<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Koga laže ministar Herceg?

<p />Ministar turizma i okoliša Federacije BiH Nevenko Herceg na susretu s prvim čovjekom Sarajevske zime istaknuo je kako je, pored kulture, turizam jedina vrijednost naše zemlje.<br />

13. januar 2010, 12:00

Možda je turizam jedna od svijetlijih točki, kojih je sve manje, ali ostatak iz titule ministra i njegova djelovanja, svakako je masna mrlja u moru masnih bh mrlja.

Moglo bi se reći da u turizmu ima nekih pozitivnih pomaka. No, pogledamo li izvješća, uglavnom se radi o turistima koji prođu kroz našu zemlju, ne potroše dovoljno. Odu s par fotografija, s nemaštovitim suvenirima i promijenjenim stavom o zemlji koja je ne tako davno prožvakana ratom.

Dok se ministar Herceg može pohvaliti mlakim turističkim uspjesima, kojima se još samo busa istraživač nevidljivih piramida, drugi dio njegove titule ostaje u mraku.

Poplave, koje su ovi dana skvasile zemlju, izbacile su pravo lice našeg okoliša. Smeće je poubijalo ribe u Neretvi, krupni otpad iz rijeka isplivao je na površinu i zaprljao ministrovu brigu o okolišu.

Kad je rijeka Bosna otrovana vodama iz zeničkog Mittala, dio ministarstva nije niti znalo za zagađenje, dok je drugi dio ministarstva, zadužen za okoliš novinarima rekao kako to nije u njihovoj nadležnosti. No, u nadležnosti im je bilo izdati dozvole zagađivaču. Rijeka je dio okoliša, a za okoliš je zaduženo ministarstvo. Barem tako piše. Ali nije tako.

Okoliš je čini se samo slikanje uz sumnjive projekte od velike važnosti za zemlju, a priroda nije u nadležnosti ministra i njegovih ljudi.

Kad je rijeka Bosna otrovana vodama iz zeničkog Mittala, dio ministarstva nije niti znalo za zagađenje, dok je drugi dio ministarstva, zadužen za okoliš novinarima rekao kako to nije u njihovoj nadležnosti.

Hvaleći turizam i brinući o okolišu ministar ne vidi kako znamenitosti zemlje ukrašava otpad o kojem se navodno brine. Ne čuje ministar da su ribe pocrkale zbog smeća i na putu do posla ne vidi na stotine divljih deponija. Ne vidi ministar krađe šuma, ne udiše zrak u Zenici, ne čuje apele protiv gradnje hidroelektrana, a francuska glumica, brinući za medvjede, nije znala kome poslati pismo, jer kod nas medvjedima ne treba okoliš. Valjda im trebaju ministarske fotelje.

Nije ministar nahranio čovjeka koji je štrajkajući glađu upozoravao na propast Vjetrenice, a kamo li da je napisao slovo o problemu špilje. Kad zatreba, busat će se u prsa njome.

Turizam je možda svijetla točkica. A kad rijeka, planina, dolina i zrak postanu okoliš i kad ministar shvati što je druga riječ njegove titule, možda i to postane svijetlo.

Preuzeto sa www.bitno.ba