Ko je gledao Nadrealiste, nije mogao a da ne zapamti genijalni skeč sa dijeljenjem poziva za vojsku kada voditelj kaže: “Voda komšija”, i namigne u kameru.
Izgleda da je fraza „Voda komšija“ danas aktuelnija nego ikad.
Curi na sve strane.
Poplavljena je Republika Srpska, Federacija, a bome je plavno i oko Distrikta. Dakle, ugrožena je zemlja cijela sa svim svojim sastavnim cjelinama i nesretnim ljudima kojima je bukvalno „Voda, komšija“. Poplava tare i komšijske zemlje, a svuda piše da na Balkanu nikad nisu bile ovolike poplave u posljednjih sto godina. Žali Bože onih ljudi što im voda upropasti sve. Dosta njih su već jednom bježali sa svojih ognjišta kao izbjeglice, sada bježe od vode, sutra ko zna šta će ih potjerati. Da đavo ne spava to svi znamo, ali da isti mučenici nekoliko puta u posljednjih deset – petnaest godina proživljavaju istu muku bježanja sa ognjišta jednostavno nije fer. Kako pomoći tim ljudima?
Čitam na jednom forumu zluradi komentar tipa - plavi vodo sve potari bez nacionalnog ključa, nek svi vide da su isti u mizeriji. Malo mračan, al’ bolesno poučan komentar.
Pitanje je kojim će se novcem sanirati štete od poplava u čitavoj državi, ali znam da će nam zato Brega ili Ceca uskoro tugu odagnati pjesmom. Mene moj instinkt za estradu ne vara. Nema veze što su načelnici pojedinih opština javno priznali da su potrošili pare za sanaciju prethodnih poplava za potpuno druge namjere i krpanje budžeta, farsa se nastavlja. Curilo, ne curilo kod nas je isto. Lopov u odijelu je gospodin, a siromah što ukrade metar drva iz državne šume ide u zatvor i tačka.
Pored poplava i potopa u nas i svijet se davi i potapa. U informacijama. Curi na sve strane, američke diplomate su se baš uvalile.
Dakle – Wikileaks
Ko ovih dana nije čuo za taj pojam, stvarno je pravi retardinjo.
Zato i pišem o ovome. Da budem in, da ne kaskam za svijetom u svom pisaniju.
Eto, mili moji čuda velikoga.
Iscurilo je pisanije iz američkih ambasada i diplomatskih što su sa ostatkom svijeta komunicirali.
Ispada da nisu bili iskreni prema svojim sagovornicima, licimuri što bi se reklo. Jedno pričaju kada si na sastanku sa njima, a kada odeš u svoju jazbinu, krenu drugu priču. Meni tu ništa nije novo. Svi smo mi pomalo licimuri, ali problem globalnih razmjera nastaje kada se izaleđne misli i komentari licimura diplomatskih nađu na internetu.
Iskrenost jeste vrlina, al’ od te vrline se ne živi. Ko tvrdi drugačije – nije iskren.
Evo recimo, lično sam se više puta našao u situaciji da s nekim razgovaram otmjeno, na način primjeren jednom grofu, suzdržan, emancipovan, al’ čim sam dotičnom sagovorniku vidio leđa, znao sam u sebi ili na glas reći ili pomisliti – debil, smarač, krava, prdara, glupača, seljak, seljačina i slično.
Vidite, to nije lijepo, al’ to je osnova licimurije.
Tog modela ponašanja nije operisan niko, čak ni diplomate.
Premijer Rusije Putin je alfa mužjak, a predsjednik Dmitrij Medvedev blijed i neodlučan, i izigrava Robina Betmenu. Predsjednik Francuske Nikola Sarkozi ima autoritarni stil, italijanski premijer Silvio Berluskoni je sujetan i neefikasan kao evropski lider, fizički i politički slab, predan kasnim noćnim zabavama. Njemačka kancelarka Angela Merkel izbjegava rizik i rijetko je kreativna, a pošto se na nju ništa ne lijepi, nazvana je Telefon. Izraelski premijer Benjamin Netanijahu je elegantan i šarmantan, ali nikad ne ispunjava obećanja, predsjednik Zimbabvea Robert Mugabe je ludi starac, avganistanski predsjednik Hamid Karzai slabi starac”, a libijski lider Muamer el Gadafi - jednostavno čudan.
Sve je to iscurilo sa stranica sajta Wikileaks u posljednjih desetak dana.
