“Već 18 miliona godina hodamo na stražnjim nogama, a još smo četvoronošci uglavnom svi”.
Opisao je ovako u najkraćem Krleža društvo u kojem je živio i stvarao tridesetih godina prošlog vijeka. Bez obzira što je od tada prošlo nemalo cijeli vijek, ništa se nije promijenilo.
U vrijeme kada se uspješnost i čojstvo mjeri bankovnim računom i klasom automobila (da ne zaboravimo i nekretnine) moral, savjest i humanost više nisu odlike kojima se ponosimo već koje, poručuju krojači modernog svjetskog poretka ali i domaći zakonodavci, u svojoj djeci moramo da ubijamo.
Čevoronošci su danas izgleda na cijeni, gmazovi kojima niko nije pričao o drugim vrstama iz grupe kičmenjaka, a za sitne pare prodalo se sve što je u ljudskom evolucijskom napretku sazrelo do mozga.
Dok se savjesni preispituju, bezobrazni grabe i gutaju ono o čemu, po svim zakonima pravde i morala, ne bi smjeli ni da maštaju.
Došlo je vrijeme podobnih, a ne sposobnih, onih što po zapovijesti izvršavaju, a ne misle jer se to od njih ne traži, onih što ismijavaju sve što njihov skučeni um ne može da dokuči, koji se predstavljaju kao ljubitelji umjetnosti a njome se bave samo po službenoj dužnosti, slijepo lojalnih koji slušaju bez trunke preispitivanja, koji više vjeruju onome što im se kaže a ne u ono što sami vide…
Na cijeni su izvršioci, poslušnici, lažni dušebrižnici, sitni potkupljivci i ostali …ici koji sa prezirom gledaju na rijetku i utišanu vrstu zdravoumnih, kojima se pripusuje da su nesposobni, smušeni, da ne znaju da se laktaju i plivaju u “današnje vrijeme” kao da njihovo znanje, diplome, iskustvo i jedina im želja da samo žive normalno od svoga rada ne vrijede ni pišljiva boba!
Svi koji se isprave na dvije noge potpisali su sebi etiketu buntovnika, zagovarača bezrazložnih tenzija, prizivača goreg od goreg, stranog plaćenika i domaćeg izdajnika. Mogu takvi da imaju ko zna kakve diplome, usavršavanja, stručnost, iskustvo, ali to nije prečica do radne knjižice. Ako ne poviju kičmu, ne obore glave, ne zaborave ponos i ne osedlaju svoja pleća da ih jašu i uprežu podobni mediokriteti, malo je dvonožaca koji će ispuniti san i dobiti priliku da izdražavaju porodicu od redovnog mjesečnog primanja.
A uz to po dužnosti ide povlađivanje, gnusno laskanje i snishođenje debelom s bezbroj lica četvoronožnom šefu, bahatom u svojoj ograničenoj prirodi običnog crva beskičmenjaka.
Istina, ne manjka takvim ljigavim primatima drskosti da podviknu, ponize, ucijene, uporede uspravljene kičmenjake sa konjima, stokom zatvorenim u torove čiju ogradu, prije ili kasnije, potčinjeni moraju da preskoče ma kako neodgovorno izgledalo davanje otkaza u vrijeme kada stado veće od 155.000 jedinki čeka u redu za obor, pardon posao. Ne manjka voditeljima stada ni drskosti da ujarmljivanje drugih opravdaju teškim stanjem i opštom oskudacijom, plašeći ih pričom da pred ogradom čekaju brojne vrste koje su njihovi krotitelji izbacili iz svojih manufaktura pa sad mole za bilo kakav samar.
Bojim se da ni Darvinu ne bi bilo jasno otkud toliko uspravljenih na najnižim granama i otkud toliko gmizavaca koji se održavaju na površini loveći isključivo u mutnoj vodi. Plašim se da svi zakoni logike prestaju tamo gdje su zmije, jegulje, škevrije i puževi krojači pravde i poretka, plašim se da ovakve vrste na ovom tlu nikada neće izumrijeti, ali ipak, glasam za uspravljanje. Živjela evolucija!
Od iste autorke :
Pismo roditelja: Ko u stvari uči djecu
