On, tako rijedak i jedinstven, ne smije jesti meso poslije ponoći niti dolaziti u kontakt sa vodom. Naravno filmski scenario piša uz vjetar, pa isti taj mali mogvaj spletom nesrećnih okolnosti prekrši data pravila i pretvori se u užasnog gremlina, koji je neka vrsta lutkarskog Mr. Hajda, sa još jednom mučkom osobinom-multiplicira se.
E, sad zamislimo situaciju gdje se jedan čovjek-Šef ,uzdiže iznad krilatice ,,Partija to sam ja“ i poput feniksa uzlijeće iznad sfera dosadašnjih političkih realnosti. Milorad Dodik je već odradio svoj dijalektički put od malog mogvaja, koga je tetošila i kurta i murta u međunarodnoj zajednici, do multiplikacije u gremlinske prikaze, od kojih su mu imena još znana i kao Radmanović, Vasić, Špirić, Radojičić... Pokrivao je jedan klonirani Mile i zdravstvo u liku Škrbića i vjersku zajednicu u mantiji Grigorija (tepanje na račun fudbala koga episkop obožava). Dakle, SNSD je bio Mile. I tako sve do sredine prošle godine.
A, onda se desio jedan zanimljiv i malo objašnjen fenomen koji je netipičan za našu, a bogami i za veći dio svjetske političke realnosti. Ušlo je u modu među novinarima, analitičarima i inim, a sve u manjem dijelu Obora da svoje demokratsko, slobodarskog, kakvo god hoćete mišljenje, izražavaju opanjkavanjem prvog pravog i jedinog originalnog-Šefa. Kad im ni to nije bilo dovoljno, počeli su smišljati i (ne)postojeće sukobe unutar gremlinskog habitusa SNSD-a.
Dodik se tu našao u nebranom grožđu i, po meni, povukao revolucionaran, gotovo maoistički potez. Naime, ako bi se držao sintagme ,,Partija, to sam ja!“, stepen opanjkavanja bi bio eksponencialno veći.
Kriza, korupcija, malverzacije, prevare, otimačine, neispunjena obećanja, tenderi klimavih babinih zuba...sve to i mnogo štošta, Dodik je htio-ne htio, kanalisao na SNSD. Primjetili ste, kako se lagano njegova odbrana i pojašnjenja svode na lični nivo. SNSD je ostavljen kao Milina bandažai obična boksačka vreća u isto vrijeme. Sad, čak i na RTRS-u imaju pravo da se posipaju pepelom po glavi i ,,kritički promišljaju“ o namještenim konkursima za npr. direktora biblioteke u Rogatici i svim ,,za život bitnim pitanjima“ Obora. Ubijeđen sam, kako će ,,istraživačko novinarstvo Srpske“ da se sad obruši na korupciju univerzitetskog tipa, nepoštenu lokalnu samoupravu i slične talašike. Nastradaće koji gremlin, biće urušen i kredibilitet vladajuće partije, ali ostaje pitanje, zašto je Šef napravio malu rokadu?
Još prije par godina vidio sam u jednom Milinom sedmičnjaku grotesknu fotografiju kakoVeliki Vođa , zamišljen gleda negdje u daljinu i ispod još groteskniji naslov ,,Ponekad se osjećam jako usamljeno“. Naivni bi pomislili da Vođa ima slab dan ili se zabavio o kakvoj dubokoumnoj brizi. Ali ne! Vidite, kada bi se sad postavilo referendumsko pitanje (pošto drugog neće biti, a svi se frljacaju referendumom), da li bi ljudi ako moraju da biraju, priklonili svoj glas Mili ili SNSD-u, ta stranka bi mogla da nestane sa Oborskog partijskog neba, ili bi u najboljem slučaju tražila koaliciju sa interesnom organizacijom poznatijom kao PDP.
Mile je još jednom dobro izračunao. Ne voli preko 70% manjeg dijela obora SNSD, nego njega. Ta stranka, po njemu, a bogami i po meni ,može da se zove kako god hoće. Bitna je ili tačnije kriva, samo zato što je živa. Njen opstanak je pupčanom vrpcom vezan za Vođu.
Bilo je i ranije takvih slučajeva, od KP, SDS-a, ali niti jedan ovako i ovoliko jak.
Komunisti jesu kolabirali, ali su se donekle i transformisali, SDS je sklon SURVIVOR programu, koji je testiran od Jovana Raškovića, do Dr. Dabića, uspio iznjedriti na vrijeme Dr. Kalinića, infuzije radi i sad na pogonsko gorivo bivšeg radikala Tadića, kao kakva nakazno klonirana podmornica krstari tu i tamo kroz Obor.
Kolaps SNSD-a, bio bi mnogo većih razmjera i mnogo dramatičniji. Ova stranka, pored ogromne infrastrukture, drži i u plaćeničkom odnosu porodice kadrovika, od lugara u šumskom gazdinstvu, do predsjednika Skupštine.
Zamislite, samo kada bi mali gremlini (prevareni članovi SNSD-a) izašli na ulice. Kakvi bi to protesti bili. Svi u istom redu, od policajca, do doktora, od skretničara, do profesora...Na koga bi se bijes usmjerio, ko bi nastradao?
Naravno, ponovo neki iz vrhuške, ali, ne i Mile. On se uzdigao iznad. Možda će se u budućnosti dokazati, vrlo je moguće, kako su kadrovici prisluškivali Dodika, kako su mu namještali sumnjive poslove, kako su mu i desna i lijeva ruka radile o glavi.
A, nije nepoznato, kako je Mile, još prije par godina, u slučaju kakvog kolapsa najavio osnivanje kakve Nevladine organizacije. Šala? Razmislite malo.
Vidio je on isuviše diktartorskih propasti, abdikacija i ponovnih pokušaja vraćanja na vlast (eto mu Sanadera pred nosom), samo što bi u takvoj konstalaciji snaga Dodiku put bio cvijećem posut.
U najcrnjem, po njega naravno, scenariju, mogao bi se primiriti pod plaštom kakvog NVO-a, pričekati, godinicu, ni toliko, a onda kakva mu je opozicija, kakav bi bio i da li bi uopšte bio SNSD, kakvi su sudovi i koliko je sedativan pravni sistem, eto Milorada Dodika, poput feniksa opet na vlast. A, zar mislite da će stanovnike Obora interesovati kako će se stranka zvati, ko će na mjesto, Špirića, Radojičića i inih?
U suštini, ovaj rezervni plan bi možda jedino imao rupu u kakvom Brutu u vidu unutrašnjeg neprijatelja, koji bi za šaku spaljenih optužnica i obećano Šefovo mjesto mogao srušiti Dodika.
Da rezimiram, posebno obratiti pažnju na in i fancy pljuvanje po pojedinim odborima SNSD-a. I za kraj ostaje upozorenje sa početka teksta (filma)-ne hranite mogvaja poslije ponoći mesom. Postoje ,naime, i drugi, pa i treći nastavak. Sad vi vidite, isplati li vam se.
