Intro
Ovih dana se javnost u RS, ona sklona vjeri, ali i ateistički nastrojeni pojedinci, bave slučajem uvođenja vjeronauke u srednje škole. Naime, Ministar kulture i prosvjete u vladi RS Goran Mutabdžija izjavio je da postoji mogućnost da učenici prvih razreda srednjih škola u Srpskoj od naredne godine izučavaju vjeronauku?!
Inače, inicijativa je potekla od Katihetskog odbora Srpske pravoslavne crkve, koji je već pripremio program za ovaj predmet.
Dnevna božanska mora
Sjedi tako u svom kabinetu Ministar kulture i prosvjete RS, Goran Mutabdžija i razmišlja. Prisjeća se nedavnog razgovora sa episkopom Hrizostomom u kojem mu je ovaj pojasnio kako, eto, jedino RS nema vjeronauku u srednjim školama.
Tada je ministar bio malo zbunjen što jedino naš džemat ne uči srednjoškolce Bogu, pa je rekao da će malo porazmisliti o toj temi.
"Ovo je početak razgovora koji doživljavam kao civilizacijsko pitanje, a ne samo kao religijsko", ispalio je tada u Bijeljini Mutabdžija.
Nego, muče ministra druge brige. Ko će to platiti? Ko će, kako to vole reći, zaokružiti finansijsku konstrukciju? Razmišlja tako ministar, topla stolica, kišan dan, a ne mora u Konjević Polje, pa mu se malo prispalo. Tek, od suvog vazduha, klime ili hemije koja se nemilice istresa na kabinetski parket, usni Goran Gospoda Boga. Dnevnu moru usni.
-Ja sam Gospod Bog tvoj i nemaj drugih Bogova do mene!
-Nemam, Milorade, Rajka mi. To što sam iz Istočnog Sarajeva ne znači odmah da sam bio u SDS-u, zbunjeno će usnuli ministar.
-Ja sam Bog, Gorane, Bog, nisam Milorad, Jahve na vezi, pronto?!?! Koncentriši se malo, j... vas Milorad. On je na zemlji serbskoj, ja na nebesima. Vidi, Gorane, da pređem na stvar. Što se ti, jadan ne bio, toliko premišljaš oko uvođenja moga lika i djela među srednjoškolce? A?
-Pare, druže, ovaj gospode Bože, pare su nam uvijek problem. Znate, naše Ministarstvo pored Tegeltije i ovih ostalih, sa mrvicama raspolaže. Eto, sramota me, ali ti svejedno znaš, ni kapelicu tebi u čast nismo sagradili u univerzitetskom Kampusu u Banjaluci. A obećali smo.
-Znam, Gorane, sram te mene! I kako misliš da djeca sad polažu ispite? Neće im šesticu dati ni knjiga, ni učenje, ni profesor, ni asistenti, ni ti, crni Gorane! Državni je to Univerzitet, tamo se Bogu, tj. meni moraš pomoliti, ako hoćeš kakav rezultat. Evo, prije neki dan, profesor kolektivno oborio studentariju, čitam na internetima, kaže ne znaju ništa. Pa, jel’ to, Gorane, dovoljan razlog da se djeca traumiraju? Vidiš - jeste, kad nemaju kapele da se meni mole!
-Ali, pare, pare, Gospode!?
-Ne prekidaj me! U zadnjih 2000 i nešto godina, ne volim da me prekidaju! Gdje sam stao? A, da, studenti. Pa kako tebi, mene mi, nije jasno da su to siromašna dječica? Nisu na privatnim fakultetima pa da uplate ratu i polože semestar?
-Pardon, Bože, kakve to veze ima sa srednjom školom i vjeronaukom?
-Još jedan prekid i u narednom životu ćeš biti član podmlatka PDP-a, jel’ jasno? I to samo član!
-Jooj, jasno mi je, kako nije! Tebe mi, neću više!
-Elem, vidiš, od kolijevke pa do groba najljepše je vjerničko doba, ministre. Ja sam tako udesio kosmos da je čovjek jedino bravče koje je svjesno smrti i ima neizreciv strah od iste. Ima strah od ništavila.
-U pravu ste, Bože, evo ja npr.
-Ne prekidaj! A, gdje prestaje stvarnost, tu počinjem Ja. Ja sam bajka za djecu i odrasle. Ja sam opijum za narod, štonoreče onaj pogani bradonja što sad sa belzebubom knjige dole štampa. Moje moći su velike. Evo npr. jesi li ikad vidio kakav mercedes, audi, bembaru crnu bez brojanice, krsta, križa, krstića ili krstače na retrovizoru? Dabome da nisi. A, ovi što voze Škode i Jugiće stavljaju jelkice. Naivčine.
-Ali, Svevišnji, ja sam zadužen za djecu, ne za šefove, ovaj, ove u audijima?
-Još jedna i nećeš ni Crnadku biti zamjena! Dakle, jasno ti je, Gorane crni, da se djeca izubijaše po školama. Tuku jedni druge, tuku nastavnike, tuku Rome, tuku djecu drugih nacionalnosti, tuku djevojčice..Sve u svemu, pobiše se živa. I jel’ ti misliš da osim molitve meni ima nekog lijeka? Pa, jebo vas ja, napravili ste pedagoških simpozijuma, izdali ste toliko preporuka i uputstava, narisali silne skripte, a đaci vas kandžijaju po školama. Hahahaha, ponekad ste urnebesno smiješni.
