<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Pušenje do 300m bez prepreka

<p>Dok sam prilazio prodavnici, jednoj od rijetkih koja ima luksuz da radi od 0-24, zbog toga što je nekad davno neko donio odluku da samo prodavnice preko 70 m2 imaju privilegiju da mogu da rade dan / noć radno vrijeme, u daljini sam vidio skupinu tinejdžera koja je žustro nešto raspravljala. Već na nekoliko metara od njih uspio sam da čujem „aj Borko, ti izgledaš najstarije tebe neće pitati za godine, a i brkovi su ti počeli rasti...“.</p>

14. januar 2010, 12:00

Odmah sam shvatio da je u pitanju nešto što mlađima od 18 nije dozvoljeno da kupe. Ili su cigare ili je alkohol. Za alkohol je ipak bilo rano, veliki je odmor u jutarnjoj smjeni, a za cigarete sam bio sasvim siguran da ih tu već odavno nema, međutim pri dolasku na kasu i susretu sa Borkom brkom, primjetio sam da su ipak cigarete u pitanju. Zapitao sam se kako sad to, ja sam već nekoliko godina unazad odustao od kupovine cigareta u toj radnji, a sve to zahvaljujući Zakonu o zabrani prodaje i upotrebe duvanskih proizvoda licima mlađim od 18 godina, izdanje 2004.

Prema tom Zakonu, pored zabrane prodaje maloljetnicima, nema prodaje u prodavnicama koje su 300 metara udaljene od škola, vrtića ili sportskih objekata. Kada je tek usvojen, zakon je bio predmet rasprave mnogih. Rasprave su išle od onih banalnih “…a jes bezze sad nema cigara u pola prodavnica u gradu jer je škola ili vrtić na svako malo”, složenijih “..ako srednjoškolac želi da kupi cigarete, on će to I uraditi I niko mu to neće moći zabraniti”, pa do onih kompleksih I složenih povodeći se logikom “..dovoljno je da cigarete ne mogu kupiti oni mlađi od 18 u što spadaju srednjoškolci, čemu sad I ova dodatna mjera represije, kao 300 metara od škole”. A sigurno je, da se ova odredba najviše odnosila na srednjoškolce, jer eksperimentalna faza kod njih traje pa se svašta mora probati. Cigarete su dostupne, pa su prve na udaru.

Šokiran ovom činjenicom pitao sam prodavačicu kako sad to. Nije bilo cigareta godinama, a sad ih ima. Šta se promijenilo. Ona mi je zbunjenim glasom odgovorila, vidjeli smo to od kioska preko puta, oni već odavno imaju cigareta, pa što ne bi i mi.
Izenađen odgovorom prodavačice, „kad može komšija mogu i ja“ odlučio sam da ipak pronađem zakonsko uporiše ove odluke i vrlo brzo sam je i našao. Odredba koja je određivala udaljenost prodavnice od škole, vrtića ili sportskog objekta ukinuta je, tako je ostalo na snazi samo ono nema mlađima ispod 18.

Pet godina je trebalo proći da bi se zaključilo da odredba od 300 metara od vrtića, škola i sportskih terena i nije donijela neki naročiti rezultat. Tako je zakonodavac po odlučio da izmjenama i dopunama zakona riješi situaciju, ukinu ono što je u startu bilo neostvarivo, jer da bi bilo ostvarivo potrebno je izvršiti istraživavnje i utvrditi efekte takve odredbe, pa onda odlučiti. Sada, cigarete su ponovno dostupne u svim prodavncima, mogu ih kupovati, po zakonu, oni koji su stariji od 18, a puše ih i oni mlađi od 18 koji na razne načine iste i nalaze. Pušenje je opet u modi.