Jer, malo se toga dobroga može nabrojati što je obilježilo devetu godinu drugog tisućljeća. Bezuspješni dogovori o ustavnim promjenama nisu samo obilježje ove godine, no tjelesna prisutnost stranaca, toliko zabrinutih za nas da su se dovukli za naše stolove, dala im je dimenziju više. No, odgovori i nedogovori naših političara gurnuli su ih za stepenicu niže. Možda jedina stvar, koju su objeručke prihvatile sve strane, je zaključak da je zemlja u velikoj ekonomskoj krizi.
Sjedanja za stolove
Godinu su obilježila razna sjedanja za stolove, puno priče i jedno veliko ništa, osim dokaza da nitko ni skim u Bosni i Hercegovini ne može naći zajednički jezik. Bilo da se radi o velikim ili malim pitanjima, bilo da se radi o sudbini zemlje, etiteta ili pak stranačkim stolicama i stolovima, dogovora nije bilo.
Možda jedina stvar, koju su objeručke prihvatile sve strane, je zaključak da je zemlja u velikoj ekonomskoj krizi. Jedan premijer je otišao mirno uživati u svom stanu s kvadratima po zakonu. Došao je drugi, nimalo spretniji, jednako nesretniji.
Novca u državi nema. Mirovine su visjele o koncu, ljutnja se mogla gristi na svakom koraku, no pronađen je spas u posuđivanju novca za kojeg se eto uvjeti još uvijek ispunjavaju.
Pogibije, prosvjedi, silovanja...
Prosvjedovali su borci. Invalidi, koji niti u jednom gradu nemaju prilagođene pločnike ili semafore, morali su se dovući pred parlament i plakati pred ljudima bez srca. Poljoprivrednici su na ulicama. Dijelili su besplatno povrće, a kolika je glad u zemlji kaže i slika borbe za besplatnu glavicu kupusa.
Ginuli su rudari, stradavali demineri, pljačkalo se, što filmski što iz gladi. Prosvjedovali su i profesori i studenti, i kriminalci u zatvorima i policajci. No na papiru ništa novo. Svećenici su silovali djevojčice, djeca su se kitila bombama.
Mrlju na datumima jadne godine zatamnila je i smrt navijača u Širokom Brijegu, koja eto ostade nerazjašnjena. Crnilo je dodalo i ubojstvo konobara u Sarajevu i bijeg ubojica i glupo uhićenje. Malo je zemlju razveselila komedija Jelavićevog bijega i glumljenja Ramba. No, sve je ostalo na papiru i u vicevima. Rješenja ni za što nema. Pa ni ispeglana vojska nije mogla blizu NATO-a zbog neispeglane politike. Susjedi su opet bili brži.
Vize i mrtve ribe
O vizama ne treba govoriti. Kao da se zna da bi ti papiri, koji nikako da se otkinu, ispraznili zemlju. Jer tko ju ne bi napustio da normalno može otići. Ovako nas drže u šaci, jer kakvog bi imalo smisla vladati praznom zemljom.
Patila je ove godine, osim ljudi, i priroda. Popljuvali su tamo neki Indijci rijeku Bosnu, ribe su pomrle. Opet krivaca nema. Za nagradu su došle okolinske dozvole iz ministarstva za koje nitko ne zna što radi, pa ni ono samo. Osim što brine za dva medvjeda nad kojima se sažalila slavna glumica.
Razloga za gužvanje dana s kalendara imaju i Mostarci, koji su pod povećalom ljudi iz Guinnessove knjige rekorda. Još koji dan i bit će u slavnoj knjizi. Uspjeli su preživjeti bez gradonačelnika, vatrogasaca, kazališta, kina i knjižnice cijelu godinu. U gradu na Neretvi izgleda da nije gorjelo, nije se čitalo. Šutalo se samo smeće i skakalo u zagađenu rijeku.
Djed Ćiro mraz
I ove je godine Djed mraz prekrižio gostovanje u Sarajevu, ali su se zato nacrtale brojne face iz izaslanstava, među kojima je najsjajnija Jadranka Kosor, koju je ničim izazvan dopratio Ćiro. Ćiro, koji nije uspio ispratiti reprezentaciju do svjetskog prvenstva.
Zato je uspio ispratiti sebe do Kine, pokazavši srednjak svima onima koji su vjerovali kako je trener svih trenera ipak trener, a ne glumac. Pokazavši srednjak, skrivši novčanik. Ljubitelji nogometa mislili su pak da će ispratiti i Ušanovića, no eto, s jedne fotelje u Savezu sjeo je na drugu. Bez obzira što u džepu ima papir s presudom od pet godina zatvota. Neki u zemlji živje vječno.
Kidali su se papiri u Bosni i Hercegovini. Dan po dan. Jeli smo zaraženo meso, prešutjeli su nam razna trovanja, a uši punili obećanjima i svaljivanjima krivice.
Imat će obraza poželjeti i sretnu Novu godinu. A sreće tamo nema. Treba čestitati ljudima koji su preživjeli ovu. Deseta drugog tisućljeća može biti samo gora.
Tekst preuzet sa www.bitno.ba
