Lijepa, plavokosa Evita, u 28. godini bila je najmoćnija žena u Latinskoj Americi, postala je slavna i širom svijeta, što je doprinjelo i uspjehu i popularnosti Huana Perona.
Iako je prošlo više od šezdeset godina od smrti Eve Peron, njen lik i danas se nalazi na novčanici od sto pezeta, na javnim institucijama i parkovima u Argentini, pa čak i na flaši piva. Mlađim generacijima vjerovatno je najpoznatija po filmu "Evita", u kojem njen lik tumači Madona.
Marija Eva Duarte de Peron sredinom četrdesetih godina prošlog vijeka bila je prva dama Argentine i druga supruga argentinskog predsjednika Huana Dominga Perona. Naočiti Huan i mlada, glamurozna Eva, bili su savršen par. Iako je bila mnogo mlađa od njega, njena snaga i sposobnost da se približi narodu mnogo su doprinjeli i njegovom uspjehu i popularnosti. Većina biografa slaže se u ocjeni da Huan bez nje nikada ne bi postao trostruki argentinski predsjednik i jedan od najmoćnijih i najuticajnih političara prošlog vijeka.
Za siromašne bila je svetica, simbol radničke klase, zaštitnica nemoćnih i potlačenih. Govorila je u ime onih koji nemaju pravo glasa, gradila prihvatilišta za socijalno najugroženije, bolnice i škole, slala donacije za države pogođene prirodnim katastrofama i unutrašnjim previranjima. Zbog njenog revolucionarnog karaktera poredili su je i sa Če Gevarom, a kao rezultat njene borbe, 1947. godine, žene u Argentini dobile su pravo glasa na izborima. Za protivnike, bila je samo oruđe u političkoj propagandi peronizma, skandalozno eksponirana u vrijeme kada nijedna žena nije smjela da ima, a kamoli da iznosi svoje političke stavove. A, ni njena prošlost nije bila besprijekorna... Pre nego što je postala prva dama, plavokosa Eva pojavljivala se na naslovnim stranama prilično oskudno odjevena za tadašnje kriterijume.
Rođena je 7. maja 1919. u Los Toldosu, predgrađu Buenos Ajresa. U petnaestoj godini pobjegla je od kuće u Buenos Ajres kako bi ostvarila svoj san da postane glumica. Karijeru je započela kao manekenka, a kasnije je počela da dobija uloge kao glumica u radio dramama. Postala je voditeljka veoma slušanog programa na radiju, a potom zaigrala i na filmu. Sa mjesečnom zaradom od oko 6.000 pezosa, 1943. godine postala je jedna od najplaćenijih radio glumica u Argentini i stekla mnogo prijatelja među uticajnim političarima.
Svog budućeg muža, oficira Huana Perona, upoznala je 1944. na komemoraciji povodom poginulih u zemljotresu na severu Argentine. Taj susret potpuno je promijenio njihove živote. Sve je ukazivalo na to da njena veza sa Peronom neće biti obična i da će, osim toga što su se zaljubili jedno u drugo, oboje imati i dosta koristi. U to vreme Huan Peron se probijao u svijetu politike i susretao sa brojnim preprekama. U jednom trenutku bio je prisiljen da podnese ostavku, a i završio je u zatvoru jer je počeo da smeta tadašnjem režimu.
Hiljade argentinskih radnika, predvođenih Evitom, 17. oktobra 1945. godine, izašlo je na ulice zahtevajući njegovo oslobađanje, a taj datum u Argentini se i danas obilježava kao Dan odanosti. Trenutak kada se harizmatična Eva Peron obratila masi sa balkona vlade, smatra se jednim od najznačajnijih u istoriji Argentine. Kada je Peron oslobođen, ministar odbrane, general Edelmir Farel, obećao je da će podnijeti ostavku i raspisati izbore. Ubrzo poslije toga ambiciozni Peron odnio je ubjedljivu pobjedu na izborima, a Eva je uz njega počela da učestvuje u upravljanju državom i stiče brojne pristalice. Peronove ambicije bile su velike kao i Evine, a zajedno su bili savršen politički tim.
Iako su Eva i Huan u početku živjeli u vanbračnoj vezi, 1945. sklopili su građanski brak, a par mjeseci kasnije vjenčali su se i u crkvi. Zatim, zajedničkim snagama kreću u borbu za prosperitet svoje domovine. Huan je svoju atraktivnu suprugu svuda vodio sa sobom, a često je sjedela pored njega i na sastancima, što je za ono vrijeme bilo nezamislivo. U javnosti su bili osporavani i zbog velike razlika u godinama, jer je Huan bio čak 20 godina stariji od Eve.
