Onda se pojavila zla vještica, i, nezadovoljna zato što srećni ljudi ne kupuju njene napitke, slagala ih da će se tople pahuljice potrošiti ako ih budu tako nesebično dijelili. Ljudi su joj povjerovali i prestali da daju tople pahuljice svima, ali je to dovelo do toga da su postali toliko nesrećni da su počeli da umiru. Vještici to nije odgovaralo, pa je počela da im prodaje hladne bodlje i plastične pahuljice. One nisu bile dovoljne da se ljudi osjećaju toplo i pahuljasto, ali bar više nisu umirali.
Stajner u ovoj priči zapravo govori o stroukovima, osnovnim jedinicama pažnje, koji su nam neophodni za preživljavanje i optimalno funcionisanje.
Tople pahuljice predstavljaju svaku autentičnu i iskrenu pažnju koju dobijamo i dajemo, i one čine da se osjećamo prijatno. Sa svakom toplom pahuljicom mi šaljemo poruku “postojiš” i “važan si”.
Primjeri toplih pahuljica su: pozdrav, iskreni kompliment, iskreno “kako si?”, slušanje, podrška, dodir, zagrljaj, poljubac, osmjeh, poklon, vrijeme izdvojeno za nekog…
U zavisnosti od stepena bliskosti sa nekom osobom, dajemo različitu vrstu i količinu toplih pahuljica.
Neki ljudi ne umiju da daju ili prime toplu pahuljicu, i zato im se repertoar sastoji od hladnih bodlji.
Primjeri hladnih bodlji su: podsmijeh, ironija, sarkazam, kritikovanje (prekomjerno i neadekvatno).
Plastične pahuljice po formi podsjećaju na tople pahuljice, ali se razlikuju po tome što su neautentične i neiskrene. To su lažni osmjesi, neiskreni komplimenti, gestovi učinjeni reda radi.
Dešava se da se ljudi iskreno vole, ali iz neznanja jedni drugima uskraćuju tople pahuljice i daju hladne bodlje. Mnoge ljubavne veze zbog toga nisu opstale, i mnogi odnosi roditelja i djece su narušeni i neskladni, uprkos tome što se vole. Ljubav nije dovoljno samo osjećati, neophodno je da je pokažemo drugom. Ljubav se ne podrazumijeva, važno je da to osjećanje komuniciramo na razne načine.
Pročitajte Bajku o toplim pahuljicama:
Nekada davno živjelo je dvoje srećnih ljudi po imenu Tim i Megi sa svoje dvoje djece Džonom i Lusi. Da bi razumjeli kako i koliko su bili srećni, trebali biste znati kako su ljudi živeli u tim davnim danima.
U tim danima svakome je po rođenju data mala, mekana vrećica s Pahuljicama. Svaki put kad bi neko posegnuo rukom u vrećicu mogao je izvaditi iz nje Toplu Pahuljicu. Tople Pahuljice su bile vrlo tražene jer kad god bi neko dobio Toplu Pahuljicu, ona je činila da mu se po tijelu raširi lijep, topao i pahuljast osjećaj.
Tada je bilo vrlo lako dobiti Toplu Pahuljicu. Svaki put kad bi neko osjećao da mu je potrebna, mogao je doći do tebe i reći: »Volio bih Toplu Pahuljicu.« Ti bi tada posegao u svoju vrećicu i odatle izvukao Pahuljicu malu kao dlan djevojčice. Čim bi Pahuljica ugledala svjetlost dana, nasmijala bi se i procvjetala u veliku, čupavu Toplu Pahuljicu. Ti bi je tada položio na njegovo rame, glavu ili krilo i ona bi se u dodiru sa njegovom kožom odmah istopila i činila da se svuda po tijelu osjeća vrlo ugodno. Ljudi su, uvek, bez ustezanja, tražili jedan od drugog Tople Pahuljice, a pošto su ih svi rado davali, nije bio problem dobiti ih uvijek i u željenim količinama. Bilo ih je uvek dovoljno svuda unaokolo, i kao posljedica toga svako je bio srećan i skoro se stalno osjećao toplo i pahuljasto.
