<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Hronologije protesta mladih u Evropi

Revolucija ili...?

Tokom prethodne decenije u velikom broju zemalja u Evropi ali i svijetu zabilježeni su veliki masovni protesti, uglavnom mladih osoba i imigranata, zbog velikog nezadovoljstva i neslaganja sa političkim, ekonomskim, i kulturnim nepravdama u navedenim zemljama.

04. juni 2013, 12:00

Dok jedni tvrde da su takvi protesti odraz napretka demokratije u navedenim zemljama koje omogućavaju svakome da se slobodno izjasni, drugi opet tvrde da se radi o grupama mladih i lijenih osoba koje “na taj način ubijaju svoje slobodno vrijeme”.

Najsvježiji primjer je Turska gdje se posljednjih dana dešavaju protesti u Istanbulu ali i još nekoliko turskih gradova. Protesti su počeli prije nekoliko dana kada je grupa demonstranata tražila da se sačuva park Gezi na trgu Taksim koji se do sada postepeno smanjivao zbog izgradnje. Međutim, naočigled bezazleni protesti su poprimili sasvim drugu dimenziju, a demonstranti su policiju gađali kamenicama dok je policija intervenisala suzavcem i vodenim topovima.

Prema posljednjim podacima, materijalna šteta nakon protesta procijenjena je na više od 35 miliona eura.

Dopremijer Turske Bulent Arinc uputio je izvinjenje svima onima koji su povrijeđeni tokom protesta u cilju zaštite životne sredine, te pozvao građane da se udalje od marginalnih grupa, nasilnika i vandala.

Najveće opozicione partije CHP i MHP ogradile su se od nasilja i pozvale svoje članove na dostojanstveno ponašanje. Turski zvaničnici potvrdili su djelovanje 11 ilegalnih organizacija u zemlji, koje potiču nasilje. Premijer Recep Tayyip, pozvao je demonstrante na dostojanstveno ponašanje, te rekao kako će u zemlji za deset mjeseci biti održani parlamentarni izbori, na kojima će svako imati jednako demokratsko pravo da bira vladu.

Prije Turske, evropska zemlja u kojoj se desilo nekoliko velikih nemira između mladih, posebno imigranata, i policije je Francuska. U Francuskoj su izbili veliki neredi u novembru 2005. godine nakon što su dva tinejdžera poginula dok su bježali od policije u jednom predgrađu Pariza. Od tada su se proširili na druge francuske gadove. Tokom nemira mladi demonstranti zapalili oko 9.000 vozila dok je privedeno oko 3.000 osoba. Nekoliko policajaca je povrijeđeno tokom sukobljavanja sa demonstrantima. Tada je nekoliko sedmica u mnogim francuskim predgrađima gorjeli automobili i zgrade, pljačkane trgovine i napadani policajci. Tokom nereda su ubijene tri osobe, ali i na stotine povrijeđenih.

Samo dvije godine nakon tih nemira, 2007. se iznova se javlja pobuna omladine u Francuskoj. Povod je gotovo identičan onome iz 2005. Opet su bez života ostala dva mladića muslimanskog porijekla, po svemu sudeći krivnjom policije, i opet je to uzrokovalo bijes među građanima muslimanske vjeroispovijesti i afričkog porijekla. Osim upotrebe kamenja i Molotovljevih koktela, ovaj put se koristilo i vatreno oružje. U Francuskoj cijelu godinu kroz svaku noć u nizu gradova u prosjeku izgori oko 90 vozila, a samo je 2005. navodno zapaljeno više od 28.000 automobila.

Također, u junu 2009. godine diljem Francuske mladi ljudi, uglavnom imigrantskog porijekla su održali masovne proteste koji su trajali skoro mjesec dana nakon što je 21-godišnji Mohamed Benmouna hospitalizovan s teškim ozlijedama koje mu je nanijela policija. Tokom nemira policija je koristila suzavce kako bi rastjerala omladinu koja je palila automobile i uništavali trgovine u mnogim francuskim gradovima.

Također, još jedna od evropskih zemalja koju su prethodnih godina potresali veliki nemiri i sukobi između mladih i policije je Velika Britanija. Prema određenim navodima, sve je počelo zbog sve manje perspektive mladih ali i povećanih mjera štednje britanske vlade kako bi odgovorila na ekonomsku krizu. Također, posljednjih decenija u toj zemlji se znatno povećao jaz između bogatih i siromašnih. U neredim, razjareni demonstranti su pljačkali trgovine, udarali starce i građane na ulicama, palili automobile, prodavnice i kuće.

Prema navodima britanskih medija, među demonstrantima bile su i skupine djece i mladih od 10 do 14 godina starosti. U jednom djelu zemlje gorio je cijeli red kuća u nizu, a plamen se dizao visoko u noć. Očevici javljaju da je u Liverpoolu na stotine maskiranih osoba zaustavljalo automobile, prisililjavalo vozače i putnike da izađu iz vozila i nakon toga zapalilo vozila. Sukobi između policije i izgrednika te palež i pljačke odvijali su se u nekoliko britanskih gradova. Prema pisanju britanskih medija, tokom nereda je privedeno na stotine osoba dok je ranjeno oko 40 policajaca.

