Na netom završenom, maratonskom sastanku BiH lidera u zlatnom Prago, očekivano, došlo je do koordinisanog neusalglašavanja stavova po već legendarnom pitanju Sejdić-Finci.
Ono što je pošlo za rukom BiH liderima je zbunjivanje poslovično upornog i pragmatičnog Štefana Filea komesara EU za proširenje, koji je izjavio da je na pregovorima u Pragupostignut načelni dogovor političkih lidera iz BiH o načinu izbora delegata u Dom naroda bh. parlamenta, ali i da je potrebno još naći rješenje za "posljednji element izbora članova Predsjedništva BiH".
Tako je File bio glasnogovornik opcije-Postignut dogovor. Međutim, ne treba biti naivan.
Zadnji dio rečenice u kojima se „traži rješenje za izbor članova Predsjedništva BiH“ jasno pokazuje da dogovora nema. A, taj zadnji dio rečenice, koji bi u načelu trebao da da zakonski legitimitet svakomg građaninu Bosne i Hercegovine da bude biran i izabran u Predsjedništvo je famozni Sejdić-Finci problem. Taj zadnji dio rečenice, koji ni zakonski ni ustavno nije implementiran u pravni sistem naše zemlje, ne dozvoljava joj da postane parlamentarna demokratija u pravom smilsu te riječi, a samim tim niti da se kvalifikuje u bilo kakav ozbiljniji krug pregovora o priključenju u EU.
-Postignut dogovor, ali nešto sniženim tonom saopštili su i političari iz Fedracije, potcrtavši, kako je u načelu usaglašeno rješenje za Dom naroda, šta god to značilo. A, ne znači bog zna šta. Rješenje za Dom naroda je prijedlog SDS-a i SNSD-a, koji su stranke iz Federacije samo „pozajmile“. Naime, po tom modelu, ubuduće državni Dom naroda imao bi 21 delegata umjesto sadašnjih 15. Novina je da bi po jedan bošnjački, hrvatski i delegat iz reda ostalih bili birani iz RS, dok bi iz FBiH bili birani jedan srpski delegat i dva iz reda ostalih.
"Za provođenje presude ostao nam je još korak do konačnog rješenja, a tiče se izbora dva člana Predsjedništva BiH iz Federacije. Nadam se da će taj korak napraviti dva HDZ-a", izjavio je Bakir Izetbegović, nakon 16 sati pregovora.
Pa ipak da sve nije tako bajno i krasno, potvrdio je svojom izjavom prvi čovjek HDZ-a, Dragan Čović, koji je rekao da strahuje kako su iscrpljeni svi modeli za izbor dva člana Predsjedništva BiH iz Federacije:
"Željeli smo da bude napravljen dogovor, ali nismo se svi držali ključnih principa ili nismo svi razumjeli kolika prijetnja prijeti BiH ako bi Hrvati došli u poziciju da Bošnjaci ponovo izaberu dva člana Predsjedništva. To je krajnje opasno za BiH, što ne znači da ne treba da tražimo rješenja", poručio je Čović.
Ovakava, mora se priznati, iskrena i realna izjava (sjetiti se Hrvata Željka Komšića) nikako se nije dopala Zlatku Lagumdžiji, neospornom lideru SDP-a, koji se pokušao nametnuti i kao lider u praškim pregovorima. On je pozvao predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića da se „odmori, konsoliduje i ponudi ozbiljniji prijedlog.“
Iz ovoga se da isčitati da je na stvari više sujetnost i „bakovskog naguravanja“ na političkom mostu BiH od konstruktivnog sastanka. Da se isčitati, narodski rečeno, da su BiH lideri džaba išli u Prag, ako su usaglasili jednu, gotovo usaglašenu tačku, a pitanje Predsjedništva nije ni otvoreno.
Ovo najbolje pokazuje lakonska teza Fahrudina Radončića, lidera SBB-a, koji je ocijenio da je napravljeno "nekoliko velikih koraka i da je BiH sve bliže ispunjenju važne obaveze prema Evropskoj uniji".
Kad bi bili posve iskreni, rekli bi da je napravljena četvrt jednog, od ko zna koliko koraka koje bi nas dovele do hipotetičkog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. A, konkretno, kada je riječ o pregovorima iz agende Sejdić-Finci, nije napravljen niti jedan jedini korak.
Reporteri iz Republike Srpske
Paradoksalno, relaksirani i rasterećeni, politički lideri iz Republike Srpske, koji su u načelu saglasni sa učešćem ostalih u vlasti, pa time i Predsjedništvu BiH, imali su ulogu novinara izvještača iz Brisela. Osim što su se, kako veli Predsjednik RS Milorad Dodik, „smrzavali po tamo nekim hodnicima“, čekajući nepostojeći dogovor federalnih lidera, prvi ljudi političkog neba Srpske, stigli su tako domaćim informativnim agencijama, da ponude ekskluzivu, prije ekskluzive-, Nema dogovora!
