Mogu se pohvaliti prevladavajućim vjerovanjem u evoluciju – ali i u
vilenjake. Island je najmiroljubivija nacija na svijetu (policija čak ne
nosi oružje), i najbolje mjesto za djecu. Ah, da, i imaju lezbejku na
čelu države, prvu na svijetu. Doduše, nacionalno jelo je trulo meso
ajkule, ali ne može se imati baš sve.
Island je takođe i najbolje mjesto da imate maternicu, kako tvrde iz
Svjetskog ekonomskog foruma. Njihov izvještaj o rodnoj ravnopravnosti
rangira zemlje prema tome gdje žene imaju najravnopravniji pristup
obrazovanju i zdravstvenoj njezi, i gdje mogu najravnopravnije
učestvovati u političkom i ekonomskom životu države.
Prema izvještaju za 2013. godinu, Islanđanke imaju sve. Ni njihovim
sestrama u Finskoj, Norveškoj i Švedskoj nije loše: ove zemlje su na
drugom, trećem i četvrtom mjestu. Danska ne zaostaje mnogo za njima, na
sedmom mjestu.
Sjedinjene Države su na 23. mjestu, što je lošije od prošle godine. Na posljednjem mjestu, od 136 zemalja, nalazi se Jemen.
Kako su zemlje naseljene Vikinzima postale vodeće po pitanju rodne
prosvijećenosti? Krvožedni pljačkaši i nisu baš primjer egalitarizma, a
rani dani nisu bili naročito lijepi. Srednjevijekovni islandski zakon
zabranjivao je ženama da nose oružje ili da imaju kratku kosu. Vikinške
žene nisu mogle biti poglavice ili sudije, i morale su ćutati na
skupovima. S druge strane, mogle su zatražiti razvod i naslijediti
imovinu. Ali to i nije baš dobra osnova za najravnopravnije društvo na
svijetu.
Promjena je došla sa opismenjavanjem, kao prvo. Danas gotovo svi u
Skandinaviji znaju čitati, što je nasljeđe Reformacije i ranih
hrišćanskih misionara, koji su bili zainteresovani da nauče sve
stanovnike da čitaju Bibliju. Nakon dugog perioda nestabilnosti,
nordijske zemlje su se krajem 18. vijeka takođe okrenule opismenjavanju
sa ciljem stabilizacije. Do 1842. godine, Švedska je uvela obavezno
školovanje i za dječake i za djevojčice.
Istraživači su otkrili da što je društvo pismenije uopšte, veća je
vjerovatnoća da će biti i ravnopravnije, i obrnuto. Ali stopa pismenosti
je veoma visoka i u Sjedinjenim Državama, tako da mora da postoji još
nešto u Skandinaviji. Ispostavilo se da je cijeli “švedski sto”
sastojaka učinio rodnu jednakost visokim prioritetom u nordijskim
državama.
Da bismo razumjeli zašto, pogledajmo religiju. Skandinavski
Luteranci, koji su okrenuli leđa Katoličkoj crkvi zbog njene
neumjerenosti, bili su zabrinuti zbog nejednakosti - naročito
nejednakost između bogatih i siromašnih. Smatrali su da ljudi rođenjem
dobijaju određena prava, koja ne mogu davati samo moćnici, i to im je
možda dalo ideju o pravima žena. Luteranske državne crkve u Danskoj,
Švedskoj, Finskoj, Norveškoj i Islandu imalu su žene sveštenike od
sredine 20. Vijeka, a danas Švedska Luteranska Crkva čak ima ženu
nadbiskupa.
Ili se možda radi o tome da tamo i nema puno religije uopšte.
Skandinavci baš i ne idu mnogo u crkvu. Oni uglavnom gledaju na moral iz
sekularnog ugla, gdje nema toliko opsesivnog fokusiranja na pitanja
seksa i manje je interesovanja za kontrolisanje ponašanja žena.
