Sukob u BiH bio je međunarodnog karaktera jer su se uz vojnike HVO-a
borili i pripadnici HV-a, a utvrđeno je, kaže, da je postojao udruženi
zločinački pothvat s ciljem osnivanje hrvatskog entiteta.
Na njegovom čelu, zaključio je sud, bio je bivši hrvatski
predsjednik Franjo Tuđman , a cilj je bio “očistiti” teritorij
Herceg-Bosne od muslimanskog stanovništva. Uz Tuđmana su skupinu koja je
koordinirala “aktivnostima” činili Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate
Boban i optužena šestorka.
Tribunal je tako nepravomoćno proglasio šestorku iz “Herceg-Bosne” krivima za ratne zločine počinjene na teritoriju BiH. Presuda je ispisana na više od 2600 stranica.
Jadranko Prlić osuđen je na 25, Bruno Stojić na 20, Slobodan Praljak na 20, Milivoj Petković na 20, Valentin Ćorić na 16, a Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Sudsko vijeće utvrdilo je da je u BiH postojao udruženi zločinački pothvat, s ciljem osnivanja hrvatskog entiteta u BiH, koji bi se naknadno pripojio Hrvatskoj ili postao samostalna država sa snažnim vezama prema Hrvatskoj.
Na čelu udruženog zločinačkog pothvata bio je Franjo Tuđman, koji je, prema zaključcima suda, s liderima “Herceg-Bosne” dogovorio etničko čišćenje muslimanskog stanovništva s teritorija BiH kojeg su smatrali “hrvatskim”. Sud je zaključio da počinjeni zločini nisu bili samovolja šačice vojnika, već dio udruženog zločinačkog pothvata.
Također, pripadnici HVO-a počinili su i druge zločine, poput krađe, silovanja i zlostavljanja, koji nisu bili sastavni dio udruženog zločinačkog pothvata, ali su bili njegova predvidljiva posljedica, zaključio je sud.Provedbu zločinačkog pothvata međusobno su koordinirati Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban i pripadnici optužene šestorke iz “Herceg-Bosne”, zaključio je Haški sud.
Tok suđenja :
U Haškom sudu je u 10 časova počelo izricanje prvostepene presude
dužnosnicima takozvane Herceg-Bosne, među kojima su bivši premijer
Jadranko Prlić, zapovjednici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodan
Praljak i Milivoj Petković, ministar odbrane Bruno Stojić, komandir
vojne policije HVO Valentin Ćorić i predstojnik Ureda za razmjenu
zarobljenika Berislav Pušić.
Prema riječima francuskog sudije, presuda je napisana na 2.629 stranica, u šest svezaka, te četiri dodatka.
Sudija Antonetti se na početku zahvalio svima koji su pridonijeli
odvijanju postupka. Tokom suđenja, rekao je, saslušano je 206 svjedoka i
izvedeno 10.000 dokaznih predmeta.
Zločini u Prozoru 1992. godine nisu dio udruženog zločinačkog pothvata.
U toku izricanje presude Berislavu Pušiću
Pušić je znao za masovna hapšenja Muslimana
Vijeće se uvjerilo da je Berislav Pušić u značajnoj mjeri doprinio udruženom zločinačkom pothvatu.
Izricanje presude Valentinu Ćoriću
Vijeće se uvjerilo da je Valentin Ćorić značajno doprinio
udruženom zločinačkom pothvatu. Postojala namjera da se protjera
muslimansko stanovništvo.
Počelo izricanje presude Milivoju Petkoviću.
Petković je planirao akcije u opštini Gornji Vakuf, Jablanici, onemogućio prisustvo međunarodnim jednicama
Sudjelovao u planiranju granatiranja Istočnog Mostara, planirao ofanzivu na stari dio Mostara.
Vijeće se uvjerilo da je Milivoje Petković značajno doprinio
udruženom zločinačkom pothvatu. Postojala namjera da bi se cilj proveo.
Petković je na osnovu svog dopsinosa i svog saznanja mogao predvidjeti da će djela seks. zlostavljanja biti počinjena.
Izricanje presude Slobodanu Praljku.
Slobodan Praljak je poricao zločine nad Muslimanima…
Slobodan Praljak je prenosio poruke vođama Herceg Bosne
Većina članova vijeća uvjerila se da je Praljak značajno doprinio
zloč. pothvatu i d aje posjedovao namjeruprotjerivanja Muslimana…
Presuda Bruni Stojiću
Vijeće je također zaključilo da je Bruno Stojić odlučivao o vojnim
operacijama te znao za napade 1993. godine. On je znatno doprinio
udruženom zločinačkom poduhvatu. Većina članova vijeća je uvjerena da je
i Slobodan Praljak značano doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu.