Ali jednoga dana zla vještica je pobjesnila zbog toga što su svi bili tako srećni i niko nije od nje kupovao njene napitke i meleme. Vještica je bila vrlo lukava i smislila je vrlo pokvaren plan. Jednog lijepog jutra otišla je do Tima dok se Megi igrala sa svojom ćerkom i šapnula mu u uho, »Pogledaj, Time, sve te Pahulje koje Megi daje Lusi. Znaš li, ako ona nastavi tako, možda će jednog dana potrošiti sve Pahuljice iz svoje vrećice i nijedna više neće ostati za tebe!« Tim je bio zapanjen. Okrenuo se vještici i rekao, »Želiš li mi reći da u vrećici neće biti Toplih pahuljica svaki put kad posegnemo rukom u nju?«.
A vještica je odgovorila, »Ne, apsolutno ne, i jednom ćete potrošiti sve, tako ti je to. Tada ih više nećete imati.« Rekavši to, odjuri smijući se i kikoćući se sve vrijeme.
Tim je to primio k srcu i počeo je primjećivati svaki put kad je Megi davala Toplu Pahuljicu nekom drugom. Postao je vrlo zabrinut i uznemiren jer je on vrlo volio Megi Tople Pahuljice i nije želio da ih se odrekne. Mislio je da nije baš u redu da Megi potroši sve svoje Tople Pahuljice na djecu i druge ljude. Počeo je postavljati primjedbe svaki put kad je vidio da je Megi davala Tople Pahuljice nekom drugom i pošto ga je Megi puno voljela, prestala je tako često davati Tople Pahuljice drugima i čuvala ih je za njega.
Djeca su sve to posmatrala i vrlo brzo su i ona stekla utisak da je pogrešno davati Tople Pahuljice svaki put kada vam to neko zatraži ili kad vi sami to poželite. I ona su takođe postala vrlo oprezna. Vrlo su pažljivo gledali svoje roditelje i kada god bi im se učinilo da neko od njihovih roditelja daje drugima previše Toplih pahuljica, i oni su stavljali primjedbe. Počeli su se osjećati zabrinuto kada god bi dali nekome previše Toplih Pahuljica. Iako su i tada nalazili u svojim vrećicama Tople Pahuljice kada god bi posegnuli u vrećicu sa Pahuljicama, posezali su za njom sve rjeđe i rjeđe i postajali sve škrtiji i škrtiji. Uskoro su ljudi počeli primjećivati nedostatak Toplih Pahuljica, i počeli su se osjećati sve manje toplo i sve manje pahuljasto. Mnogi su se od toga zgrčili a, povremeno, neko je i umro od nedostatka Toplih Pahuljica. Sve više i više ljudi je odlazilo do vještice i kupovalo napitke i meleme iako se činilo da baš ne pomažu puno.
Dakle, situacija je postajala sve ozbiljnija. Zla vještica, koja je posmatrala sve ovo, nije baš željela da ljudi umiru (jer mrtvi ljudi ne mogu kupovati njene napitke i meleme) pa je razvila novi plan. Svakome je dala još jednu vrećicu koja je bila vrlo slična vrećici sa Pahuljicama, samo što je ova bila hladna, dok je vrećica sa Pahuljicama bila topla. U ovoj vrećici su se nalazile Hladne Bodljice. Ove Hladne Bodljice nisu činile da se ljudi osjećaju toplo i pahuljasto, već su činile da se osjećaju hladno i bodljikavo. Ali Hladne Bodljice su ipak sprečavale da se ljudi potpuno zgrče i iskrive kičmu. I tako, od tada, svaki put kad bi neko rekao: »Želio bih Toplu Pahuljicu«, ljudi koji su se plašili da će isprazniti svoje zalihe rekli bi: »Ne mogu ti dati Toplu Pahuljicu, ali da li bi želio umjesto toga Hladne Bodljice?«. Ponekad bi se dvoje ljudi sastalo, misleći da mogu dobiti jedno od drugog Toplu Pahuljicu, ali bi se neko od njih predomislio i to bi se završilo tako što bi jedan drugome udelili Hladne Bodljice. Tako je kao posljedica toga, iako je vrlo malo ljudi umiralo, ipak većina ljudi bila i dalje nesrećna i osjećala se vrlo hladno i bodljikavo.
