“Oni su vrlo teški oko plaćanja usluga dok smo s njima pregovarali, tako da mi ama baš nikakve koristi finansijske od njih nemamo. Od njih koristi bi eventualno imali naši građani jer bi ljudi dobili mogućnost da lete po niskim cijenama. S te strane bi bilo koristi jer je jedna od svrha aerodroma da građanima omogući da lete. Ali mi kao aerodrom ne bismo imali koristi”, rekao je Mihić.
Ova izjava je u najmanju ruku čudna i nebulozna , ako znamo da upravo građani Banjaluke i RS, finasiraju iz svojih polupraznih džepova taj isti Aerodrom i 60 zaposlenih. Pa, zar funkcionisanje ovog preduzeća nije direktno podređeno građanima koji bi, kako reče direktor, „eventualno“ imali koristi? Izgleda, da korist građana nije prioritet u ovom slučaju.
Podsjećanja radi, kompanija “WizzAir” je prije nekoliko mjeseci najavila interes za otvaranje letova iz Banjaluke i Tuzle, a nedavno je sa aerodroma u Tuzli otvorena linija „WizzAira“ prema Malmeu u Švedskoj. Inače, Wizz Air je najveći niskotarifni avioprevoznik u Centralnoj i Istočnoj Evropi koji posjeduje flotu od 40 aviona tipa Airbus 320 koji lete iz 16 baznih aerodroma sa preko 270 ruta povezujući 94 destinacije u 33 države. Samo prošle godine su prevezli preko 13, 5 miliona putnika.
Iako su iz ove kompanije nekoliko puta boravili na banjalučkom aerodromu, jedini uslov koji su postavili je smanjenje cijene goriva. Naime, oni su od rukovodstva Aerodroma tražili da cijena kilograma kerozina sa 1,89 maraka bude spuštena na 1,2 do 1,3 marke, koliko je cijena u regionu. Za razliku od Banjaluke, Tuzla je odmah udovoljila svim zahtjevima kompanije, zbog čega su započeli letovi iz Tuzle, ali ne i iz Banjaluke. Poslujući po modelu prenosa operativnog uspjeha na klijente i to u vidu niskih cijena karata, WizzAir je objavio da je najniža cijena karte na ovoj ruti 54 marke. U tu cijenu su uključene i sve aerodromske takse. Prodaja ide tako dobro da je od juna uvršten još jedan, treći po ledu sedmični let za Malme.
U isto vrijeme vidi se sva inertnost i diletantizam u radu vlasti u Republici Srpskoj, koji bi, tobože, trebali otvoriti put za strane investitore.
Naime, Tuzlanski Kanton plaća subvencije , čime je i cijena kerozina niža. U RS se ne zna najtačnije ni ko bi trebao da plati te subvencije. Tragično, ali istinito. Naime, Ministarstvo saobraćaja i veza RS, navodno, pregovara sa Ministarstvom odbrane BiH, da se da saglasnost kako bi carinski terminal za gorivo, koji je smješten na aerodromu mogao raditi u sklopu aerodroma. To bi omogućilo bescarinsku prodaju goriva, čime bi pala i cijena kerozina.
A, sve ove priče oko pregovora treba staviti pod navodnike jer su nadležni iz Ministarstva odbrane na odmoru, pa nije jasno sa kim to predstavnici Ministarstva saobraćaja i veza RS pregovaraju?!
Da je banjalučki Aerodrom izgubljen kao guska u magli svjedoči i izjava Ministra Saobraćaja u vladi RS, Nedeljka Čubrilovića, koji je za “Nezavisne” rekao “Nije istina da te niskobudžetne kompanije daju povoljne i niske cijene. Oni te cijene nadoknađuju u dogovoru sa državama i kompanijama“.
Zaista je nejasno sa kim bi se to onda WizzAir trebao dogovarati posao u Banjaluci?. Sa BiH institucijama, sa Vladom RS, sa Gradom Banjaluka, opštinom Aleksandovac???
I kako, recimo, menadžerima WizzAira objasniti da pregovaraju sa ozbljnim partnerima u RS, kad ti isti partneri niti ne znaju kome polažu račune i što je najgore, ne znaju šta zapravo hoće od Aerodroma Banjaluka?
Aerodrom nije u stanju naplatiti komercijalnu uslugu!
Zoran Pavlović, ekonomski analitičar iz Banjaluke, tvrdi da problem sa „WizzAirom“ nije u kerozinskom skladištu, nego, kako je rekao, u nesposobnim i nestručnim birokratama koje ne rade svoj posao.
„Gotovo je nevjerovatno da RS nema neku ekipu ljudi koja bi se bavila stranim investicijama. Tačno je da postoje problemi sa tim skladištem, ali to ne može biti opravdanje. Da postoji interes ljudi iz Aerodroma i iz Vlade RS, to bi bilo riješeno“, rekao je on za “Nezavisne Novine”.
