Gdine Latin, Kako biste ocijenili trenutno stanje u regionalnim medijima? Prije svega, ovdje mislim na javne servise?
Situacija u regionalnim medijima je dosta loša, jer nema dovoljno angažmana oko dnevnih pitanja. Takva situacija je u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Sve skupa loše ide prema tome da premalo ima javnih sadržaja, premalo debata o javnim pitanjima naročito kad je riječ o pitanjima kriminala i korupcije, ratnih zločina i suočavanja sa prošlošću. To su teme koje se naprosto izbjegavaju, a malo se govori i o problemima običnih ljudi i njihovim problemima koje donosi svakodnevni život. I komercijalni mediji nisu nešto kvalitetniji tako da sve skupa imamo jedan pad.
Kako komentarišete to da su novinari koji ne rade onako kako odgovara vladajućim sklonjeni na margine ili nemaju prostor za izvještavanje?
Uzeću u obzir samo situaciju u Hrvatskoj, jer sa situacijom u Srbiji i Bosni i Hercegovini nisam upoznat. U zadnjih četiri-pet godina, u vrijeme premijera Sanadera, smaknut je cijeli niz vrhunskih novinara u tiskovnim i elektronskim medijima. Oni naprosto nemaju šansu da rade i to ne samo da ne mogu raditi tamo gdje su radili, nego ne mogu općenito raditi. To vam je i moj slučaj, kao i slučaj kolega iz moje redakcije. Istraživačko novinarstvo, kritička riječ i kritički odnos prema stvarnosti je stopiran na svim razinama. Taj proces se nastavio i u vrijeme Jadranke Kosor, jer i sada imamo potpuno istu situaciju. Do eventualne promjene vlasti u pravcu lijevo liberalne u Hrvatskoj ne možemo očekivati situaciju koja će krenuti na bolje. To je zapravo jedna tužna situacija, jer smo prije desetak godina imali više slobode i slobodnije smo radili. Sve afere koje se vide po vijestima su pod kontrolom političara i tu nisu novinari oni koji istražuju, nego su im materijali došli iz ruku političara. Političari su preuzeli apsolutnu kontrolu, a to je posebno u Hrvatskoj na djelu, jer ovdje imamo mrežu cenzure koju uspostavlja ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko koji je u mnogim stvarima čak moćniji od premijerke Kosor. On kontrolira cjelokupnu medijsku scenu, privatne i javne medije. To je jedna cenzura koja je do sada nezabilježena u povijesti Hrvatske. Čak bi mogli reći da je u vrijeme Tuđmana bilo više medijske slobode, imali smo Feral, jake političke tjednike, ja sam slobodno radio Latinicu. Iako smo na pragu završavanja pregovora sa Evropskom Unijom mi se nalazimo u najgoroj situaciji koja se može zamisliti u medijskom smislu.
Da li u regionalnim medijima postoji tema suočavanja sa prošlošću? Mnogi novinari koji su označeni kao ratni-huškački i dalje rade, priznati su u struci....Koliko je ova tema, dakle suočavanje sa prošlošću, zanemarena u našim medijima?
Nemam ja ništa protiv toga da oni rade, ali mislim da bi bilo nužno da se oni suoče sa onim šta je bilo. Trebali bi prikazati realno i objektivno zločine koji su se događali na svim stranama. Mi smo u Latinici to napravili, jer nema ni jednog značajnijeg zločina u regiji koji se dogodio u vrijeme ratnog sukoba koji kod nas nije prikazan sa podjednako istim tretmanom, neovisno da li je on hrvatski, bošnjački li srpski i neovisno o broju žrtava. Mi smo to sve obradili, a sad se tako nešto očekuje u Bosni i Hercegovini i pogotovo u Srbiji, ali i od drugih novinara u Hrvatskoj.
Da li je korektno da se kroz medije veličaju oni koji su u Hagu optuženi za ratne zločine?
Kao što se može primjetiti u svim sredinama ponavlja se isti koncept i to nam govori da jedan dio javnosti, pogotovo medijski, nije u stanju da se suoči sa tim. Rad na suočavanju sa prošlošću je nužan i dalje. Dokle god svi ne shvate što se događalo i dok se ne razumije činjenica da zločin nije ni hrvatski ili srpski, nego je naprosto zločin zločin, nema napretka ni nama ni bilo kome u regiji.