Vrlo brzo poslije njihovog vjenčanja tadašnji režim zabranio je emitovanje svih serija i filmova u kojima se pojavljuje Evita Peron. Ali, to kao da ju je ohrabrilo da se angažuje na drugim društvenim poljima. Pokrenula je dnevni radio program "Za bolju budućnost", u kojima je često emitovala govore svoga supruga. Zajedno su obilazili sve dijelove zemlje i ona je postala prva žena u istoriji Argentine koja je javno učestvovala u političkoj kampanji. Tako je osvojila simpatije onih koji su je ranije slušali na radiju, a iz tog perioda datira i njen legendarni nadimak Evita.
Tokom 1947. godine Evita prelazi Atlantik i obilazi evropske zemlje, Španiju, Portugaliju, Francusku, Švajcarsku... Za vrijeme evropske turneje upoznala se i sa papom i drugim istaknutim državnim zvaničnicima. Plijenila je otmenom pojavom i specifičnim šarmom, pa ne čudi što je prilikom boravka u Parizu dobila ponudu da bude zaštitno lice čuvenog kozmetičkog brenda "Kristijan Dior", kao i mogućnost da nosi nakit "Kartije". Aktivno je učestvovala u radu sindikata, a 1948. godine osnovala je i Fondaciju za pomoć siromašnima "Eva Peron". Prvu donaciju od 10 hiljada pezosa uplatila je ona lično. Izgradila je hiljade škola, bolnica i domova za djecu širom Argentine, dijelila stipendije i poklanjala novac, odjeću... Započela je i izgradnju stanova za beskućnike u gradu koji je dobio njeno ime, a zaslužna je i za uvođenje zdravstvenog osiguranja za najsiromašnije.
Ostaće upamćena i kao veliki borac za prava žena, zbog čega je dobila nadimak "ženski Če Gevara". Pričalo se da je i velikog diktatora Fransiska Franka uspjela da ubijedi da pomiluje ženu osuđenu na smrt zbog tajnih komunističkih aktivnosti. Zbog nje, žene masovno počinju da se interesuje za politiku. Osnovala je prvu veliku feminističku grupu u Argentini sa više od 500.000 članica, dajući na taj način i ženama pravo glasa. Peronu je to pomoglo da još ubjedljivije pobijedi na sljedećim izborima jer su za njega glasale i žene. Iako su je siromašni obožavali, za visoko društvo bila je "uljez i despot, arogantna manipulatorka koja psuje kao kočijaš", bilježe njeni biografi.
Porijeklom iz siromašne sredine, uspjela je da stekne previše političke moći u državi kojom su vladali isključivo muškarci. U to vrijeme, žene su se držale po strani, pa su članovi Peronove vlade bili zabrinuti zbog njenog uticaja i popularnosti. Jednom prilikom izjavila je da se bez fanatizma ništa ne može postići. Oni koji su je podržavali nazivali su je "sveticom, zaštitnicom siromašnih i gospom koja uliva nadu". Lijepa, plavokosa Evita postala je slavna širom sveta, a u svojoj 28. godini bila je najmoćnija žena u Latinskoj Americi. Iako su mnogi imali koristi od njenog zalaganja, drugi su tvrdili da je to samo paravan za sticanje moći i bogatstva i da su njena dobrotvorna društva, u stvari, finansirana novcem poreskih obveznika. Privatnici su morali da prilažu velike novčane sume, ili im je prijetilo zatvaranje firmi. Takođe, svaki argentinski radnik morao je da se odrekne jedne dnevnice godišnje radi finansiranja Evinih projekata.
Naravno, vodila je računa da sva njena dobra djela budu primjećena i zabilježena. Godine 1951. godine, ljekari su joj konstatovali rak materice u poodmaklom stadijumu, bolest od koje je patila i Huanova prva žena Aurelia Tizon. Eva Peron bila je prva žena koja je išla na hemioterapiju, ali je to bila jedina bitka iz koje je izašla poražena. Svima je bilo jasno da joj je ostalo još malo vremena, a u to vreme i zvanično dobija nagradu koja je promoviše u "Duhovnog vođu nacije". Ubrzo pošto je Peron ponovo izabran za predsjednika, Eva je umrla, 26. jula 1952. Imala je samo 33 godine. Kada je na radiju objavljena vijest da je Evitino srce prestalo da kuca, narod je izašao na ulice kako bi joj odao počast.
