Prema riječima stručnjaka nasilje nad djecom u našem društvu je veoma prisutno i zbog toga je potrebno podizati svijest djece i odraslih da se to nasilje ne smije i ne može tolerisati. Podatak da je svako četvrto dijete u BiH žrtva nekog oblika nasilja je alarmantan i govori da je potrebno nešto raditi u suzbijanju svakog oblika nasilja nad mališanima.
Međunarodni dan djece žrtava nasilja koji se obilježava 4. juna širom svijeta prvi put se počeo obilježavati 19. avgusta 1983. godine kada su Ujedinjene nacije zgrožene velikim brojem žrtava djece u Palestini i Libanonu odlučili skrenuti pažnju ljudima širom svijeta kako mnoga djeca pate zbor različitih vidova zlostavljanja. Taj dan takođe naglašava važnost zaštite prava djece i međunarodne borbe protiv nasilja nad djecom.
Konvencija o pravima djeteta najvažniji je pravni okvir za zaštitu djece, a ova konvencija ima najveći broj potpisnika od svih ostalih sporazuma o zaštiti ljudskih prava. I pored toga što je Bosna i Hercegovina potpisnica ove Konvencije, nasilje nad djecom je jako česta pojava, a adekvatne reakcije na ovaj problem često izostaju. Istraživanje UNICEF-a koje je obavljeno 2012. godine, pokazalo je da je svako četvrto dijete u BiH žrtva nekog oblika nasilja.
Nasilje među djecom
Nada Uletilović, izvršna direktorica Zdravo da ste rekla je da je nasilje nad djecom kod nas, nažalost, prisutnije više nego što mi to znamo i prihvatamo.
“Naročito, ako na nasilje gledamo u punom njegovom značenju, misleći prvenstveno na psihičko nasilje. Kada ovom dodamo seksualno nasilje i iskorištavanje djece, gdje samo vrh ledenog brijega, izađe u javnost, pa kada još pođemo od zanemarivanja, kao vrste nasilja”, rekla je Uletilovićeva za BUKU.
PONAŠANJE U SKLADU SA ZAKONOM
Prema riječima Uletilovićeve najbolja preventiva i zaštita djece od nasilja je ponašanje u skladu sa zakonom, ali i poduzimanje svega onogo što zakoni propisuju.
“Lični primjer nas odraslih je, po meni, najbolja preventiva za sve vidove nasilja nad djecom i među djecom. Obrazovni system je nepresušan resurs za prevenciju nasilja, samo što to podrazumijeva korjenite promjene u odnosima učenika i nastavnika, škole i roditelja, rad na razvijanju novih vjerštita kao što su raumijevanje, uvažavanje, tolerancija i slično, ali i nastavni sadržaj mogu biti resurs prevencije nasilja”, objašnjava naša sagovornica i napominje da se dijete koje je žrtva nasilja može javiti velikom broju osoba i institucija i od njih tražiti zaštitu.
“Ali važnije od toga je podatak o tome koga djeca doživljavaju kao osobu od povjerenja kojoj će prijaviti nasilje. Nažalost, istraživanje koje je ‘Zdravo da ste’ radilo o nasilju nad djecom, pokazalo je da su stručne službe i nastavnici u školi vrlo nisko na ljestvici ljudi od povjerenja. Povjerenje u policiju,i roditelje, ako se ne radi o porodičnom nasilju, je visoko”, ističe Uletilovićeva i dodaje da su kazne za počinitelje nasilja nad djecom preblago i to naročito u domenu seksualnih krivičnih djela učinjenih djeci.
Bolna tačka svih priča o nasilju nad djecom je sudbina mališana.
“Naš sistem nije u stanju da zaštiti privatnost djeteta žrtve, ni u pravosudnom sistemu ni kroz medije. Programi rehabilitacije i socijalne reintegracije za žrtve ne postoje. Djeca žrtve nasilja, uglavnom, ostaju obilježena i moraju se dodatno i sa tim nositi”, kaže Uletilovićeva.