Situacija se dodatno komplikovala jer je nakon dolaska vještice bilo sve manje i manje Toplih Pahuljica unaokolo; tako su Tople Pahuljice, koje su ranije bile besplatne kao i vazduh koji dišemo, postale vrlo skupocjene. To je, zatim, prouzrokovalo da ljudi čine sve ne bi li ih nekako dobili. Prije nego što se vještica pojavila, ljudi su se okupljali u grupama od troje, četvoro ili petoro, nikad ne mareći previše ko kome daje Tople Pahuljice. Nakon dolaska vještice, ljudi su počeli to činiti u parovima i čuvati sve svoje Tople Pahuljice isključivo jedno za drugoga. Ljudi koji bi se zaboravili i davali svoje Tople Pahuljice nekome drugom, odmah su se osjećali krivim zbog toga što su znali da će njihov partner vjerojatno biti uvrijeđen trošenjem Tople Pahuljice. Neki ljudi, koji nisu mogli naći dovoljno darežljivog partnera, morali su kupovati svoje Tople Pahuljice i morali su provesti dosta vremena radeći da bi zaradili dovoljno novca.
Neki ljudi su nekako postali »popularni« i dobijali su puno Toplih Pahuljica a da ih nisu ničim uzvraćali. Oni su zatim prodavali te Tople Pahuljice ljudima koji nisu bili »popularni« a Pahuljice su im trebale za preživljavanje.
Druga stvar koja se dogodila bila je da su neki ljudi uzeli Hladne Bodlje – kojih je bilo u neograničenim količinama i lako se moglo doći do njih – obojili su ih u bijelo i uvaljivali ih kao da su Tople Pahuljice. Te imitacije Toplih Pahuljica bile su zapravo Plastične Pahuljice, i one su prouzrokovale niz dodatnih teškoća. Na primjer, dvoje ljudi se sastalo i slobodno razmijenilo Plastične Pahuljice, za koje su smatrali da će učiniti da se osjećaju dobro, ali je ispalo da se umjesto toga osjećaju loše. Pošto su oni pretpostavljali da razmjenjuju Tople Pahuljice, ljudi su odrastali vrlo zbunjeni ovim, ne shvatajući da je njihov hladni i bodljikavi osjećaj zapravo rezultat toga što su dobili previše Plastičnih Pahuljica.
I tako je situacija bila vrlo, vrlo turobna, a sve je to počelo dolaskom vještice koja je učinila da ljudi vjeruju da će jednoga dana, kada najmanje budu očekivali, posegnuvši rukom u vrećicu sa Toplim Pahuljicama, tamo neće naći više nijednu.
Nedugo zatim, u znaku Vodolije, rodila se mlada žena sa širokim bedrima i došla u ovu nesrećnu zemlju. Činilo se kao da nije ni čula za zlu vješticu i nije bila nimalo zabrinuta da će jednom ostati bez svoje zalihe Toplih Pahuljica. Ona ih je davala slobodno i rado, čak i kad ih neko nije izričito tražio. Zvali su je Hip i nisu odobravali njeno ponašanje jer je ona davala drugoj djeci osjećaj da nemaju potrebe brinuti se o tome da će ostati bez svoje zalihe Toplih Pahuljica. Djeca su je veoma voljela jer su se u njenom društvu osjećala prijatno i sama su počela slijediti njen primjer i davati drugima Tople Pahuljice kad god bi osjetili da treba.
Odrasli su postali zabrinuti i odlučili su donijeti zakon da bi zaštitili djecu od toga da potroše svoje zalihe Toplih Pahuljica. Taj zakon je proglasio za kazneno djelo bezbrižno davanje Toplih Pahuljica drugima, bez javne dozvole. Mnoga djeca, ipak, izgleda da nisu na to obraćala pažnju i uprkos zakonu ona su nastavila davati jedno drugom Tople Pahuljice kad god bi osjetila da to trebaju učiniti i kad god je to neko od njih tražio. Pošto je bilo puno, puno djece, skoro isto toliko koliko i odraslih, počelo je izgledati kao da će biti po njihovom.
Za sada je teško reći šta će se dogoditi. Hoće li odrasli, snage reda i zakona zaustaviti nebrižan odnos djece? Hoće li se odrasli pridružiti Hip i djeci u uvjerenju da će uvijek biti dovoljno Toplih Pahuljica? Hoće li se oni sjetiti dana koje njihova djeca žele vratiti? Dana kada je Toplih Pahuljica bilo u obilju jer su ih ljudi slobodno i rado davali jedni drugima…
Tekst je preuzet sa Emocionalnainteligencija.blogspot.com