Počelo je izricanje presude Jadranku Prliću.
On je odobravao zarobljavanje Bošnjaka i nečovječno ponašanje prema njima. Podržao je opsadu istočnog dijela Mostara.
Jadranko Prlić je izradio ultimatume iz januara i aprila 1993.
godine uopućene Armiji BiH da se oni potčine HVO-u. Posljedice su bile
vojne operacija u Gornjem Vakufu, Prozoru…
Vijeće je uvjereno da je Prlić značajno doprinio tom planu, tako što je ohrabrivao zločine…
Prlić je podržao opsadu Istočnog Mostara.
On je osobno doprinio blokadi opskrbe u taj dio Mostar. Znao je za
brojne zločine. Znao je i za teške uvjete u kojima su Muslimani bili
držani u Dretelju i Heliodromu, poricao je stvarnost njihovg položaja.
Vijeće smatra da je jedini razumni zaključak da je Prlić omogućio da se počine zločini protiv Muslimana.
Prlić je podržavao politiku protjerivanja Muslimana.
Jedini razumni zaključak da je Prlić posjedovao namjeru da iseli Muslimane i naseli Hrvate.
Jadranko Prlić značajno doprinio udruženom zločinačkom pothvatu i bio jedan od najznačajnijih članova.
Na osnovu svog učešća u zl. poduhvata moga je predvidjeti kaznena djela tokom deložiranja Muslimana iz zapadnog Mostara.
Vijeće je utvrdilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat sa
ciljem stvaranja nezavisne države, koja bi se nakon raspada BiH
priključila Hrvatskoj.
Vijeće je utvrdilo kako je u većini slučajeva zločina ishod plana udruženog zločinačkog poduhvata.
Vijeće je utvrdilo uz protivno mišljenje sudije Antonettijada je
sukob Armije BiH i HVO-a bio međunarodni sukob. Republika Hrvatska
vršila kontrolu nad oružjem.
Vijeće je zaključilo da su u svim zarobljeničkim centrima na
području Hercegovine zarobljenici bili pothranjeni, higijenski uslovi su
bili očajni, medicinske njege nije bilo… Posebno teški uvjeti su bili
u samicama u logorima Heliodrom i Dretelj. Pripadnici HVO-a su ih
redovno tukli i izlagali ogromnim patnjama. Jedan od zarobljenika je
natjeran da poliže svoju krv, “kako balijska krv ne bi ostala na
hrvatskoj zemlji”, pročitao je Antonetti zaključak Vijeća.
Sudija Antonetti je pročitao detalje iz sažetaka zaključaka Vijeća
koji se odnose na zločine HVO-a u Mostaru. Naveo je kako se u logoru
Heliodrom nije pravila razlika između zarobljenih vojnika Armije BiH i
civila.
Vijeće je zaključilo da je Stari most bio legitiman vojni cilj, uz izdvojeno mišljenje sudije Antonettija.
Suđenje u slučaju “Prlić i ostali” izazvalo je veliki interes u BiH, ali i u Hrvatskoj.
Prlića i ostale optužnica je teretila da su počinili zločine u okviru
udruženog zločinačkog poduhvata koji je predvodio tadašnji predsjednik
Republike Hrvatske Franjo Tuđmana, a s ciljem pripajanja dijela
teritorije Bosne i Hercegovine Hrvatskoj.
Optužnica protiv političkog i vojnog vrha takozvane Herceg-Bosne
podignuta je u martu 2004. godine, a svi oni su se predali dobrovoljno
mjesec dana kasnije i izjasnili se da nisu krivi ni po jednoj tački
optužnice.
Optužnica ih tereti da im je cilj bio da se “politički i vojno
potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci i drugi nehrvati s
područja ‘Herceg-Bosne’, odnosno s prostora Hercegovine i srednje
Bosne”.
Tužioci su zatražili da se Prlića i ostale proglasi krivim, te su za
premijera “Herceg-Bosne” Jadranka Prlića, ministra odbrane Brunu
Stojića, zapovjednike Glavnog stožera HVO-a generale Slobodana Praljka i
Milivoja Petkovića zatražili 40 godina zatvora, za zapovjednika Vojne
policije HVO-a Valentina Ćorića 35, a za načelnika Ureda za razmjenu
zarobljenika Berislava Pušića, koji je bio odgovoran za logore
“Herceg-Bosne” 25 godina zatvora, ukupno 220 godina zatvora.
Odbrane su zatražile njihovo oslobađanje.
Haški sud odlučio : Prlić je kriv, osuđen na 25 godina!