Četvrtak, 24. 12. 2009
Potres između Livna i Tomislavgrada. Zemlja se, doduše, već gdonama trese, onako štizofreno, ko pred smrt, tako da je rijetko koji Livnjak ili Duvnjak to i registrovao svojim sofisticiranim seizmografom. Milan Bandić, jedan od kandidata za hrvatskog predsjednika, poziva da se u Hercegovini i Bosni izađe. Ne iz kuće, ne zbog zemljotresa, već na izbore. Ne radi sebe, zbog njega. Jer, ako je njemu toliko važno da ljudi izađu, možete mislit koliko je to tek narodu hrvatskom važno. Uglavnom, u vrijeme ovog zadnjeg potresa, izlaznost je bila slaba. Nikakva.
Petak, 25. 12. 2009
Kod Kršćana Božić. Kod BiH stanovnika poneka pucnjava, mali „mrijuckanja“ od one gripe, one što ne treba paničit, pomalo se bockalo čakijama po stomacima, idila jedna. U isto tako demokratskoj i, eto, višeregilijskoj Kini, smaknuče, na veliku radost velikog kineskog naroda. Smaknuti su isto tako žuti kao i nesmaknuti, s tim što su žuti muslimani Ujduri koji su digli neku pobunu. Zvanične vlasti nisu baš jasno rekle kakvu i zašto. Kolo nesreće se okreće, i to kolo u kojem je uvijek više sretnih nego nesretnih. Za razliku od kola sreće u kome je više nesretnih a samo par sretnih. Nesretni će biti streljani na stadionu, na radost sretne gomile na tribinama. Neko u jednom od komentara predlaže da se ta moćna tradicija smaknuća na očigled i sreću ostalih „nevinih“, poput kakvog ekonomskog modela, prepiše iz prijateljske nam Kine.
Subota, 26. 12. 2006
Dvojica u Doboju ubila ćaću, ne tuđeg kao u ratu, nego svog. Nesretni Niger htio aktivirati bombu u američkom avionu, na sebi. Sve je bilo kako Al Kaida zna i hoće, samo mu je ona skalamerija na njemu zakazala. Da li se nesretnik znojio pa pomokrio aksploziv, je li se nešto na njemu razlabavilo, uglavnom sami ga sputnici skleptali i po slijetanju predali onima koji su to trebali spriječiti prije nego što je nesrenik i ušao u avion sa eksplozivom na sebi. Pa se pitam zašto li mu to treba. Pobogu, zar mu nije dovoljno što je crnac u svijetu kojim vladaju bijelci?
Nedjelja, 27. 12. 2009
Veliki uspjeh Bosne i Hercegovine! Nakon Bono Voksa, Suzan Zontag, Fransoa Miterana, skoro pa Brad Pitta, Miki Rurkea, Kristijan Amanpur, Ričarda Gira i ostalih slavnih ličnosti, Sarajevo posjetio i Djed Mraz. Mnogi genijalci iz BiH vlade i parlamenta izjavili da će sljedeća, 2010 godina, biti jako teška. Stipe Mesić, već proslavljeni vickasti i dokazano genijalni predsjednik susjedne nam Hrvatske, izjavio da će i 21 stoljeće biti teško. Lijepo je to kad nam kažu da neće biti lako, i pošteno. Zamislite da nas iduća godina zatekne opuštene i bez briga, nespremne za probleme koji nas očekuju na putu prema evropskim integracijama. Novčanica od 5 maraka ide iz opticaja krajem godine, to jest sad. 01 januara se za nju ništa neće moći kupiti. Hm, ni sad se za nju ne može dobiti bogzna šta.
Ponedjeljak, 28. 12. 2009
U Mostaru napravljena parking mjesta za bicikliste. Znate, to su oni koji mile ispred vas dok vozite kola, ispadaju pred šoferšajbu, voze trotoarom i udaraju ljude točkovima i guvernalama... Eto, dobili su i parking. Doduše, Mostarom se biciklom skoro i ne može voziti. Ulice su takve da je terenski auto više nužda nego luksuz. Ja nit' poštujem bicikliste nit' zarezujem pješake. Šta ću im ja kad žive u naopakoj zemlji i zvrknutom gradu koji isto funkcioniše s gradonačelnikom i bez njega, s gradskom upravom i bez nje. Blesav grad, pa eto. Neka se čeliče, pa neću ih razmaziti, nedajbože. Oni će se, ako ih ja budem mazio i pazio, opustiti i neko će ih zgaziti ako im oslabe refleksi i popusti im koncentracija. Mostar je okrutan grad, mora čovjek ima četiri oka otvorena ako misli preživit u njem' Znate onu: Imala majka dva sina, jedan bio pametan a drugi ostao u Mostaru.
Utorak, 29. 12. 2009
Danas idem za Sarajevo, na promociju. Već kod Jablanice, Mostar mi počeo nedostajati. Kod Konjica mi i Hercegovina počela nedostajati. U Sarajevo kad sam stigao, sunce i suhota. I kiša i blato mi počeli nedostajati. Promocija bješe ko promocija i šta da se priča. Izdavač uspio spustiti cijenu na 8 Maraka i 90 feniga, zahvaljujući golemu tiražu. Ugo fino besjedio o mojoj knjizi, tako lijepo da sam se i ja odlučio pročitati je. Pojma nisam imao da sam ja nešto tako lijepo i dubokoumno bio u stanju napisati.
Srijeda, 30. 12. 2009
Sutra Novogodišnja noć. Sretna Nova, moji Bosanci i Hercegovci! Žito vam se zlatilo, inje vas ne pratilo. Kukuruz se žutio, niko vodu ne mutio. Noć nikad ne bila mrkla, komšiji vam krava crkla. U crnu hroniku vam ne ušlo ime, susjedovoj kravi presušilo vime. Imali više već komšija ima, dograbili se i vi bezviznog režima. Mraz, Hidžr i Nikola vas pohodili, u novim cipelama svake godine hodili. Iz svakog vam se jajeta izleglo pile, ćuste žemske s vama vazda bile. Uglavnom, sretna vam Nova. Hajde, znam da neće biti ali, eto, tako se kaže. Neka nam je Bog na pomoći u 2010 godini.