Slični neredi i protesti desili su se 2011. godine i u SAD-u na Wall Streetu i pod sloganom “Okupirajte New York” koje su popularno nazvali i protesti protiv bogatih i socijalno neosjetljivih profitera, koji su doveli do velike ekonomske krize. Također, mnogi su proteste okarakterisali i kao nezadovoljstvo postojećim ekonomskim sistemom u svijetu i povećanom globalizacijom koja je dodatno povećala jaz između siromašnih i bogatih.

Protesti na Wall Streetu su trajali nekoliko sedmica dok se val nezadovoljstva proširio i na druge gradove u SAD, prije svega na Los Angeles, Boston, Chicago, Denver, Seattle. Glavni mediji u SAD-u su uglavnom ignorisali ova događanja naglašavajući da se “radi o grupi lijenih momaka koji žele na lagan način da dođu do blagostanja i napretka”. Međutim, snimak koji je privukao veliku pažnju američke javnosti je hapšenje djevojčice u New Yorku.

Također, posljednjih nekoliko godina Grčku su pogađali ozbiljni masovni protesti nezadovoljnih građana, a posebno mladih ljudi, koji su na taj način željeli izraziti gnjev i nezadovoljstvo visokom stopom nezaposlenosti kao i teškom ekonomskom situacijom zemlji. Tako su tokom nereda 2008. godine demonstranti bacali zapaljive bombe na policiju ispred zgrade parlamenta u Atini, dok je opći štrajk paralizirao Grčku. Javnost je bila nezadovoljna zbog političkih skandala, rastuće nezaposlenosti i siromaštva, ali i ubistva jednog tinejdžera.

Također, nakon što je grčki parlament 2011. godine usvojio rigorozni paket mjera štednje, održani su protesti na kojima je povrijeđeno nekoliko desetina policajaca dok je privedeno na stotine demonstranata. Tokom demonstracija mladi su gađali pripadnike policije kamenicama i flašama sa zapaljivom tečnošću, na šta je policija odgovorila suzavcem i vodenim topovima. Neredi u toj zemlji su se nastavili i prošle godine kada se 40.000 ljudi okupilo u Atini i Solunu protiv oštrih mjera štednje vlade.

Također, zbog velike ekonomske krize prošle godine u septembru Španija je bila poprište sukoba između policije i demonstranata koji su tražili rješavanje ekonomskih problema u zemlji. Tokom protesta, koji su u jednom momentu izbili u prave ulične nerede, španska policija je tukla demonstrante pendrecima i neke od njih je ugurala u policijska vozila na protestima kojim je prisustvovalo na hiljade osoba. Policajci su tukli demonstrante zbog toga što su pokušali da sruše metalne ograde oko zgrade državnog parlamenta. Sukobi su izbili kada je policija za razbijanje demonstracija zajedno sa policajcima na konjima zabranila demonstrantima da priđu zgradi parlamenta.

Krajem maja ove godine u nekoliko predgrađa Štokholma u Švedskoj mladi demonstranti su se sukobili sa policijom dok su neredi trajali oko jednu sedmicu. U siromašnim useljeničkim predgrađima mladi su palili automobile, škole, autobuske stanice i stambene zgrade. Po podacima vatrogasaca, zabilježeno je oko 200 požara.

Neredi u jednoj od najbogatijih evropskih zemlja šokirali su cijeli svijet koji se zapitivao da li je Švedska kao zemlja blagostanja pala na ispitu integracije useljenika u zemlji. Neredi su vjerojatno potaknuti policijskim ubistvom jednog 69-godišnjaka imigrantskog porijekla koji je u predgrađu Husbyju na ulici vitlao mačetom početkom ovog mjeseca, što je izazvalo optužbe za policijsku brutalnost.

Također, posljednjih godina nekoliko arapskih zemalja se suočilo sa pravom revolucijom koju su, uglavnom, pokrenuli mladi ljudi nezadovoljni dugogodišnjim autoritarnim režimima u tom djelu svijeta. Tako su protesti u arapskom svijetu dobili naziv i “arapsko proljeće” zbog snažnih protesta u pretežno arapskim zemljama Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike u decembru 2010. a koji traju do danas.

Započeli su u Tunisu, pa u feburaru 2011. godine u Egiptu kao i u Libiji. Osim u te tri zemlje, veliki protesti, u kojima se tražio pad dotadašnjih vlastodržaca zabilježeni su u Bahreinu, Jemenu, Alžiru, Jordanu, Omanu, Džibutiju i Iraku, dok su manji incidenti zabilježeni u zemljama kao što su Saudijska Arabija, Kuvajt i Maroko. U navedenim protestima ubijeno je na stotine osoba ali i policajaca.