Šok i nevjerica. Trese se političko nebo od Novog Grada, do Trebinja. Pozicija gleda glavi mjesta kako da se spasi od udara metaforičke snage ovog performansa...
Šalu na stranu, ovdje se ne zna šta je jadnije, to što je opozicija odradila ovaj, ničim izazvan, bespotreban i tragikomičan „performans“ ili što je isti taj blesavi „performans“ nešto najkreativnije što su opozicionari ikada napravili?!
Osim cinične sprdnje pozicije i javnosti, te dodatnog posla za skupštinske tonce, koji moraju vratiti mikrofone u ležišta, šta je još prouzrokovao ovaj „opozicioni politički cunami“? Pa, podijelio je dokone semantičare na dvije grupe - Oni koji smatraju da su vajni opozicionari „iščupali“ mirkofone i oni, skloniji tehnikalijskim frazemama, koji misle da su „diskonektovali“ iste. Sve u svemu, tuga, čemer i jad.
Mada, na nekoj simboličkoj ravni, koje dakako opozicija nije svjesna, i što joj nije bila ni namjera, upravo to „čupanje“ mikrofona i jeste performans koji u uncu tačno opisuje istu i koji ima i te kako smisla. Jer, opoziciji u RS, ovakvoj kakva jeste, mikrofoni i ne trebaju. Začudo, ne radi se o tiraniji Dodika i pratećeg mu SNSD-a. Stvar je mnogo prostija, opozicija NEMA ŠTA REĆI u skupštinskoj sali. I kada pričaju, opozicionari mantraju jednake mantre, a eho njihove priče je isti, kao i prije 5, 6, 7...godina. Odzvanja Skupština riječima „mafija“ , „hapšenja“ , „pritisci“ , „jednoumlje“... Retorička samodovoljna ubleha, koja osim što je sama sebi svrha, nikome ništa ne znači.
Plastično, red SDS-ovih kadrova, red Dragana Čavića, malo SDP-ovog Slobodana Popovića, za koga se pouzdano ne zna da li je baš u SDP-u, a svi horski najavljuju tužbe protiv Dodika, građevinske, zemljišne i ostalih mafija... I ništa to ne bi bilo sporno da te najave ne traju godinama. Ne bi bilo sporno ili bi bar bilo manje sporno, kada bi se optužilo tužilaštvo za nerad. Ali ne! To isto tužilaštvo, koga optužuje i kurta i murta, nikako da dobije od opozicije neki materijal, dokaze, papire, e da bi se pokrenula istraga protiv vladajuće nomenklature.
Patološki strah od vlasti
A, neće biti da vladajući nemaju packe u radu. Neće biti da opozicionari, kao i vrapci na grani, ne znaju da je katastrofalna politika SNSD-a bukvalno skršila kičmu privredi, zatrla ono malo ekonomski održive poljoprivrede, da je pokrala, pronevjerila i otuđila veći dio dobara u Republici Srpskoj, da je stanovnike manjeg BiH entiteta dovela ne na rub, nego debelo u provaliju klasičnog srednjevijekovnog siromaštva. Zna isto tako opozicija da nekoliko desetina familija upravlja životima 1, 3 miliona stanovnika RS-a.
Zna, ali onako odokativno. Okruglo pa na ćoše. Zna, ali bez imena. Ili sa imenima koja će „jednom“ ili „uskoro“ biti objavljena. Čovjek, gledajući sa strane, može pomisliti kako opozicionari napamet špekulišu i odokativno ocjenjuju pojedine fenomene atomske bombe znane kao SNSD. Ali, nije to u pitanju.
Na stvari je nešto posve drugo. Vidite, opozicija u RS, sada je već svima jasno, ima dva zadatka - Da bude sama sebi svrha ne radeći ništa i da se po cijenu sjedinjenja sa SNSD-om drži svog „opozicionog puta“.
Puta teškog konformizma i diletantizma, na kojem, ne radeći ništa, skuplja poslaničke dnevnice, plate, paušale... Na tom „radnom putu“ opozicionari učestvuju u raznoraznim odborima, pododborima, komisijama, za šta su, pogađate, dodatno plaćeni.
Ta, zamislite samo taj puki lokalni elitizam, dubokih fotlja i silnih beneficija, gdje po vascijeli dan možete teoretisati, a nikakvom odlukom niste na udaru medija i javnosti, jer, u načelu, odluke i ne donosite.
I na to sve, kad god se osjetite izrevoltirani, možete baciti retorički kamen na Dodika i partiju mu. O, bože, divnog li „posla“. Pa, prosto se zapitate kome je bolje - Dodikovim entiteskim haračlijama koji bezdušno, na dnevnoj bazi, sakatom narodu uzimaju svaki pfening iz džepa ili podgojenoj opoziciji, koja ništa ne radi, ali je redistribucijom sredstava i te kako plaćena kroz entiteske organe?!