Skandinavski sekularizam je razdvojio seks od grijeha, što je ispalo
dobro za žene. Žene sada imaju pravo na seksualno iskustvo, jednako kao i
muškarci, i reproduktivnu slobodu. Djevojčice i dječaci uče o
kontracepciji u školi (čak i o zadovoljstvima orgazma), i većina gradova
ima klinike za mlade gdje je kontracepcija lako dostupna. Žene mogu
imati abortus iz bilo kojeg razloga do 18. sedmice (nakon čega mogu
tražiti dozvolu od Nacionalnog zdravstvenog i socijalnog odbora), i ova
tema nije politički kontroverzna.
Što se tiče skandinavske političke ekonomije, Švedska i Norveška su
imale velike imperijalističke avanture, ali takvo ponašanje je opalo
nakon Napoleonovih ratova. Nakon toga su ulagali u vojsku kako bi se
odbranili od invazija, ali su bili manje zainteresovani za jačanje
vojske da bi se bavili napuhanim kolonijalnim strukturama i inostranim
avanturama. Nordijske zemlje su generalno ulagale manje resursa u vojsku
–gdje se patrijarhalne vrijednosti naglašavaju i ukorjenjuju. Island,
na primjer, troši najmanji postotak BDP-a na svijetu na svoju vojsku.
Industrijalizacija je takođe dio te priče: ona je kasno stigla u
nordijske zemlje. U 19. vijeku, Skandinavija je imala bogatu i moćnu
trgovačku klasu, ali regija nikada nije proizvela zlatno doba
industrijskih titana i ekstremnu koncentraciju bogatstva koja se tada
dešavala u Americi, i koja se danas vraća. (Čini se da imovinska
nejednakost i diskriminacije svih vrsta idu ruku pod ruku.)
U 20. vijeku, farmeri i radnici u novonaseljenim nordijskim državama
udruživali su se u političke koalicije i mogli su predstavljati
ozbiljan izazov poslovnoj eliti, koja je bila relativno slaba u
poređenju sa onom u Sjedinjenim Državama. Kao i svi obični ljudi bilo
gdje na svijetu, Skandinavci su željeli društveni i ekonomski sistem u
kojem svako može dobiti posao, očekivati pristojnu zaradu i koristiti se
jakim socijalnim službama. I to su i dobili – nešto poput Ruzveltovog
“nju dila” ali bez ograničenja koja su dodali njujorški bankari i
južnjački konzervativci. Razvili su se jaki radnički sindikati, koji
promovišu rodnu jednakost. Javni sektor je rastao, pružajući ženama
dobre prilike za zaposlenje. Island danas ima najveću stopu članstva u
sindikatu od bilo koje druge države članice OECD-a.
Vremenom, skandinavske države su postale moderne socijaldemokratske
države gdje je bogatstvo ravnomjernije podijeljeno, obrazovanje je
uglavnom besplatno do završetka fakulteta, a socijalne službe
omogućavaju ženama da bezbrižno rade i podižu porodicu. Skandinavske
mame nisu u agoniji oko nalaženja ravnoteže između posla i porodice:
roditelji mogu uzeti godinu lli više plaćenog roditeljskog odsustva. Od
očeva se očekuje da budu ravnopravni partneri u podizanju djece, i čini
se da im se to sviđa. (Potražite ih u ljupkom foto albumu The Swedish
Dad.)
Ljudi na sjeveru su shvatili – a to nije nuklearna fizika — da je
svima bolje kada muškarci i žene dijele moć i uticaj. Ni oni nisu
savršeni — još ima nedovršenog posla kada je u pitanju postupanje prema
ženama u privatnom sektoru, a osjetili smo i dah mračnih sila iz
uspješnih uradaka pop kulture kao što je knjiga/film “Djevojka sa
tetovažom zmaja”. Ali Skandinavci su odlučili da je ulaganje u žene
dobro za društvene odnose, ali i pametan ekonomski izbor. Stoga ne
iznenađuje da nordijske zemlje imaju jake ekonomije i da su u vrhu kada
su u pitanju inovacije – Švedska je ispred Sjedinjenih Država na tom
polju.
Dobra vijest je da stvari idu nabolje za žene u većini zemalja. Ali
izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma pokazuje da situacija u 20 odsto
zemalja ostaje ista ili se čak pogoršava.
Tekst je preuzet sa Socialreader.com, za BUKU prevela i prilagodila Milica Plavšić
Buka arhiva
