Vožnja biciklom prećutno implicira da ste svjesni svog tijela i važnosti vježbanja, jer svakim okretanjem pedala pomažete sebi da ostanete u boljoj formi, a važan je i odnos prema okolini, pošto vozeći bicikl ne trošite gorivo i ne zagađujete okolini izduvnim gasovima. Stanovnici ovog grada ranije su sa negodovanjem gledali na biciliste, ali začuđeni pogledi iz godinu u godinu sve više nestaju.
Tihomir Dakić, koordinator programa transport u Centru za životnu sredinu rekao je da je korištenje bicikla kao prevoznog sredstva, vid rekreacije, sporta, turizma jedno od sprava budućnosti koje nam je posljednih godina došlo iz prošlosti, nepravedno zaboravljeno.
“Njegova početna cijena, cijena održavanja, ‘gorivo’ koje troši, dobar uticaj na zdravlje čovjeka i životnu sredinu u cjelosti, sigurno ga stavlja u sami vrh humanoidnih sprava. Već više od 10 godina svuda u svijetu, korištenje automobila uvijek i svuda predstavlja zastario oblik ponašanja. Automobil je odavno prestao da bude IN i predstavlja samo potrebu koja se sve rijeđe koristi. Ljudi koji koriste bicikl u naseljenim mjestima i gradovima su brži, zdraviji, pozitivniji, veseliji, susretljiviji, osjećaju bolje potrebe drugih, humaniji su, efektniji su na svojim radnim mjestima. Ukratko, veliku većinu ljudi koje poznajem a koji koriste bicikle su moderniji i idu u korak sa održivijem, ekonomičnijem i humanom društvu”, kazao je Dakić za BUKU.
Ističe da je u Banjaluci u posljednih nekoliko godina evidentan porast biciklista na ulicama kao i broja prodatih bickla u radnjama. Ističe da nažalost broj biciklista ne prati i razvoj infrastrukture, tako da i pored toga što je evidentno sve veća potreba za biciklističkim stazama i ostalom biciklističkom infrastrukturom, “Banjaluka se ne može pohvaliti ni sa čim. U Banjaluci još od 1975. godine postoji oko 8.00 km biciklističkih staza i jedin parking za bicikle koje je Grad napravio su oni u Parku Petar Kočić”.
Tihomor Dakić
Dakić je napomenuo da je Centar za životnu sredinu prošle godine povodom Evropske sedmice mobilnosti, u krugu Drugog Univerzitetskog kampusa, otvorio četiri lokacije parkinga za bicikle sa nadrešnjicom ukupnog kapaciteta za oko 80 bicikala.
“Na veliku žalost Grad Banjaluka ne prepoznaje važnost razvoja ovog vida saobraćaja kada je u pitanju regulisanje saobraćaja u gradu i svjedoci smo sve većih problema i gužvi na koje ljudi nailaze. Skup i neefikasan javni transport, prejeftina cijena parkinga na gradskim parkinzima, loša biciklistička i pješačka infrastruktura i jako loše planiranje grada su samo neki od preduslova da naš grad postane jedan od energetski najneefikasnijih, skupih i loših za življenje”, kaže Dakić.
NAJIDEALNIJI GRAD ZA KORIŠTENJE BICIKLA
Dakić napominje da je svako ko je iole malo probao voziti bicikl u Banjaluci, shvatio je da naš grad jedan od najidealnijih za korištenje ovog prevoznog sredstva u Bosni i Hercegovini.
“Svaki stranac kojeg sam upoznao, a vozio je bicikl u Banjaluci, rekao je da imamo sreće da nam je grad ovakve konfiguracije i da imamo ovakvu klimu. Na žalost građani Banjaluke još uvijek ne shvataju koje su sve prednosti bicikla. Grad Banjaluka je dužine oko 8 km i širine oko 6 km, a oko 75% njegove teritorije je u dolini i ravna je. Ukoliko je osoba na biciklu sigurna u svoju vožnju i ne boji se motornog saobraćaja koji je okružuje, u roku od 15- 20 minuta može da stigne s kraja na kraj grada, a većina lokacija u centru grada iz bilo kojeg dijela grada se može stići do 15 minuta”, kaže Dakić.
Naš sagovornik je mnogo putovao biciklom po BiH i šire, a priča nam da je bicikl kao način putovanja na duže staze prvi put počeo da koristi još 2003. godine, kada je sa svojim bratom obišao BiH, Peljšac, Korčulu i Šoltu.