I zato, velim da, pored ovakve opozicije, Milorad Dodik može mirno da spava. Zapravo, jedina prava i istinska opasnost po Predsjednika RS leži u jastrebovima SNSD-a. A, SNSD, kakav god bio i koliko god bio prokužen, opterećen aferama, birokratijom i klasičnim partokratskim držanjem u šaci RS, uspio je u posljednjih par godina da proizvede kakav-takav podmladak. Jeste da je riječ o klonovima starijih SNSD drugova, ali zar im to i nije bila svrha kreiranja „podmlatka“? Sa druge strane, opoziciona lica su ista, balzamovana i nepromijenjena. Znate u glavu svakog, znate šta misli, koliko misli, a kad dizgine razmišljanja preuzimaju šefovi stranaka.
I zato je fijasko sa „čupanjem“ mikrofona vjerovatno posljednja opomena ovoj i ovakvoj opoziciji ne bi li se prenula iz višegodišnjeg sna ako želi nešto da uradi. Ponavljam, AKO, jer mnogi već uveliko sumnjaju da opozicionari žele novi koordinatni sistem na političkoj mapi RS, od oktobra iduće godine.
A, ako se većina plebsa uvjeri da je stanje ovdašnje opozicije vječni status quo, a ne promjena vlasti, pa izbori će biti samo plebiscitarna formalnost.
Da li će se bilo kakvim aktima činjenja i predizbornog djelovanja ova opozicija pomaknuti od retoričkog „ujedinjenja, sklapanja sporazuma" i sličnih zamlata, moramo vidjeti u najskorije vrijeme. Poslije proljeća će već biti kasno, to je definitivno. A, ne treba smetnuti sa uma da je SNSD u predizbornoj ofanzivi od ljetos. Od raskida braka i „šutanja“ SDS-ovih kadrova iz vladajućih struktura na BiH nivou. Neki će reći da to nije fer, principijelno i slično, ali, zaboga, riječ je o politici, a ne o nekoj časnoj raboti. I to sve, dakako, znaju čelnici i SDS-a i PDP-a i manjih satelitski partija koje šta rade, samo koaliraju međusobno, kao da protivnik ne postoji, pokazujući po n-ti put samodovoljnost i zadovoljstvo pukim postojanjem.
Ako ste po difoltu skloni opozicionom načinu razmišljanja, šta god to značilo ili konkretnije, ako ste skloni promjeni vlasti, onda je gest „čupanja“ mikrofona ubio onog malog pobunjenika u vama.
Jer, sjetite se, da se opozicija krila iza aksioma po kojem SNSD vlada RTRS-om, pa im ne dozvoljava da svoje misli, ideje i naume prezentuju „širokoj javnosti“. Naravno da je to bilo tačno. Naravno, i to treba reći, RTRS je bio klasično SNSD-ovo glasilo. To breme će RTRS još dugo i zasluženo nositi na svojim plećima. Čak se i ne može reći da je Javni emiter iz RS popravio svoj program i podigao nešto visoko etičke i medijske standarde, ali je vratio, koliko god to izlizano zvučalo, pravilo o dvije strane prilikom izvještavanja. A, druga strana je, gle čuda, naša vajna opozicija. I tako se nađoše poslanici opozicioni u nebranom, da ne kažem u mutavom grožđu. Prenuo ih RTRS u tihovanju.
Ali postoji tu još jedna stvar - Glas opozicije se već godinama i te kako čuje na BN televiziji za koju svi odreda tvrde da je gledanija od narečenog RTRS-a. Pa majka mu stara, mogli su se opozicionari izvještiti na bijeljinskoj televiziji, ako ništa u obećanjima, željama, čestitkama i pozdravima. Ali, čini se da nisu.
Jer, upravo u ovoj nedotupavosti i mutavosti ogleda se kompleks „pjevajućeg žabca“ u opozicionim redovima. Kad su dobili priliku da „propjevaju“ , kao pomenuti žabac, pred javni nastup, zaćutali su kao zaliveni. Ajd' što su zaćutali, nego što su svu inventivnost, vickavost, kreativnost i preduzimljivost pokazali čupanjem skupštinskih mikrofona. Ponašanje identično onome kada razmaženo dijete u svoj svojoj nemoći krene da uništava omiljenu igračku ne bi li ikako privuklo na sebe pažnju vršnjaka ili roditelja.
Nadrealna i, rekao bih, neandertalska scena koja je tako plastično pokazala da u ovom trenutku cjelokupna opozicija nema šta konstruktivno reći ni poziciji, a bogme ni narodu, a koji bi, navodno, trebao da im u oktobru pruži povjerenje.
Postavlja se samo jedno pitanje - Hoće li lideri opozicionih partija, na čelu sa Mladenom Bosićem, Draganom Čavićem i Mladenom Ivanićem, reći svojim skupštinskim predstavnicima (ako imaju šta) da počnu raditi svoj posao ili će se već sada dostojanstveno zalediti i tihujući čekati idući oktobar?
Šta god da budu radili, trebaće im neko umnije PR-lice, kojem se čupanje mikrofona neće činiti supersoničnim, inteligentnim i genijalnim performansom.
Gospodo opozicionari, to nije niti smiješno, niti konstruktivno, niti poručuje nekom nešto (osim vama samima). Inače je samo glupo.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