Vesna Popović, viši stručni saradnik za odnose sa javnošću u Instituciji Ombudsmana za djecu RS rekla je da je nasilje nad djecom sve prisutnije i jedan je od najčešćih oblika kršenja osnovnih prava i interesa djece.
“Svaki od oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja djeteta, ozbiljna je prijetnja odrastanju djeteta, jer ugrožava osnovno pravo djeteta - pravo na život i razvoj. Obaveza je države da obezbijedi osnovno pravo djeteta na poštovanje njegovog ljudskog dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta, sprečavanjem svih oblika nasilja i zlostavljanja, jer je ostvarivanje ovog prava djeteta ključno za obezbjeđenje i unapređenje svih drugih prava”, objasnila je Popovićeva za BUKU.
Napominje da se nasilje nad djecom javlja u različitim oblicima: zanemarivanje djeteta, fizičko zlostavljanje, psihičko nasilje, seksualno iskorištavanje, nasilje putem interneta, pri čemu je osnovni problem što se ono ne prepoznaje na vrijeme i što izostaje odgovarajuća reakcija nadležnih, kako u dijelu podrške i pomoći djetetu tako i u dijelu utvrđivanja odgovornosti počinilaca i Popovićeva ističe da “ni jedno nasilje nad djetetom nikada nije opravdano i svako se može spriječiti”.
DJECA SE BOJE DA PRIJAVE NASILJE
Popovićeva kaže da iako porodica ima primarnu ulogu u razvoju i odrastanju djeteta, na žalost, mnoga djeca upravo u porodici i u najranijem uzrastu doživljavaju različite oblike zanemarivanja, povređivanja, ponižavanja i zlostavljanja.
“Djeca se boje i stide da prijave ono što se dešava u porodici, prijavljuju slučajeve da njihov drug ima problem zbog nasilja u porodici. Škola još uvijek problem nasilja nad djecom koje se dešava izvan škole ne doživljava kao problem u čijem bi prepoznavanju i sprečavanju trebala biti uključena. Odgovornost uglavnom vide u roditeljima i njihovoj nespremnosti na saradnju”, kažu iz Institucije Ombudsmana za djecu RS i dodaje da se i nasilje koje se dešava u obrazovnom sistemu škole ne prepoznaje na vrijeme i samo u rijetkim slučajevima pokreće se postupak utvrđivanja odgovornosti počinilaca.
Dijete ne želi da priča o nasilju koje trpi
Iz Institucije Ombudsmana za djecu RS ističu da jedan broj prijava Instituciji ukazuju na nasilje nad djecom u obrazovnom sistemu od strane trećih lica, a radi se o roditeljima učenika, koji su „disciplinovali“ druge učenike škole. Popovićeva kaže da prema istraživanju Ombudsmana za djecu i Mreže mladih savjetnika psihičko nasilje postaje sve prisutnije.
“S obzirom da ne ostavlja posljedice koje se vide kao kod fizičkog nasilja, teže se prepoznaje i prijavljuje, ali posljedice na razvoj djeteta mogu biti i dugotrajne i teške. Djeca najčešće navode stalno ponižavanje, omalovažavanje, psovanje, korištenje pogrdnih imena, odsustvo komunikacije sa djetetom, ismijavanje djetetovog izgleda ili osobina, zastrašivanje djeteta i sl, sve to dugotrajno ostavlja posljedice na mentalni i emocionalni razvoj djeteta”, kaže ona.
Maša Mirković, izvršna direktorica udruženja Nova generacija rekla je da udruženje u kojem radi kroz svoje aktivnosti direktno radi na pružanje pomoći i zaštite djece žrtvama nasilja i eksploatacije kroz rad Prihvatne stanice, Dnevnog centra za djecu, Plavog telefona te Sigurne kuće, a djeluju u saradnji sa Centrom za socijalni rad iz Banjaluke.
BRIGA ZA DJECU JE BRIGA SVIH NAS
Mirkovićeva ističe da je briga za djecu je briga svih nas i potrebno je da prepoznamo ovaj problem nasilja nad djecom u našem društvu i da mu ozbiljno pristupimo.