Pavlović za BUKU dodaje kako postoje određena pravila u svijetu low -cost kompanija, koja, očigledno, banjalučki Aerodrom ne može ispoštovati: “Osnovna pravila “low-cost” avio kompanija je da naplaćuju sve ono što je kod komercijalnih letova besplatno! Jer su i cijene avio karata “simbolične” tj, male. Što se tiče aerodroma – oni po pravilu traže i dobiju da je slijetanje i uzlijetanje sa odabranih aerodroma po jako maloj cijeni jer se očekuje da bude mnogo letova. Zato Aerodrom smatra da to nije korisno za njih – ne mog naplatiti komercijalnu cijenu usluge!”
Ekonomista Zoran Crnčević za BUKU, kaže : “Ako je tačna, vrlo je čudna izjava direktora javnog preduzeća Aerodromi Republike Srpske a.d. Banja Luka Davorina Mihića, da sporazum sa kompanijom WizzAir nije postignut jer bi od sporazuma, eventualno, koristi imali građani Republike Srpske, ali da oni kao aerodrom ne bi imali koristi. “
Ovakav stav bi možda i bio smislen da građani RS nisu skoro 100% vlasnici Aerodroma, dodaje Crnčević i nastavlja:
“Naime, Republika Srpska, tj. njeni građani, su preko Akcijskog, PIO i Fonda za restituciju, vlasnici 80% akcija društva, a kroz vlasničko učešće u privatizacionim fondovima (Kristal, Polara, itd.) građani su posredni vlasnici dodatnih 15% akcija, što uz ‘male’akcionare čini vlasnički paket od preko 95% akcija društva. Osim što su oštećeni kao korisnici, građani Republike Srpske su oštećeni i kao većinski vlasnici Aerodroma RS. Naime, smisao postojanja svakog privrednog subjekta je povećanje vrijednosti, a vlasnici dobit reinvestiraju ili dijele u vidu dividende. Interesi vlasnika i interesi korisnika moraju biti odvojeni, čak i kada se potencijalno radi o istom skupu lica. Međutim, Aerodromi Republike Srpske a.d. Banja Luka ne brinu ni za svoje vlasnike. Društvo posluje sa gubitkom, ne obavještava akcionare o stanju u društvu još od 2010. godine, ne objavljuje finansijske i revizorske izvještaje, iako je po zakonu obavezno, a u 2013. godini nije održana ni obavezna godišnja skupštine akcionara. Dakle, kada Direktor kaže da oni kao aerodrom ne bi imali koristi, ne znam na koga tačno misli, s obzirom da od tog preduzeća građani Republike Srpske nemaju koristi ni kao vlasnici ni kao građani koji žele da budu dio svijeta.“
Na žalost, do zaključenja ovog teksta, osim mail-a u kojem ljubazno osoblje WizzAir-a samo konstatuje da „ne postoje uslovi za letove ove kompanije iz Banjaluke“ nismo dobili podrobniji odgovor i njihovo zvanično objašnjenje zašto su pregovori sa banjalučkim Aerodromom propali.
„Ima li tu mene“?
I na kraju, šta reći? Uvođenje jedne low budget linije, izgleda, briše iz računice opciju „ima li tu mene“ i počinje se baviti tržištem. A, tržišna privreda nikako nije u opisu posla Aerodroma Banjaluka. Jer, do sada, cilj postojanja ovog preduzeća osim isisavanja budžetskih sredstava i sitnošićarskih interesa-Ja tebi ti meni- i nije bio ništa drugo. A, prevoz putnika?
Pa, sam direktor kaže da je letenje građana samo jedna od stvari kojima se bavi Aerodrom. Obzirom da se na bavi avionskom distribuciom tereta i roba, da nije riječ o vojnom aerodromu, postavlja se pitanje koji su to prioriteti Aerodroma Banjaluka?
Da bude servis Predsjednika RS i njegovog aviona? Naime, osim Milorada Dodika, prateće mu svite te poneke folk zvijezde, ovaj aerodrom niko ne koristi. Niko ga ne koristi, ali ga zato narod izdašno finasira.
Reći da su ovakvi letovi neisplativi, pored velikog broja Banjalučana koji žive u Skandinaviji, i koji bi upravo iz Švedske za samo pedesetak maraka slijetala u Banjaluku, koja bi uz to ostavljala novce na pratećim aerodromskim sadržajima od Duty FreeShop-a, restorana, kafića, prevoza, parkinga…u namanju ruku je neozbiljno.
Što bi naš narod rekao-Nema ugradnje, nema ni saradnje! A, sve preko grbače tog istog naroda.
WizzAir neće letjeti iz Banjaluke!