<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać : Pandurska je tuga pregolema

Narod treba mijenjati, da parafraziram Branislava Lečića koji u filmu „Tri karte za Holivud“ sublimira suštinu i način delanja policije. Od '48. do danas.

24. juli 2013, 12:00

„Fokus će biti na borbi protiv korupcije, organizovanog i privrednog kriminala. Privredni kriminal u velikoj mjeri uništava državne institucije, budžet, i mi moramo pojačati aktivnosti, a tu neće biti milosti.“

Rekao je to u intervjuu "Glasu Srpske" ministar policije RS Radislav Jovičić prije tačno četiri mjeseca.


Narod-državni neprijatelj No. 1


I čovjek je prešao sa riječi na djela. Odmah! Zaključio je da su institucije RS zapravo državno i političko rukovodstvo koje svim silama treba braniti od svake moguće pošasti, a da je najveći privredni kriminalac narod! Pa, ono jeste, dobra je ovo država, ali su ljudi loši. Narod treba mijenjati, da parafraziram Branislava Lečića koji u filmu „Tri karte za Holivud“ sublimira suštinu i način delanja policije. Od '48. do danas.

A, najveći neprijatelji narodni su studenti i tzv. poštena inteligencija, koja usput budi rečeno, nikada nije poštena, objašnjeno je Jovičiću sa vrha Zgrade predsjednika RS. I tako je počeo još jedan, ko zna koji po redu novi mandat. Lov na domaće plaćenike i strane izdajnike je opet otvoren, što jeste pomalo monotono, ali, sezona je kiselih krastavaca, pa je bolje išta nego ništa.

„Policijski eksperti“ su tako ocijenili da najveća nestabilnost po RS (čitaj) Dodika i kliku dolazi sa Fejsbuka i Tvitera. Pa, ima logike. Tako su čeprkali od Kaira, do Tripolija, pa gluvo bilo. Elem, Jovičić je angažovao svoje kadrove da prate „sumnjive osobe i njihove aktivnosti“ na društvenim mrežama.

Cekin bih dao da vidim kako to policija RS prati pojedince, koji sa različitim nikovima, sa različitih platformi i različitih IP adresa podjebavaju vaskoliko pučanstvo. Nije šala da i domaći MUP ima kakav pandan američke „Prizme“-supermoćnog svetragačkog sistema. Ali nema. Na žalost ili sreću, od volje Vam.

Drugi problem po stabilnost RS su odbjegli pilići. Da dobro ste čuli. Postoje salmonelični pilići koji truju studente. Policija se dala na posao i uspješno riješila slučaj. Smijenjen direktor studentskog Doma i kuharica! Istranžirani pilići kao corpus delicti još u bjekstvu. RS spasena. Telgrafski.

Onda se MUP bacio na otkrivanje mrskih karikaturista koji su narisali plakate na kojima stoji da nam je svijetli vrh RS zapravo  „Laktaški klan“. Bilo je tu „spektakularnih“ privođenja novinara, studenata, najave tužbi, kontratužbi..Ma, živa „Farma“. Slučaj završen, RS opet spasena.


A, za to vrijeme u stvarnosti...



Za časak ćemo se prenuti iz ove policijske nadrealne bajke da bi shvatili kako je riječ o  teledirigovanim ćorcima ne bi li se kako opravdao silni nerad i zabušavanje u lovu na „krupne ribe“ kako ih je etiketirao Jovičić na početku mandata. Jasno je u startu da krupne ribe, mahnito, hektično i promtno reaguju na svako pominjanje njihovog imena, a policija je tu, ne bi li zaustavila neprijateljski (narodni) žamor u svojstvu bodigardova „krupnih riba“.

I dok se slobodno švrćkaju oni koji svake godine oštete RS za nekoliko stotina miliona KM, a za što postoje dokazi u revizorskim nalazima, prijavama po kojim nije postupano,  dok se ministri odgovorni za višegodišnju krađu struje i kriminalno poslovanje željeznica zezaju u svojim audijima, dok se jedan ministar znan kao „kum-grobar” iz upropaštenog zdravstva nagrađuje ambasadorskim mjestom, velim, Jovičić se bavi Fejsbukom , Tviterom, odbjeglim pilićima i karikaturama

Naravno, ministar Jovičić ne planira hapsiti ni direktora policije, koji ima odgovornost za uspostavljanje partijski zavisne policije,  uklanjanje iz policije onih onih koji su htjeli hapsiti i policijsku zaštitu političkog i drugog krupnog  kriminala, jer niti može niti smije. Nije mu to u opisu radnog mjesta.