“Zatim sam prešao, godinu dana kasnije, sjevernu Njemačku i Holandiju, pa onda Srbiju, Rumuniju i Moldaviju. Dok sam živio u Italiji 2006. godine sam putovao po Italiji. Nekoliko puta prešao BiH uzduž i poprijeko. Potom sam 2010. godine u saradnji sa organizacijama Archi iz Chietia (ITA) i Zdravo da ste iz Banjaluke, snimio film Speed Of Life, koji govori o putovanju biciklom krož život, tj brzini života. Što se tiče reagovanja kod nas još uvijek ljudi reaguju kao da je to nešto čudno dok je to u Zapadnoj Evropi normalna stvar. Imate sve više ljudi koji daju otkaze i krenu na putovanje oko svijeta. Jednostavno shvatili su da će čitav život da rade na novac koji nemaju kada i gdje da potroše”, objašnjava Dakić.
Kada su u pitanju situacije koje bi izdvojio sa svojih putovanja to su jutra na biciklu i zalasci sunca, ljetne kiše, mirisi livada i šuma, susretljivost ljudi, krajolici, osjećaj da sa svojom snagom pređete u mjesec i po dana 3300 km. “U automobilu, autobusu ili vozu mnogo stvari ne možete da osjetite ni da vidite. Probajte pa ćete vidjeti”, kaže on.
Rekreativnim biciklistima Dakić preporučuje da nauče dobro da upravljaju biciklom na različitim terenima, da nauče dobro sve saobraćajne znakove i pravila i da voze bicikl kao da su duhovi.
“To znači da u uslovima našeg saobraćaja voze tako kao da ih nema, jer u većini slučajeva vozač motornog vozila ne smatra biciklistu ravnorpavnim učesnikom u saobračaju. Ako malo bolje razmislite, mi to i nismo. U automobilu ste zaštićeni sa metalnim oklopom dok na biciklu možda imate samo kacigu koja vam u većini slučajeva neće mnogo pomoći. Održavajte rednovno svoj bicikl, dobro ga vežite i bicikl nije samo sprava za rekreaciju već filozofija života. Vožnja bicikla je pogled na život sa one ljepše i praktičnije strane. Probajte i vi jer ja to već odavno znam kao i veliki broj mojih prijatelja širom svijeta. Ipak se okreće”, poručuje Dakić.
Berengere Dambrine, francuskinja sa stalnom adresom u Banjaluci, od samog dolaska u grad na Vrbasu koristi bicikl kao prevozno sredstvo i kaže da joj se čini da ljudi iz godine u godinu sve više koriste bicikle.
„Kad sam stigla u Banjaluku primjetila sam da samo stari ljudi koriste bicikle, uglavnom oni koji nemaju dovoljno novca za gorivo ili nemaju automobile što je bilo jako tužno. Koliko se sjećam, u to vrijeme, jako je mali broj mladih ljudi koristio bicikle, a sad primjetim da je korištenje bicikla sve više trendy i da ga ne koriste samo oni koji nemaju novca za automobile. Očigledno, mentalitet se mijenja“, rekla je za BUKU Dambrine.
Ona ističe da je prednost korištenja bicikla pri manjim distancama u tome što možete brže stići do željene destinacije, a dodaje da pri vožnji bicikla “vozač ima ogromnu slobodu, ne zavisi od nikoga i to je lijep osjećaj. Kad se vozim biciklom osjećam se dobro, stvarno bolje nego kad glupo sedim u autu ili u busu, jer sam aktivna – ne volim preterano biti pasivna i da neko me vozi“.
„Osjećam se glupo kad sjedim u autu i kad me neko drugi vozi. Iako imam vozačku dozvolu neću da trošim novac na gorivo, kad je zdravije i za planetu bolje koristiti sopstveno tijelo i biciklo kao prevozno sredstvo. Ne smeta mi kad je hladno ili kad je vruće. Zimi je svakako svima hladno, možda je malo hladnije na biciklu zbog vjetra, ali pomaže to da se brže krećeš i stižeš svugdje brže nego kad ideš pješke. Dosadno i presporo mi je kad idem pješke, a kad sam sa bicom svuda brže stižem“, kaže naša sagovornica.
BANJALUKA NEMA DOVOLJNO BICIKLISTIČKIH STAZA
Dambrine kaže da Banjaluka nema dovoljno biciklističkih staza i taj problem je očigledan i čini joj se da je sveprisutan, a da bi se on riješio ističe da je potrebno raditi polako i planski.