-Znam, Gospode, ali tu su dnevnice, troškovi, službeni put...
- Pažljivo slušaj. Dakle, plan je sljedeći. Pored uvođenja u srednje škole (sva 4 razreda), mladi vjeronauku treba da izučavaju i na fakultetu, 3,4, 5 godina, koliko ste im već po vašoj Bolonji odredili. Da nauče Bogu, tj. meni se moliti. A, vidiš, ministre, djeca to znaju i bez tebe. Vide oni da svaki tajkun, kriminalac, diler, političar, dakle uzor njihov ima krst i brojanicu, rekoh ti i u autu, i u kući, i garaži, i vikendici i vili, te ostalim kretninama i nekretninama. Znaju tinejdžeri da svaka turbo-folk pjevačica, starleta i pornićara ima svog duhovnika, a kad se baš razboli, ode u namastir na liječenje. Dakle, mladićima i djevojkama su zajednički uzori, a oni se svi - šta Gorane? MOLE MENI!
-Bože, genijalno!
-Naravno da je genijalno. Pratiš fabulu radnje, možda te i poštedim uvođenja u PDP. Dakle, ova država je samo na papiru sekularna, a usput govoreći, i taj papir sam im oteo, pa ga oni kobajagi traže. U suštini, pored murije, mladi najviše vjeruju meni. Vidiš, država, koja i nije to, vam je u Adamovom organu. Roditelji bez posla, krade se, otima na sve strane. I kome mladi da se obrate nego meni? Neće oni od knjiga i škole, od diploma, voziti ova gore crna kola. A, jok. Treba im sposobnost. A, to im dajem, pogađaš-JA.
-Osana, amen, amin! Bogotac si Bože!
-Gorane, prati. Samo meni se moraju obratiti, pa će, ako istraju, biti i starlete i političari i PR-ovi i ostala zanimanja koja smišljam na dnevnoj bazi i guram ih u mozgiće smrtnika. Ali, ministre, obrati pažnju - INSTITUCIONALNO! Zajebi ti tu priču da se čovjek i pod drvetom može meni moliti. Pa, može i pod drvetom spavati, pa sebi kuću gradi! Dakle, hoću vjeronauku u školama, hoću hramove pored svakog kružnog toka! Jel’ ti vidiš koliko tih nevjernika gine u saobraćaju? Hoću kapelice na Univerzitetima! Ostavi im onaj ko fol, kako se zove predmet - kulturu religija.
-To zbog demokratije?
-Dam da! Hahahah, to da ispoštuješ demokratiju. Dakle, da rezimiram, hoću da svako dijete zna istinu. Da nam je Planeta stara 5000 godina, da su žene nastale od Adamovog rebra, da sam ja za 6 dana sagradio svijet, da poslije smrti odlučujem preko svog sekretara ST. Petra ko će na gornji sprat, a ko u suteren. To su istine, a ne biologije, hemije, matematike, fizike. A, sad se budi, sunce ti ministarsko.
Buđenje ranog ministra
-Hoću, hoću, probudiše ministra Mutabdžiju sopstvene riječi. Popravi kravatu i pozva sekretaricu.
-Zorka, imao sam epifa.., epika..., epilepsiju ili nešto slično. Ne razumiješ se ti u to, ali riječ je o nekoj vrsti otkrovenja, kontakta sa Bogom. Elem, ovaj, razmišljao sam o Hrizostomovom prijedlogu i neka se uputi Tegeltiji odmah faks da mi se prebace sredstva za štampanje knjiga za vjeronauku u srednjim školama.
-Ne znam za Boga, ali šef je rekao da nema para, Zorka će skrušeno.
-Pa bitniji je Gospod Bog, djeca i njihovo vjersko vazdizanje od Mile, apostolski će Mutabdžija.
-Jeste, ali šef je rekao da će ukoliko se budu razbacivale pare sve vas iz vlade posmjenjivati k’o ove prije!
-Auuu, kad je to rekao, Zorka?
-Jutros na brifingu.
-A, onda ništa. Piši Hrizostomu da mu je zahtjev u razmatranju. Nije vrijeme za vjeronauku. I napiši šefu da ćemo, Boga mi, zatvoriti školu u Konjević Polju ukoliko se roditelji nastave buniti. Šef to voli čuti.
Ministar se opet udobno zavali u fotelju i kroz glavu mu prođe ona Njegoševa-Beskrajan plavi krug, a u njemu zvezda.
-Pojma nemam šta je vladika htio reći, i zašto priča ekavski ali, evo, ja znam i za Njegoša i za njegove mudre misli. Ne trebaju meni ni knjige ni Guglovi ni interneti, ni ovi moji savjetnici. Samo dok vjerujem u Boga, a on se neće ljutiti. Jer, ako vjerujem, dovoljna mi je i ministarska kancelarija da mu se pomolim. Ne treba pretjerivati sa tolikim crkvama i vjeronaukama. Eno šta se napravi od nesrećnog Kačavende, a sve iz ljubavi prema Bogu.
Naš junak se nasmiješi, upali kompjuter i odigra jednu partiju pasijansa, sebi, opet, za dušu. A, vi - kao ne bi???
Apendix
“Beskrajan plavi krug. U njemu zvezda”
Miloš Crnjanski
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