Ali, eto, kako bi relaksirao više sebe, a manje janost, reče ministar Jovičić neki dan:

„U istrazi u predmetu “Birač” postoje elementi međunarodnog kriminala, zbog čega se mora uspostaviti policijska saradnja sa Interpolom i Europolom, te bilateralna saradnja sa Litvanijom.“

Jovičiću inače do sada nije bio sumnjiv litvanski tajkun Vladimir Romanov, koji se sa lokalnom klikom zatro dobar dio istočnog dijela RS, i koji se do nedavno šetkao sa predstavnicima Vlade RS po Zvorniku, a onda isisao pare i sad tuži tu istu RS??? Odkud to najednom, majku mu, da i interpol treba da ganja dojučerašnje Vladine nesumnjive prijatelje? Šta je radila policija do sada?

Ali, stvarno, zapitajmo se šta to radi policija RS, osim fejsbučenja i tvitanja? Pa, radi, kako ne radi. Najbolje je policijski posao opisala portparolka CJB Banjaluka Marija Markanović koja veli pazite sad: "Lica su pozvana da ukoliko posjeduju informacije ili dokaze o krivičnim djelima to treba da se saopšti i dostavi nadležnim institucijama kako bi se izvršile neophodne provjere, a ne da se njihovim iznošenjima uznemirava javnost.”

Povod je bio gore pomenuti nelegalan upad policije u studentski Kampus i privođenje lica na informativni razgovor u vezi sa već legendarnom potjernicom za „Laktaškim klanom“. I kolika god to bila sveukupno ludorija, red je da se pozabavimo formalno-logičkim iskazom portparolke, koji pogađa u suštinu rada policije.


Naime, ukoliko se građninu tom i tom, učini bilo kad i bilo šta sumnjivo, on treba da istraži slučaj i prijavi konkretne stvari policiji. I tako stalno. Dakle, građani su ti koji treba da posjeduju informacije o krivičnim djelima „krupnih riba“.

Pa, šta onda radi policija, za boga miloga? Ima li ona neku funkciju osim puke egzistencije? Hoće li se to građani pretvoriti u Sekulitate žbirove dok drugovi u plavom istražuju tvitove?

Kad vlast ponizi policiju

Opet ima logike. Obični policajci sa 600KM plate, odjećom iz prošlog vijeka i voznim parkom starijim od 20 godina i nisu u stanju učiniti bog zna šta niti uhvatiti bilo koga. Ali tu je naša specijala.

Naravno, specijalci se ne bave hapšenjem „krupnih riba“ jer nemaju ovlaštenja za to. Umjesto toga, bivaju raspoređeni u podrumske prostorije zgrade Vlade RS da čuvaju vrhušku od studentskog Kozaračkog kola. Momci su to, zdravi i jaki, a ne rade svoj posao, pa ih treba shvatiti, kad se malo ižive nad posjetiocima koncerata ili počine kakvo krivično djelo iz reda silovanja i slično.

Sve u svemu, novi ministar policije ne samo da je uradio jedno veliko ništa, nego je istu pretvorio u jednu opskurno-humorističnu organizaciju, koja isključivo služi da štiti interese 20-ak najmoćnijih ljudi Srpske. Dakako, da se time srozava dignitet onog običnog policajca, koji i treba i jeste servis narodni. Jer tom policajcu, kao i tom narodu, odavno je jasno da se on ništa ne pita i da ne može ni svoju dužnost obavljati, ako prije toga nije na nekom odboru, neko ili nešto „izdelegirao“.

I na kraju, zašto policija stvarno ne sasluša već jednom ta lica sa potjernice. Nije vrag da su sva čista kao suza? Da su svi najuzorniji građani? Da svi izmiruju obaveze prema državi?
Ili su to ipak prekrupne ribe za novog ministra. Ne ujeda se ruka koja te hrani, logika je ovdje jasna.

A, u međuvremenu kiseli se mozak sa kiselim krastavcima. Ovi sa potjernice će na Kiprove, Grčke, Ibice, Palma de Majorke...

Za to vrijeme policija je na Fejsbuku, zaraženo pile u bjegstvu, student i jest i nije zapalio žito. Građani tiše pričaju o likovima sa potjernice. Sve pet ! Žao mi običnih drumskih plavaca.