Kap po kap, izvještaj po izvještaj. Svi prate, pucaju serveri, trude se da zaustave curenje. Sajber dihtunzi popuštaju, a glavni vodoinstalater ko zna gdje je. Raspisale se crvene potjernice, te silovo je, te nije. On veli bio je grupnjak, al’ su šveđanke dale, nije morao da siluje. Otvoreno kaže da mu pakuju samo zato što je istina procurila i potopila. Odjednom, sve te demokratske zemlje to više nisu, provajderi otkazuju gostoprimstva sajtu glavnog vodoinstalatera, a on ko zna gdje je. Je li u Švedskoj ili u Makarskoj?
Da li je on budala, heroj ili dio američke farse (kao što mi je djelovala i velika ekonomska kriza) vrijeme i televizori će da pokažu. Mišljenja sam da je veoma hrabro to što je uradio. Samo, natakario je sebi armiju budala za vrat, i svi mu kanda okreću leđa, al’ vjerujem da će slobodarski svijet konačno početi da realizuje sam sebe, kako se godinama zalažu mnogi zviždači, intelektualci, duhovnici, slobodnjaci.
Ishod me zanima, a baba Venga ovo nije pominjala u svojim vizijama i predviđanjima. Malo sam napet. Ali samo malo.
Napinje me i moj album koji treba da se porodi 25.12. u Demofest klubu, i onda na svu domaću i bjelosvjetsku muku i problematiku, kad on poklopi sa svojim porodom i komplikacijama oko istog, meni bude teško. Jadam se mili moji. Vama, jer nemam kome drugom.
Evo ja nudim glavnom vodoinstalateru da dođe da se sakrije kod mene. Grofovija je slobodna teritorija đe bi se on mogao razbaškariti i nastaviti sa svojim djelovanjem.
Recite vi meni realno, zar iko misli da će ovo Wikileaks curenje ozbiljnije da uzdrma poredak stvari u našem okruženju?
Za svijet me i nije toliko briga, mi smo ionako oduvijek bili mimo svijeta.
Sedam sati sam pregledao portale i listao novine na temu curenja. Oči su mi titrale.
Televizor nisam palio, al’ vjerujem da nisam nešto epohalno propustio.
Manje zračenja, manja šansa za rak.
Mozga.
Naši curici i lokvice
U jednoj američkoj depeši koja je iscurila, navodi se i da je Hojsgen izrazio pesimizam oko toga da li će ikad biti moguće pretvoriti Bosnu u "funkcionalnu državu", ali se on s Marfijem složio da je važno nastaviti sa trudom u tom pravcu".
Iz dokumenata je iscijeđeno i američko zalaganje da Tadić smiri Lemija, da dotični ne krila toliko i ne brljezga svašta, posebno o referendumu, jer to ljuti Bošnjake.
Nije mi jasno šta je tajno u tom da Tadić treba da smiri Dodika? Još uvijek se živo sjećam slike iz novina od ljetos gdje su Tadić i Lemi zagrljeni, a veliki naslov kaže „Tadić da smiri Dodika“. Mediji se raskokodakli da su gospodari u Beogradu i u Banjaluci na svakodnevnoj "vrućoj liniji".
Pisali su kako se međusobno konsultuju o posljedicama koje bi mogle nastati povodom curenja.
Rekli su da je curilo kako bi Dodo podržao nezavisnost Kosova, al’ to je on munjevitom brzinom demantovao.
Niko Lemiju podvaliti ne more. Nikakvo curenje.
Kako Bošnjake ljuti priča o referendumu, tako je i debilu jasno da Srbe žesti pojam – Genocidni narod iz genocidne tvorevine. Feridun, turski podsekretar ministra inostranih poslova, zajedno sa američkim diplomatama, objašnjavao i ubjeđivao Harija da oladi od provociranja Srba i da izbaci riječ genocid iz svakodnevne medijske upotrebe. Nije poslušao, zato je i popušio na prošlim izborima. Ne voli narod dosadne papagaje, a Hari je, jadan, konstantno išao u tom papagajskom pravcu. Za sve probleme naše zemlje bili su krivi neki drugi. Srbi, stranci, vanzemaljci. Nikad on i njegov papagajski um. E, moj Hari, vidiš da si iscurio k’o... Neka tečnost iz bušne posude u kojoj se ista nalazila.
Što se Hrvata tiče, američki diplomata Frid je tada rekao da ne dolazi u obzir stvaranje trećeg entiteta u BiH, već da se tamošnji Hrvati obrate za pomoć ambasadi SAD u Sarajevu.
Zajedničko je mišljenje da je Hari najveći luzer od raje i da su ga svi iskulirali.
Logično.
Nek se BiH Hrvati obrate njima za pomoć. Šta će im entitet?
