Prema statistikim podacima koje je nedavno objavio Zavod za statistiku RS više od 40 odsto građana RS ima problem sa plaćanjem stanarine, režija ili kredita, a čak 74 odsto njih ne bi moglo podnijeti iznenadani trošak od 380 maraka.
Ovo je podatak iz 2011. godine, a kako se situacija kada je u pitanu standard građana nije popravljala, već naprotiv sve je lošija, pretpostavlja se da je broj ovih građana koji su u teškoj ekonoskoj situaciji danas mnogo veći. Anketa o potrošnji domaćinstava i siromaštvu sprovedena je na ukupno 2.437 domaćinstava u RS.
Prema ovim podacima 31 odsto građana zbog loše finansijske situacije ne može svojoj porodici obezbijediti riblji obrok bar svaki drugi dan, a nešto više od 16 odsto anketiranih domaćinstava nema adekvatno grijanje stana ili kuće, dok 50 odsto njih ne posjeduje vlastiti automobil. Oko 12 odsto ispitanih porodica nema veš-mašinu, 7,3 odsto nema nikakav telefon, dok 3,4 odsto nema televizor.
Na pitanje kako na kraj izlaze sa svojim uobičajenim mjesečnim troškovima, 41 odsto domaćinstava je odgovorilo da to uspijeva veoma teško, 25,8 teško, 13,4 veoma teško, 9,9 prilično lako, a samo 3,9 odsto anketiranih porodica je odgovorilo da to postiže vrlo lako.
Iz Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH rekli su nam da se teška ekonomska situacija u BiH najbolje oslikava kroz standard potrošača.
“Tačno je da više od 40 odsto domaćinstava živi na rubu siromaštva, bez ikakvog izgleda na bolje sutra, jer nema adekvatnih mjera. Odgovorni u državi trebaju, prije svega, povećati zaposlenost i povećati prihodovnu stranu budžeta, a smanjiti javnu potrošnju. U BiH ima suviše korupcije i utaje poreza što umanjuje sredstva u budžetima i povećava bogatstvo malog broja već bogatih ljudi”, rekla je za BUKU Mediha Bakalović, pomoćnik ombudsmana za zaštitu potrošača BiH
Bakalovićeva je dodala da su za normalan život jedne četvoročlane porodice u BiH potrebno oko tri prosječne plate u BiH što rijetko koja porodica ostvaruje. Napominje da je u vremenu recesije najvažnije za građane da imaju posao.
SITUACIJA JE ODAVNO ALARMANTNA
Obrad Belenzada, predsjednik Konfederacije sindikata RS rekao je da se nalazimo u alarmantnoj situaciji koja je već odavno prisutna.
“Međutim, očito je kod nas da se ide iz krajnosti u krajnost, odnosno jedan dio građana se sve više bogati, a drugi, sve veći broj građana postaju sve siromašniji. Došlo je vrijeme da se u tom odnosu naprave neke korekcije, jer građani ne mogu izdržati visoke cijene životnih troškova sa malim platama koje primaju”, rekao je Belenzada za BUKU.
Preporučuje građanima da se organizuju, da budu spremni braniti svoje interese i da biraju ljude koji će zastupati njihova prava i potrebe.
“Ne možemo živjeti slušajući politička prepucavanja i slijepo prateći takvu situaciju imaćemo još goru ekonomiju i još će nam više pasti životni standard. Često puta kažem da bi najbolje bilo kad bi ekonomisti bili građani koji sa 300 - 400 KM prežive cijeli mjesec i izmire svoje obaveze koje nisu male. Ovo što je država nametnula u vidu režija i komunalija je previše za građane u ovakvim okolnostima”, rekao je Belenzada.
Podsjetimo da je prema istraživanju Evropskog statističkog zavoda Eurostata BiH najsiromašnija zemlja u Evropi, pa ne čudi podatak da građani u ovoj zemlji jedva preživljavaju. Istraživanje se odnosilo na visinu Bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku i uključivalo je standard kupovne moći stanovništva jedne zemlje. Od zemalja regiona, poslije BiH najniži BDP po stanovniku, prema standardu kupovne moći, ima Albanija čiji BDP je 30 posto od evropskog prosjeka ili 70 posto ispod evropskog prosjeka. Poslije Albanije slijede Srbija i Makedonija čiji BDP iznosi 35 posto evropskog prosjeka.
PRISUTAN JE PAD PLATEŽNE MOĆI I STANDARDA
Dragovan Petrović, Generalni sekretar Pokreta potrošača RS rekao je da u posljednjih nekoliko godina imamo pad platežne moći građana kao i samog standarda života.
