<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

BUKA Analiza: Poziv na zabranu upotrebe plastičnih kesa u EU, gdje je BiH po tom pitanju?

ZAŠTITA OKOLINE

U BiH godišnje se potroši više od milijarde plastičnih kesa, koje većinom završavaju kao otpad u prirodi.

16. februar 2014, 12:00

Nedavno je Evropski parlament pozvao na zabranu najopasnijih vrsta plastike i tankih plastičnih vrećica do 2020. godine, u sklopu Evropske strategije za smanjenje plastičnog otpada u okolini. Prema statističkim podacima, u Evropskoj uniji se godišnje upotrijebi 100 milijardi ovakvih vrećica, a više od osam milijardi završi u običnom otpadu ili u okolini.

U BiH je raširena upotreba plastičnih kesa. One se uglavnom ne naplaćuju, što dovodi do godišnje potrošnje od više od milijarde plastičnih kesa, koje većinom završavaju kao otpad u prirodi.

U rezoluciji koja je prihvaćena, Evropski parlament se takođe zauzeo za uvođenje obvezujućih ciljeva za recikliranje plastičnog otpada. Ova rezolucija je donesena u okviru revizije evropske politike o otpadu, koja se očekuje u maju.

Vittorio Prodi, italijanski zastupnik iz redova S&D-a (Grupe socijalista i demokrata u Evropskom parlamentu) koji je pripremio rezoluciju, rekao je da je Parlament pokazao put za rješavanje velikog problema štetnog uticaja plastičnog otpada na okolinu i ljudsko zdravlje

On je Komisiju pozvao da predloži da se do 2020. postupno zabrani odlaganje na deponijima otpada koji se može reciklirati ili iskoristiti u energetske svrhe. U Evropskoj uniji se trenutno reciklira samo 25 posto otpada.

Podsjetimo da je Komisija u novembru prošle godine predložila postupno uvođenje zabrane korištenja plastičnih vrećica debljine manje od 50 mikrona, koje su jako opasne za okolinu. Prema statistikama, svaki evropski građanin iskoristi oko 200 plastičnih vrećica na godinu, od kojih je 90 posto tankih. U Danskoj i Finskoj, prosječna potrošnja tankih plastičnih vrećica iznosi samo četiri po osobi na godinu, dok je taj broj u Poljskoj, Portugalu i Slovačkoj 466.

BiH: UVOĐENJE NAKNADE OD 5 FENINGA NA PLASTIČNE KESE

Udruženje građana Centri civilnih inicijativa (CCI) već godinama ukazuje na štetnost upotrebe plastičnih kesa. Ovo Udruženje nedavno je pozdravilo usvajanje Uredbe o naknadi na tanke plastične kese od strane Vlade FBiH, a istakli su da je istu Uredbu potrebno što prije usvojiti i u RS.

Siniša Bencun, projekt menadžer CCI, rekao je da se u BiH godišnje potroši više od milijardu plastičnih kesa. Objasnio je da je reciklaža plastičnih kesa tehnički jednostavna, ali zbog izuzetno niske proizvodne cijene i male težine, ne postoji ekonomski motiv kod onih koji sakupljaju sekundarne sirovine i broj recikliranih tankih plastičnih kesa je zanemarljiv.

“Ovi i mnogi drugi pokazatelji bili su dovoljni da alarmiramo nadležna ministarstva i zatražimo donošenje sistemskih propisa koji bi regulisali ovu oblast, a u korist zaštite životne sredine”, kazao je za BUKU Bencun.

Objasnio je da je CCI iniciralo formiranje Radne grupe na nivou entitetskih ministarstava nadležnih za zaštitu životne sredine i drugih zainteresovanih strana. Radna grupa razmatrala je nekoliko modela, i odabrala model uvođenja naknade na tanke plastične kese, kao vid destimulacije njihove jednokratne i masovne upotrebe.

“Kao obveznici naknade definisani su trgovci koji plastičnu kesu puštaju u promet, a sredstva prikupljena na ovaj način bila bi uplaćivana u entitetske Fondove za zaštitu životne sredine. Na osnovu različitih ekonomskih parametara procijenjeno je da bi naknada od 0,05 KM bila dovoljan destimulans za besplatnu i nekontrolisanu distribuciju tankih plastičnih kesa koje se de facto jednokratno koriste. Očekuje se da ova naknada stimuliše trgovce da prestanu sa besplatnom distribucijom tankih plastičnih kesa, i da svoje kupce stimulišu da nose kvalitetne plastične kese za višekratnu upotrebu, cekere, i sl”, kazao je on.

Istakao je da je u konačnici dogovoreno da nacrt Uredbe koju je Radna grupa pripremila bude finalizovan unutar službi oba ministarstva, i da istovremeno stupi na snagu.

“Tehnički je sve bilo spremno već sredinom 2013. godine, međutim iz nama nepoznatih razloga, Ministarstvo za građevinarstvo, prostorno uređenje i ekologiju RS još uvijek nije uputilo ovu Uredbu Vladi RS na usvajanje. Ministar Srebrenka Golić stala je lično iza ideje regulisanja upotrebe tankih plastičnih kesa i očekujemo da će ubrzo ispoštovati obećano”, kaže on.

U EU se ide na zabranu plastičnih kesa, a prema Bencunovim riječima, barem u ovom trenutku to nije najsretnije rješenje, jer plastične kese po svom sastavu nisu toksične i kao takve ne predstavljaju direktnu opasnost po okoliš.