Kako raditi na slabljenju cenzure koja onemogućava slobodno/slobodnije izvještavanje?
Trebamo imati transparentna vlasništva medija. To naročito mora biti prisutno u javnim servisima, a novinari javnih servisa moraju biti dobri plaćeni i ne smiju ovisiti o nikakvom utjecaju sa strane, ne smiju imati nikakva primanja od političara ili ekonomskih grupacija. Za svaki sukob interesa ili ukoliko su upleteni u korupcijske situacije trebaju najstrože odgovarati strukovnim organizacijama. I u privatnim medijima treba biti prisutna transparentnost ako dobijaju donacije. Svako finasiranje mora biti jasno i ukoliko se primjeti nešto nekorektno to se odmah mora eliminirati. Novinari moraju pisati šta god hoće, istraživati šta god hoće ukoliko je to u okviru zakona, ali moramo znati tko stoji iza toga da bi mogli pročitati od kud vjetar puše kad se objavljuju tekstovi. Ovdje govorim o transparentnosti vlasništva. Kad uzmete novine sve mora biti čisto i jasno da bi znali o kakvom se utjecaju radi. Sve što dođe sa strane može se protumačiti kao pritisak da se utječe na objektivnost novinara. Novinari moraju biti časni.
Možete li uporediti rad u novinarstvu danas i prije dvadeset godina. Koje su prednosti, a koje mane današnjeg društvenog sistema i medija u njemu?
U to vrijeme u Hrvatskoj smo se borili za preživljavanje, jer smo, sa jedne strane bili pod agresijom nad našom zemljom, a sa druge strane bili smo pod diktatorskim režimom koji je ovdje živio u vrijeme Franje Tuđmana. Nerado se sjećam tog vremena, ali to vrijeme je po nekim stvarima bilo slobodnije nego ovo sad. Sada smo u Hrvatskoj pod snažnim političkim utjecajima onih političara koji žele zadržati vlast, a upravo oni ne žele da se otvaraju određene teme, a sa druge strane pod utjecajem smo jakih ekonomskih grupacija koje pokušavaju blokirati istraživanje njihovih nelegalnih radnji i njihovo kršenje zakona, a toga ima jako puno. Veliki monopolisti u Hrvatskoj imaju takvu moć da mogu stopirati emisije i tekstove, a protiv toga se moramo boriti.
Latinica je bila emisija koja je otvoreno i kritički govorila o problemima u Hrvatskoj. Koliko je javnost u regionu zakinuta za drugačiji pogled na društvo u kojem živimo?
U svakom slučaju mi smo nudili nešto drugačije što je bilo prihvatljivo u cijeloj regiji, jer je emisija imala izvrsnu gledanost u svim zemljama bivše Jugoslavije. Latinica je stalno donosila nove momente u izvještavanju o korupciji i koruptivnim radnjama hrvatskih političara. Mi smo se našli pred završetak pregovora sa EU i političari su procijenili, a rekao sam ko je glavni cenzor u Hrvatskoj, da je bolje da nas se na neko vrijeme odloži da ne bi otvarali nova pitanja. Na štetu Hrvatske televizije oni su u tome uspjeli. Televizija je izgubila veliku gledanost i izgubila je vjerodostojnost što nije dobro, jer ne treba nam javna televizija ako nije gledana i utjecajna. Pored toga, izgubli smo ugled u regiji i otišli smo na jednu stranputicu i ne vjerujem da ćemo se tako skoro vratiti na put kojim smo išli. Odgovornost za to snosi vođstvo Hrvatske televizije i najbitniji politički čimbenici u Hrvatskoj.
Imate li u planu možda neku drugu političku emisiju?
Nemam u planu drugu emisiju zato što je Latinica najjači brend koji sam uspio proizvesti i ne vjerujem da bih do kraja svog života uspio nešto jače od toga smisliti, a kad imate brend onda ga čuvate. Ukoliko se stvori situacija u kojoj ćemo moći slobodno raditi radićemo, a ako ne onda ćemo čekati neka bolja vremena.
Razgovor vodila Maja Isović