“Na osnovu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici svi članovi porodice, subjekti zaštite, kao i zaposleni u obrazovnim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, kao i svaki drugi građanin, dužni su odmah nakon saznanja da je počinjeno nasilje u porodici ili da postoje osnovi sumnje da je počinjeno nasilje u porodici prijaviti to policiji”, rekla je Mirkovićeva.
Ona je dodala da ovaj Zakon predviđa određene novčane kazne za lica koje ne prijave nasilje u porodici i/ili nasilje nad djetetom u visini od 300 KM pa i do 3 000KM u zavisnosti od toga da li se radi o članu porodice ili osobi zaposlenoj u socijalnoj, obrazovnoj ili zdravstvenoj ustanovi koja je znala za nasilje a nije ga prijavila.
“Svako nasilje i zlostavljanje izaziva zgražanje, užas i osudu zlostavljača i nasilnika, a saosjećanje prema žrtvama, posebno ako se radi o djeci. Zlostavljanja, nasilja i zanemarivanja djece bilo je i prije, ali se o ovom problemu manje govorilo. ‘Batinanje’ djece se smatralo, i na žalost još uvijek smatra, vaspitnom metodom što to naravno nije. Problem fizičkog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja djece prisutan je manje-više u svim sredinama, ali se vrlo često skriva i drži u tajnosti. O tome mnogi ne žele da govore, jer je to ‘teška tema’, a često se gleda i kao sramota”, objašnjava Mirkovićeva.
Mnoga djeca u porodici doživljavaju nasilje
Mirkovićeva ističe da šutnjom ne možemo riješiti ovaj problem i da je važno da svi reagujemo i dignemo glas protiv nasilja nad djecom, ali i da se osnaže sama djeca da prijavljuju nasilje.
“Samo na taj način možemo da utičemo na smanjenje ove nepoželjne pojave. Razmislimo o tome kako se ponašamo prema našoj djeci i kakav im primjer pružamo. Djeca se ponašaju onako kako smo ih naučili jer djeca svoje roditelje gledaju kao uzore. Način njihovog ponašanja često je preslikani oblik našeg ponašanja. To ne smijemo zaboraviti. Pobjedimo nasilje smijehom, ljubavlju, igrom i zajedničkim razumjevanjem”, kaže Markovićeva i upućuje sve kojima je potreban savjet da se jave Udruženju Nova generacija na broj telefona 051 932 270.
Svako dijete se mora zaštititi
ZAŠTITA DJECE
Iz Institucije Ombudsmana za djecu RS kažu da zaštita djece od nasilja istovremeno mora ići u dva pravca.
“Jedan mora biti u funkciji prevencije, što znači da edukacija djece mora biti sistemska i kontinuirana kako bi djeca od najranijeg uzrasta, prilagođeno njihovom uzrastu, dobila informacije o različitim oblicima nasilja i posljedicama koje ono ima na njihov razvoj, o tome zašto se neke tajne ne smiju čuvati, kako će reagovati, s kim o tome trebaju razgovarati, kome se mogu obratiti”, kažu iz ove Institucije.
Prema njihovim riječima drugi pravac “zahtijeva adekvatnu reakciju prema počiniocima nasilja nad djecom, koja nažalost vrlo često izostaje, jer se odgovornost počinilaca očekuje samo u krivičnom postupku. Ustanove u kojima rade ova lica, ne pokreću disciplinski postupak radi utvrđivanja odgovornosti počinilaca, na šta su po zakonu obavezni,već čekaju sudsku odluku o tome, što je potpuno neprihvatljivo”.
Prema riječima stručnjaka djecu je potrebno zaštiti od svakog oblika nasilja, jer posljedice nasilja ostavljaju trajne posljedice na dječiju ličnost i njen razvoj. Djeca imaju pravo na odrastanje u sredini koja pruža poštovanje i podršku i u kojoj nema nasilja, jer samo takva sredina podstiče razvoj ličnosti djeteta i stvara odgovorne građane i prema sebi i prema drugima.