“Sasvim je dovoljno donijeti propise koji će destimulisati jednokratno i masovno korišćenje, a promovisati kvalitetne plastične kese za višekratnu upotrebu, koje je lakše i reciklirati jer imaju konkretnu težinu pa ih je lakše i isplativije prikupljati kao i druge sekundarne sirovine. Zabrane koje se pominju u EU su još u idejnoj fazi, a rezultati u zemljama koje su uvele zabranu kao što je Italija, su upitni. Evropska unija u 2011. godini uradila je obimno istraživanje i ispitivanje javnog mnijenja u vezi  problema plastičnih kesa, a rezultati govore da je ogromna većina ispitanika, njih 78%, izjasnilo da je potrebno donijeti sistemske mjere za smanjenje korišćenja plastičnih kesa”, kaže naš sagovornik.

Bencun kaže da je suštinski problem u tome što masovno i jednokratno korištenje plastičnih vrećica, te spor proces razgradnje, prijeti da nas prekrije plastičnim kesama u narednim godinama.

“Automatski se nameće pitanje reciklaže plastičnih kesa, koja je svakako tehnički izvodljiva i jednostavna, ali se u praksi ne koristi u značajnoj mjeri jer nema ekonomsku isplativost – proizvodnja nove plastične kese košta mnogo manje nego recikliranje, koje je, obzirom na izuzetno malu težinu tanke plastične kese i način prikupljanja kad ona već postane otpad, skoro pa nemoguća misija. U tom smislu, potrebno je tražiti brza i efikasna rješenja, a uticaj na svijest građana i ekološki odgovorno ponašanje imati kao kontinurian proces koji može uroditi plodom tek za deceniju ili dvije”, objašnjava on.

Dodaje da je uticaj na svijest dugotrajan i mukotrpan proces, i rezultate daje na duže staze.

“Obzirom na veličinu problema, nama su potrebna brza i efikasna rješenja. U ovom slučaju, mislimo da bi malo finansijsko opterećenje proizvelo uticaj na svijest, ne u ekološkom, nego u finansijskom smislu, te da bi se građani vratili starim navikama. Naknada se ne smije smatrati ‘još jednim udarom na džep građana’, kako to neki pokušavaju predstaviti, jer postoji alternativa – nosite svoje plastične kese i cekere, i naknada je 0 KM”, zaključuje Bencun iz Centra civilnih inicijativa.



Nenad Trbić, službenik za odnose sa javnošću Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, rekao je za BUKU da je u Republici Srpskoj u toku zakonom propisana procedura za donošenje Uredbe o plastičnim kesama.

“U ovoj fazi, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju pribavlja saglasnost na Uredbu od drugih nadležnih ministarstava, socijalnih partnera, a prije svega od Ekonomsko-socijalnog savjeta RS”, pojasnio je Trbić.

Ističe da, nakon što sve nadležne institucije dostave pozitivna mišljenja, Uredba bi se trebala naći na dnevnom redu sjednice Vlade RS, koja, konačno, usvaja ovaj dokument.

“Prema planu Ministarstva, Uredba ne bi trebalo da se suštinski razlikuje od sličnog akta koji je davno usvojila Vlada FBIH, a njena primjena na teritoriji Republike Srpske počinje nakon objavljivanja u Službenom glasniku RS”, kaže Trbić.

OTPAD U MORU


Niko ne može sa sigurnošću reći koliko se plastičnog otpada nalazi u moru, ali jedno je sigurno – mnogo više nego što priroda može podnijeti.

Već godinama, naučnici pokušavaju na temelju pronađenih uginulih morskih životinja odgonetnuti prave razmjere katastrofe. U želucima mnogih životinja pronalaze se mikroskopski djelići plastike koji se u vodi doduše raspadaju, ali ne u potpunosti i razgrađuju. Naime, mnoge vrste plastike se u prirodi razgrade tek nakon 450 godina. I dok je otpad na kopnu još jednim dijelom i vidljiv, pa se protiv njega može boriti, u moru ovaj problem nestaje iz vidokruga.



Najveća količina otpada u more dolazi s kopna, a najveći problem pri tom čine one najtanje i najlakše vrećice koje i vjetar odnosi do mora. U Evropskoj uniji se godišnje upotrijebi 100 milijardi ovakvih kesa, a više od osam milijardi završi u običnom otpadu ili u okolini. Zato je Evropska komisija predložila mjere kojima bi se zemlje članice obvezale na smanjenje proizvodnje plastičnih vrećica. No, potpunu zabranu plastičnih vrećica će biti teško provesti u djelo.

Pogotovo zemlje s jakom plastičnom industrijom, poput Njemačke ili Francuske, mogle bi se usprotiviti potpunoj zabrani. Prema pisanju stranih medija, jedno od rješenja bi bilo i postupno podizanje poreza na plastične vrećice, čime bi se smanjila potrošnja.

Na kraju je važno napomenuti da su plastičnim kesama potrebne stotine godina za razgradnju. Statistike iz BIH pokazuju da prosječan kupac mjesečno dobije 25 plastičnih kesa, a da ih uopšte ne zatraži. Prosječan vijek korišćenja tanke plastične kese je 12 minuta. Proizvodna cijena tankih plastičnih kesa je toliko niska da ne postoji ekonomski motiv za skupljače sekundarnih sirovina da ih prikupljaju i recikliraju.

Vezan tekst

Studenti iz BiH u Evropi: Erasmus Mundus prvi korak ka tome