Mislim se u sebi: „O vi moćni Ameri, pomozite nam svima, ne samo Hrvatima.
Kupite nas konačno i napravite na svakom našem izvoru pitke vode tvornicu kokakole, donesite svoja GMO sjemena, hranu i lijekove kojima je prošao rok trajanja. U naše rudnike odlažite vaš nuklearni otpad. Napravite u BiH još veću bazu od one na Kosovu. Uzmite nas pod vaša čelična krila. Dezintegrišite nas. Jedino vi imate pravo na ovu planetu“, završena misao u meni.
Trebalo bi da iznenadi da Slovenci moraju prihvatiti zatvorenika iz Gvantanama ako žele da im dođe Obama. Čak se i rimuje.
Ameri se svog đubra rješavaju efikasno i poslovno, nadasve humano. Samo, ne kontam u čemu je poenta. Evo vam čova iz Gvantanama, mi smo ih odrali od batina i svega, hajte ga vi sada pazite i budite humani prema njemu. Klasična američka perverzija.
Albanci pak nisu imali problem sa Gvantanamo čovama.
„Uslužnost Albanije kada je reč o prihvatanju zatvorenika iz baze Gvantanamo, tema je jednog od dopisa. Premijer Albanije, koja je 2006. godine prihvatila pet kineskih muslimana, ponudio je da prihvati još tri do šest zatočenika iz Gvantanama. Američke diplomate su to ocenile kao velikodušnu, ali ekstravagantnu ponudu. Kao i uvek, Albanci su spremni da se dodatno potrude da bi pomogli jedan od naših ključnih prioriteta spoljne politike - navodi se u diplomatskoj depeši.“
Što bi se reklo – sve ima svoju cijenu. Pa i Kosovo.
Vrijeme je novac
Ima jedna serija, radi se o nekim advokatima iz nadrkanih advokatski korporacija koji rješavaju glupe, manje glupe i veoma važne slučajeve, naravno. Ko je bio u prilici da prati tu seriju mogao je vidjeti kako Ameri cijelom svijetu seru po glavama svojim britkim humorom. Al’ naravno, to nije govor mržnje, ksenofobija, homofobija, srbofobija ili tako nešto. To nije kršenje ljudskih prava i slično peglanje. To je humor amričke komercijalne serije, gdje se svaki put obavezno provuče poneka misao o njihovom savršenom pravnom sistemu i zagarantovanim pravima malog čovjeka.
A naš čovjek k’o za inat gleda u televizor, zaboravljajući pri tom da je vrijeme - novac.
Oni kroz vaše gledanje serija uzimaju vaše vrijeme, a samim tim i vaš novac. Amer zarađuje i kada sere po glavi svakog stanovnika Planete. Seru oni i po sebi, al’ iz svakog TV kutka negdje prefidno izviri američka zastava. Što iza Obame, što iza neke rok zvijezde, što iz spavaće sobe gdje neka neobuzdana porno glumica odrađuje 2P (za neupućene – double penetration – jedan crn, a drugi bijel, uvijek se vodi računa o rapnopravnosti i demokratiji)
Curenje kraja
Dragi moji, iscurilo je mnogo više od ovoga što sam ja ovdje napisao.
Iscurilo je čak da iza svega opet stoje – Ameri i naravno Jevreji, i da su to sami sebi napravili kao što su napravili 11. septembar, sve sa ciljem da oni ne budu krivi za ozbiljne zločine diljem planete, jer se, npr. u izvještajima o Iraku i mučenju zatvorenika napominje da to nisu radili samo Ameri i Englezi, već da su najgora mučenja radili irački policajci, te da su oni ustvari te bolesne životinje, i da ova čitava priča na kraju ide u prilog - Amerima, naravno.
Teorija ima mnogih. Ja vam ne znam pravu istinu, a nisu ni mnogo umniji od mene u tom uspjeli. Možda Wikileaks hoće.
Kap po kap i dođe kraj. Bole me oči od čitanja objava sa Wikileaks-a.
Da li će se diplomate više ili manje voljeti, stvarno me ne zanima, kao što ni mi njih ne zanimamo. Za njih smo samo poreski obveznici kad je mir i kolateralna šteta kad je sranje. Šta će ove informacije promijeniti tek će da se vidi. Mišljenja sam da se neće ništa epohalno desiti, jer sjetimo se da psi laju, a karavani prolaze
Šokiran nisam. Topla voda je već dugo među nama, a potopi naša realnost. Ako neko ima konkretan prijedlog za pomoć unesrećenima, plus da zna da će ta pomoć stvarno doći do njih, nek to podijeli ovdje, pa da se zadamo.
