sekretara Ministarstva”.
Tekst preuzet iz Nezavisnih novina