Sve cvjećare u zemlji objavile su da će besplatno davati cvijeće svima onima koji namjeravaju da ga polože pored Evinog kovčega. Pogrebne počasti kojima je prisustvovalo tri miliona ljudi trajale su dvije nedelje. Gužva je bila tolika da je nekoliko ljudi umrlo, a hiljade povređeno u pokušaju da posljednji put vide njeno tijelo. Radio programi su prekinuli emitovanje, prodavnice su zatvorene i grad je utihnuo. Asfalt je bio preplavljen ružama a Evita Peron dobila je spomen-ploču u blizini tadašnje vlade. Njena smrt teško je pogodila njene sunarodnike, a hiljade onih koji su je oplakivali brinuli su kakva ih budućnost čeka, pošto "sveta Evita" više neće moći da vodi računa o njima.
Njeno tijelo je balsamovano, a kada je poslije više decenija ekshumirano radi ponovne sahrane, ustanovljeno je da je veoma dobro očuvano. Iako je Peron namjeravao da njeno tijelo smesti u prostor nalik nacionalnom parku, to nikada nije sproveo u djelo. Kada ga je opozicija svrgnula s vlasti, morao je da napusti Argentinu, pa je njeno tijelo poslao brodom u Italiju gdje je 16 godina bilo sahranjeno u grobnici pod lažnim imenom. Evitino telo Huan je vratio u Argentinu 1973. godine, kada je treći put postao predsjednik.
Poslije njegove smrti, njegova treća žena, sahranila je Evino tijelo u porodičnu grobnicu Duarte u Buenos Ajresu. Najveći Evin strah, da će biti zaboravljena, bio je potpuno neosnovan. Iako je mnogi i danas oplakuju a drugi mrze, niko je ne zaboravlja. Legenda o Eviti i dalje živi u mnogim domovima u Latinskoj Americi, a njena slika stoji na zidu pored slike Presvete Bogorodice.
Nakit vrijedan kao 17 stadiona
Iako su joj protivnici zamjerali zbog ekstravagantnog trošenja sredstava iz fondova, to je bilo teško dokazati jer se nisu vodile finansijske knjige. Kritikovali su i njenu sklonost ka skupoj odjeći i obući. Imala je više od sto bundi i oko 800 pari cipela od krokodilske i zmijske kože, nekoliko stotina torbi i više od 600 šešira. Posjedovala je i neprocjenjivu kolekciju nakita i velike sume novca na računima u nekoliko švajcarskih banaka. Neki njeni biografi bilježe da se za sumu na koju je procijenjen njen nakit moglo izgraditi 17 fudbalskih stadiona, poput onog u Ćamartinu, zvaničnom stadionu Real Madrida do 1947. godine. Jedan od najvrijednijih komada bila je ogrlica od platine sa dragim kamenjem i biserima, poklon Staljina. Najljepši komad u njenoj zbirci bile su minđuše nazvane "mali lusteri", od ogromnih dijamanata i još većih safira koji su joj visili do ramena. To je bio poklon milionera Alfreda Dodera, za koga je radila kao djevojka.
Borac za prava žena
Početkom prošlog vijeka, bogatiji zemljoposjednici u Argentini često su imali dvije porodice, jednu zakonitu, obično u gradu, i drugu vanbračnu zajednicu na selu, lišenu zakonskih i društvenih privilegija. To je bio slučaj i sa Evinim ocem, poslije čije je smrti Evina majka ostala sama sa petoro dece, što je kod sedmogodišnje djevojčice probudilo snažan osjećaj nepravde. Zbog toga se kasnije, do kraja života, borila za izjednačavanje prava djece, bez obzira na porijeklo. Osnovala je i žensku Peronističku Partiju, sa ciljem da obezbijedi veći uticaj žena na politički život i jednaka prava u okviru porodične zajednice. Nazivali su je i "majkom argentinskog naroda", a njena autobiografija "Razlog mog postojanja", 50-tih godina prošlog vijeka postala je i školska lektira.
Ne plači za mnom, Argentino
Njena biografija bila je inspiracija za mnoge priče, knjige i umjetnička djela od kojih je najpoznatiji mjuzikl "Evita", koji se prvi put pojavio na Brodveju 1979. godine. Njen život bio je i tema filma "Evita", reditelja Alana Parkera, u kojem su glavne uloge tumačili Madona i Antonio Banderas, dok je pjesma "Ne plači za mnom, Argentino" očarala mase širom svijeta. Kraljica popa svakako je doprinijela besmrtnosti lika Eve Peron. Da je živa, Evita bi se najvjerovatnije složila sa izborom glumice koja tumači njen lik, a i Madona je izjavila da je oduvijek osjećala da je nešto povezuje s Evitom. Ambiciozne, harizmatične i kontroverzne, umjele su da manipulišu i publikom i medijima.