„Takođe, zakoni su ovdje često neshvatljivi, mislim prije svega na zakon o nošenju kaciga. Ali najveći problem je ipak edukacija vozača koji ne znaju da se ophode prema biciklistima. Instruktori trebaju institirati na tome da objasne budućim vozačima da je potrebno ostaviti prostor biciklistima i da ne bi trebali voziti automobile preblizu biciklista. Naravno, i biciklisti trebaju biti pažljiviji, da ne voze prebrzo kada je gužva ili kada su djeca na ulici. Da bi vožnja svima bila ugodinija potrebno je međusobno poštovanje“, ističe ona.
Dambrine objašnjava da korišenje bicikla utiče i na sam stil života, jer smo više u kontaktu sa prirodom i tako biciklista ima bolji kontakt sa okolinom i lakše ju razumije, ali i to zavisi od osobe do osobe...
„Svi biciklisti nemaju isti stil vožnje, recimo profesionalci smatraju vožnju bicikla sportskom disciplinom i njima je bitan performasns i zvođenje. Meni je bitno da to da mogu sama nešto da uradim, da putujem od tačke A do tačke B ili da bicikliram rekreativno, da ne utičem loše na planetu. Tek sad vidim da mi je potrebno da svaki dan sve više i više vozim bicikl, ali to je valjda osjećaj koji se javlja svakome ko se bavi određenim sportom“, kaže Dambrine i dodaje da preporučuje svakome da vozi bicikl, jer im to može promijeniti život u pozitivnom smislu.
Boris Čikić, iz Banjaluke koji je biciklom prošao višecifren broj kilometara kroz BiH i šire kao prednosti svakodnevnog korištenja bicikla ističe brže kretanje po gradu, neplaćane parkinga, određnu vrstu fitnesa, uticaj na metabolizam, nezgađivanje grada, a kaže da su ljudi koji voze bicikl vedriji i produktivniji.
Ističe da posljednjih godina primjećuje povećanje broja biciklista, ali da je to i dalje premalen broj za grad koji je savršen za bicikliranje. Čikić je rekao da Banjaluka ima premao biciklističkih staza i još manje ulaže u iste.
„Prevezao sam biciklom koliko neki nisu prešli ni autom a ono što bi izdvojio su sljedeće jednodnevne rute: Banjaluka – Beograd, Banjaluka – Trebinje, Banjaluka – Martnica (Pohorja), Sarajevo – Kutina, Banjaluka – Zagreb. Biciklom sam više dana putovao od Berlina do Amsterdama, a proputovao sam BiH, Hrvatsku, Crnu Goru, Srbiju, Sloveniju“, kaže za BUKU Čikić i ističe da ima još mnogo planova za putovanja biciklom.
Kao savjet svima koji planiraju da putuju biciklom Čikić navodi da je, prije svega, volja najbitnija, jer gdje ima volje ima i načina.
Boris Čikić
„Zatim treba da se informišu o vrsti terena kuda misle da voze, određeno poznavanje servisiranja bicikla, a jako bitan je način vožnje na saobraćajnicama. Uvijek se vozi nekih metar do metar i po od ivice ceste i kad se čuje automobile lagano se ta udaljenost smanjuje dok vas je vozač lakše primjetio i sam smanjio brzinu, a i vi ste se sklonili. Obavezno je nošenje nešto alata i rezervne gume, ako su u pitanju nekakve ekstremnije vožnje i određena vrsta ishrane. Obavezno je nošenje suhog slanog i slatkog voća. Prilikom znojenja najviše se gubi so iz organizma, pa ju treba na određeni način nadopuniti“, kaže Čikić.
Napominje da na putovanju nikad ne treba nositi ništa na leđima, jer sve što vam treba može stati u bisage i prednju torbicu na volanu što daje potpunu uživanciju pri vožnji. Naš sagovornik dodaje da je potrebno nositi što manje odjeće, a dovoljne su, na primjer, dvije majice, dva šorca i jedna trenerka, jer dok u jednoj majici vozi druga se može sušiti na biciklu. Čikić kaže da mu se svako može javiti za neki savjet ukoliko planira duži put.
Još uvijek je lijepo vrijeme pa vam kiša ili vjetar ne mogu biti izgovor za nevožnju bivikla, a dvotočkaš vam ove jesenje dane može samo uljepšati. Probajte!
Vezan tekst
Savjeti fitness trenera: Život je ljepši uz redovno vježbanje