Da začini stvar, Dodik je rekao istakao da "nije napustio sastanak u Pragu, jer ga nije ni bilo" i dodao da je u pitanju još jedan neuspješan pokušaj dogovora.
Pojasnio je da je „Sastanak u Pragu počeo plenarnim sastankom gdje su naznačena načelna pitanja i on je završio nakon sat vremena.“
Po svemu viđenom, SNSD, dakle Milorad Dodik, kao ni ostali predstavnici iz Republike Srpske, neće više prisustvovati ovakvim sastancima, jer je po njegovim riječima „RS od početka jasno stavila do znanja da želi da primijeni odluku "Sejdić i Finci" i ponudila rješenje“ te je naveo da se došlo u poziciju da je RS zarobljenik nemogućnosti FBiH da rješava probleme.
" Kada se u FBiH dogovore i kada nam daju garancije o tome, mi ćemo sjesti sa njima i dogovoriti proceduru implementaciju", zaključio je Dodik.
Ovakva konstatacija u neku ruku može biti logična i tačna, ali, uvjerićete se uskoro za koji dan da će na mig Štefana Filea, Dodik vrlo promtno da se odazove u još jednoj sesiji „konstruktivnosti“.
Mladen Bosić, predsjednik SDS-a, u ulozi praškog izvještača možda je i najplastičnije opisao tok „pregovora“ rekavši da je nejasno da li su čelnici svih stranaka uopšte prisustvovali istim pregovorima pa ih potpuno različito tumače:
"Komesar File je učinio sve da do dogovora dođe. Njemu je više stalo nego većini onih koji su došli iz BiH?!"
Zanimljivo je kako i Mladen Bosić, poput Zlatka Lagumdžije smatra najodgovornijim
Dragana Čovića, što dogovor nije postignut. Ovo nam više može govoriti o unutardržavnoj preturbaciji snaga i prekomponovanju političkih elita u osvit izborne godine od, čini se, efemernih i nikom bitnih pregovora u Pragu.
Kako sada stvari stoje, a kako je uz konsultacije sa Ketrin Ešton istakao Štefan File, pregovori se nastavljaju odmah, 5. i 6. Decembra u Sarajevu. Ukoliko dođe do sporazuma, on će biti potpisan u Briselu.I budite uvjereni da će Milorad Dodik biti tu.
Kako sada stvari stoje biće „zavrtanja ruku“ Draganu Čoviću i hrvatskom korpusu uopšte, da stavi paraf na već mitski prijedlog-sporazum-akt Sejdić-Finci, po cijenu preglasavanja Hrvata u Predsjedništvu BiH u ime „ostalih“.
Jer i ova bajka putujućeg dejtonskog BiH cirkusa ima svoj kraj, ima svoje pobjednike i poražene, vještice i vještce, svoje patuljke i umišljene divove. Da li će kraj uslijediti ovih dana, ne zna se baš pouzdano, ali tu je negdje. Ne treba smetnuti sa uma riječe Miroslava Lajčaka, koji je ovih dana decidno rekao kako je Srbija morala riješiti pitanje Kosova, da bi se „kvalifikovala“ za pristupne pregovore sa EU, a to pitanje je mnogo veće od pitanja Sejdić-Finci.
Dakako, da su građani ili neupućeni, ili rezignirani, ili ogorčenim ili bijesni, na ova putešestvija svojih političara koji iz poreskih džepova lete i zvrlje tamo-amo po Balkanu, Evropi i svijetu. Ali to je cijena demokratije, to je cijena izbora, i na kraju to je cijena promišljanja običnog puka-Kako i zašto je dao autorska prava upravo ovim gore pobrojanim likovima, da godinama ništa ne rade i u njihovo ime troše budžetski novac?
Sejdić-Finci je fenomen, koji nam pokazuje koliko je BiH, prije svega predominatno nacionalna država, gdje se svaki potez, mjeri nacionalnim aršinom, gdje se sve sagleda, shvata i zaključuje kroz nacionalne naočare i gdje je kompletno ozračje nacionalno, a počesto nacionalističko.
Za kraj, primjera radi ogromne države poput Francuske i Njemačke, ne poznaju instituciju nacionalne manjine ili „ostalih“ u pravnom sistemu. A, ti „ostali“ se u ovim zemljama broje desetinama miliona i mogu participirati na SVAKI MOGUĆI NAČIN, u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti.
Mi smo eonima daleko od takvih standarda, zatvoreni u svoje etnije, dok političke elite paranoično dumaju, hoće li ih neki Bošnjak, Srbin ili Hrvat, u koži „ostalih“ preglasati.
Ovako, imamo privilegiju da gledamo kako j. lud zbunjenog. Samo što su i lud i zbunjen našim parama potkovani.