“Prosječna primanja u BiH su oko 800 KM, a u sektoru prerađivačke industrije prosjek je ispod 600 KM. 2005. godine za osnovne životne potrebe četveročlane porodice, njihove troškove stanovanja i prehrane trebalo je negdje oko 2,1 prosječne plate, a danas treba skoro 2,2 plate, dok je u sektoru prerađivačke industrije prije osam godina trebalo 2, 75 plata, a danas za podmirivanje svih životnih troškova treba oko tri plate”, rekao je Petrović za BUKU.
Objašnjava da penzioneru da bi podmirio životne potrebe koje su analizirane 2005. godine bilo potrebno 5,3 penzije, a danas treba oko 5,6 penzija.
“U ugrožene kategorije spadaju nezaposleni koji dugoročno posmatrano nemaju izgleda da dođu do radnog mjesta. Poslije njih imamo one koji su zaposleni, ali ne primaju platu redovno ili ju uopšte ne primaju, a ako ih i primaju one su vrlo niske. Na kraju imamo penzionere koji su u velikom broju u zoni siromaštva. Tokom posljednjih sedam godina za ovu populaciju ništa se nije mijenjalo što se osjeti u kvaliteti života nastarijih građana”, objašnjava naš sagovornik.
Napomenuo je da se posljednjih dvadeset godina niko u BiH nije bavio ekonomijom i čuvanjem postojećih resursa, pa zbog te nebrige Petrović ne vjeruje da će se situacija ubrzo popraviti na bolje.
Dijana Miljatović, predsjednica Udruženja samohranih roditelja “Ponos” iz Banjaluke rekla je da ju ne iznenađuju podaci da je toliko mnogo stanovnika sa ekonomskim problemima.
“Možda je taj broj i veći, a takav dojam imam zbog čestih susreta sa najmarginalnijim grupama, koje se bukvalno bore da prežive dan za danom. Ako pođem od sebe, kao člana Udruženja i nekoga ko se bori sa plaćanjem režija, mogu samo izjaviti da i ja pripadam u tih 40 odsto o kojim govorite, iako se snalazim bolje od većine osoba koje poznajem. S većinom računa kasnim ili sam napravila restrukturu dugova. Ne mogu zaraditi onoliko koliko dugujem ili trebam platiti. Račune plaćam tako što gledam šta mi je prioritet, a šta može čekati. Svaki put kada poštar donese plavu kovertu, nadam se da nije poziv za sud”, rekla je Miljatovićeva za BUKU.
Kada su u pitanju ostali članovu udruženja “Ponos” rekla je da je situacija kod većine još i gora, jer oko 70 odsto članova ne prima alimentaciju, a njih oko 45 odsto su podstanari, dok stalno zaposlenje ima njih oko 20 odsto.
“Ovi podaci nam govore da postoji alarmantan broj roditelja koji podižu djecu sami, a podstanari su, nezaposleni i bez bilo kakve finansijske pomoći. Po ranijim podacima Udruženja, postoji oko 150 porodica koje se nalaze u ekstremno teškoj situaciji. Revizija članova Udruženja je u procesu i dok je ne završimo, možemo davati samo ranije poznate informacije”, ističe naša sagovornica.
Ističe da je svjesna da svi osjećamo ekonomsku krizu, a siromašne države i socijalne grupe najviše.
“Budžet države možda nije toliko prazan, ali je definitivno krivo raspodijeljen. Bilo bi lijepo vidjeti da na čelo države dođu ljudi koji nisu stranački orijentisani, već ekonomski i da se prioriteti promijene i budžet drugačije raspodijeli”, napominje Miljatovićeva.
Jedna članica udruženja “Ponos” rekla nam je da činjenično stanje govori da su građani zbog platežne moći u jako teškoj situaciji, “gde svaki novi dan življenja dođe kao umjetnost, svaki dan je borba da se preživi, a dok god naše nadležne institucije ne budu radile svoj posao mi kao građani nećemo imati normalan život, a budućnost naše djece će biti ozbiljno ugrožena”.
Građani u BiH svakodnevno su suočeni sa strijepnjom da li će moći podmiriti mjesečne troškove. Stanarine, krediti, režije su nešto što im svaki mjesec stiže na naplatu, a niska primanja i teške životne okolnosti otežavaju normalno odvijanje života. Dok građani u razvijenim zemljama poslije radnog dana uživaju u dokolici koju su zaslužili, bh građani dan završavaju sabiranjem mjesečnih troškova koje ni sami ne znaju kako će platiti.
Vezani tekstovi:
