<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Bh protesti iz slovenačkog ugla: Vrijeme je da se kaže dosta više lopovlucima i kriminalu

FRANC TRČEK

Kada ste stisnuti u ćorsokak, kada ste suvišni trošak, kada ste preskupi, kada ste politici i kapitalistima suvišni, a u isto vrijeme želite dostojanstveno živjeti, nema vam druge nego bitka za prava na život koji želite, rekao je u intervjuu za BUKU Franc Trček.

12. februar 2014, 12:00

Profesor Franc Trček radi u Centru za sociologiju prostora i na Fakultetu društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani. Predaje predmete iz polja sociologije interneta, teorije globalizacije i sociologije arhitekture. Bio je aktivan u protestima koji su krajem 2012. godine zahvatili Sloveniju.

Sa njim smo za portal BUKA razgovarali o protestima u BiH, kako ih on vidi i analizira...

Gospodine Trček, Kako se u Sloveniji percipiraju protesti u BiH? Kako Vi gledate na njih?

Jedan od interesantnijih komentara, koje sam čuo ovih dana u Sloveniji, bio je da su "Bosanci pametniji od nas. Nama je trebalo 21 godinu, a njima samo 17 da shvate kako ih lažu i kradu”. Kad se dese protesti, brzo imate takozvane intelektualce, kojima je bilo sve jasno, koji su znali kako će se to desiti, koji su to, bukvalno, osjećali. Jasno je da lažu i prave se suviše pametnim.

U biti, želim reći da nas takva dešavanja uvijek iznenade, kako nas protagoniste, tako i vlasti, mada nam se čini kako nam je više nego jasno zašto je do njih došlo. Onda se  često i pitamo kako to da smo tako dugo podnosili sav taj lopovluk? Zašto se nisu protesti desili ranije? Kad si postavljamo takva pitanja, obično zaboravimo na niz, po žestini, i intenzitetu i brojčanosti manjih protesta, koji su se prethodno dešavali. I nije tako rijetko da smo o njima i njihovim akterima često imali i neka, kažimo otvoreno, posprdna mišljenja, koja su se bazirala na kombinaciji naše nezainteresovanosti, jer se nisu bavili našim partikularnim osobnim ili grupnim problemima, kombinovana sa stereotipizacijom, koja je obično dolazila od strane medija.

Ako pokušam odgovoriti na to “Vi”, to je već komplikovanije pitanje? Ko smo “MI”? Političko-ekonomska, često kleptokratska slovenačka elita, gleda vjerovatno sa strahom. Barem tako se da razbrati iz nekih rijetkih izjava, na primjer iz izjave Ministra vanjskih poslova Republike Slovenije, gospodina Erjavca, koji je, usput da pomenem, bio već ministar svega živog. On je u Briselu izjavio da “je situacija u BiH veoma problematična, očekujemo aktivniju ulogu EU”. (Polu)ustaničke mreže i grupe gledaju sa oduševljenjem. Ja osobno gledam sa simpatijama, a u isto vrijeme i sa strijepnjom, jer ipak imam(o) neka iskustva iz mariborskih i slovenačkih protesta. U vrijeme početka protesta u Sloveniji, pojavio se je na Aškerčevoj ulici u Ljubljani za mene grafit sa veoma značajnim pitanjem: “Ko će nam ukrasti sljedeću revoluciju?” To pitanje je pitanje, da parafraziram Borisa Budena, prakse. Dinamika BiH protesta, dinamika partikularnih interesa, dinamika rješavanja konflikata daće nam odgovore.  

Protesti su počeli zbog nezadovoljstva građana, siromaštva, bijede i bezizlazne situacije u kojoj se građani nalaze. Građani samo traže bolje uslove za život. Ima li boljeg povoda za proteste?

Kao što je lijepo objasnio prof. Esad Bajtal (i Frenki, i Faruk Šehić, i Enver Kazaz), vi u BiH imate na jednoj strani, kako pokazuju istraživanja, 85 pojedinaca, koji drže u rukama bogatstvo od cirka 9 milijardi eura (ili dolara, nije toliko ni bitno, jel' tako?), a na drugoj strani sve više raje koja, da citiram profesora, “ni za kiflu nema”. Ako vučem paralele sa Slovenijom, nadam se da mi to ne zamjerate, mi smo se probudili iz neke priče “Evropa zdaj!” i skontali da te priče nema više, da je u suštini u dobroj mjeri nije ni bilo. U BiH ta priča nije ni postojala. Ali, svejedno, svi protesti u zadnjih par godina u Grčkoj, Portugalu, Španjolskoj, na Kipru, Sloveniji, i sad u BiH imaju istu imenicu, uzvik: želimo nazad naše dostojanstvo! Dostojanstvo malog, običnog čoveka. Jer, šta je većina nas sada za gospodu kapitaliste, koji to ne bi mogli biti, da nema sprege sa političkom elitom ili da nisu dio nje? Mi smo za njih sve više suvišni trošak. U nama vide smeće, koje im više ne donosi željeni profit i tako se i ponašaju prema nama. Poruka, koju ja vidim u svim tim protestima, je poruka da smo mi ljudi, ne njihove igračke, ne njihovo smeće.

Protesti u Tuzli

Šta protesti mogu promijeniti kada je ekonomska i egzistencijalna situacija građana u pitanju?


Žižek u nekom intervjuu kaže, da su se svi ljevičari prije dvije decenije smijali Fukujami i njegovoj tezi o kraju istorije i ideji o “postistorijskom neoliberalnom raju”, a sada su ti isti akademski, sve više samozvani, ljevičari žešće Fukujame od Francisa Fukujame samog. Sve vrijeme slušam da alternative nema. Na javnim tribinama u Sloveniji, obično me pitaju iz publike da im dam rješenje. Nema jednostavnih rješenja. Nema čak ni jednostavnih pitanja. Ali to ne znači da nisu moguće promjene. Ključno pitanje je, koliko smo hrabri. Da kažem neakademski, imamo li mi muda za promjene? U Sloveniji, mi smo se prepali promjena. Ali imate sredine, i ne želim sada da ih mistifikujem, jer ni njima ne ide tako glatko, gdje su ušli u promjene. Recimo, na Islandu su otpisali 24.000 EUR kredita ljudima sa hipotekarnim kreditima za stanove.

Vejrujem da su moguće promjene u vašem društvu u vezi egzistencijalne situacije, a u isto vrijeme, ipak poznajući vašu političku kastu na različitnim nivoima teritorijalne političke (ne)organizacije BiH društva, znam da ima ogromno mnogo njih kojima ta i takva BiH odgovara. Suočavanje sa tom hobotnicom sa bezbroj glava i lovki sve je puno složenije nego što se čini dok su protesti u kulminaciji.

Zanimljivo je da se redovni protesti dešavaju samo u jednom dijelu BiH (u FBiH), dok je u Republici Srpskoj mirno, iako su problemi građana jednaki. Kako to komentarišete?

Pa bilo je i u tom dijelu BiH manjih protesta, koliko mi je znano. U isto vrijeme, političko vođstvo RS je bilo pozvano na brifing u Beograd. Za kulminaciju protesta treba vam neki povod, koji može da bude i gledan sa pozicije takozvane “velike istorije”, banalan. Čitam danas, kako obilaze hrvatski političari spaljeni stožer HDZ-a u Mostaru. BiH je nedržava, zamrznuta u (poslije)ratnom stanju, u kojoj uz političku kastu BiH (i pri tome jašta mislim i na RS) veliki dio krivice nose i hrvatski i srpski političari, te politika takozvane međunarodne zajednice, naročito EU.

Kako kometarišete to da se u RS protesti tumače i analiziraju kao protiv uređenja RS, kao da imaju za cilj ugrožavanje njenog poretka i sl?

U tim našim posttranzicijskim, i u BiH u poslijeratnim stanjima desilo nam se šta? Većina, čak i analitičara sa licencom, zaboravlja da su tranzicije iz jednog u drugi sistem po pravilu i refeudalizacije. Stari i novi vlastelini u promijenjenim pravilima igre pokušavaju da uzmu svoje parče. Dio tog uzimanja su i javni mediji. Pa, vi u tim našim postjugoslovenskim sredinama gotovo nemate javnih medija sa masovnijim dosegom, a da to nisi produžene PR službe politike i/ili tajkunskih moćnika.  Analizirao sam izvještaje bh. medija tokom protesta. Gotovo svi oni su radili "by book". Slično je bilo i u Sloveniji za vrijeme naših protesta. Naručeni provokatori, podvale policije, dezinformacije, stigmatizacija “nasilja”, zapisi o “haosu”, hapšenja omladine. Pa sve do provala tipa 12 kilograma speeda na protestima u Sarajevu.

Franc Trček

Kod traženja odgovora na pitanje, kako se tumače protesti u RS, morate se pitati, ko je taj, ko ih tako tumači, u kojem mediju, u čije ime?

Poslije protesta, imali smo slomljene prozore i zapaljene zgrade. Međutim, jesu li pravi protesti mogući bez „upadanja“ u vladine institucije i ovakvog vida otpora koji je zadesio neke bh. gradove? Svi političari su bili tihi dok nije počelo ekstremnije ponašanje.

Svakome sa imalo uma je jasno da se napadaju i pale simboli korumpirane političke elite. Lože lopovluka. Kako te zgrade izgledaju u BiH, ako govorimo o zgradama novijeg datuma? Ja predajem sociologiju arhitekture i revitalizaciju gradova. Kako izgleda na primjer Dodikov štab? Kao neki odvojeni stakleni monolit, koji nam već sa pojavom saopštavaju da je to neka druga vasiona u kojoj se može raja samo ogledati u brzom mimoilaženju. Zabranjeno je monolitu vlasti suviše se približiti, a kamo li tek u njega ući. I znate, ista je priča i u Briselu ili u Franfkurtu u vezi “dostupnosti” ECB.  To, da se nekome možda osobno ne sviđa što se pali nešto što je bukvalno vaše, izgrađeno iz budžeta i sa rukama građana BiH, to za mene nije izgovor za nerazumijevanje situacije. Slično je bilo i kod nas u Sloveniji. Naročito na protestima u Ljubljani, na kojima se ponavljalo do bola da moraju biti protesti mirni i kulturni. Često mi je došlo, od kakofonije tih ponavljanja, da nekoga ošamarim.

Drugovima iz BiH sam poručio da ne nasjedaju na te “by book” fore. Neka ne pristanu na ono šta se desilo u Sloveniji, na diobu na mirne demonstrante i “nasilnike”. Nastojaće se da politička vlast “nasilnike” strpa u zatvor i da ih kazni, a da ove “mirne” pacifizira kroz neke komisije za saradnju, kao što se pokušava uraditi u Sloveniji.  Kod nas se tako veliki dio demonstranata ogradio od zatvorenih i maltretiranih mladića iz Maribora, kojima su bukvalno uništili mladost. Kao da se to njih ne tiče! Često sam u Ljubljani čak čuo da je to “vaš mariborski problem”, jer “mi u Ljubljani smo izveli mirne i kulturne proteste”.

Bastijoni se pale. Naši preci, kad su im vlastelini tako zategli, da nisu mogli više preživeti, radili su šta?

Marks je davno rekao da je revolucija moguća jedino kao oružana revolucija. A kakva je danas revolucija moguća?

Zaboravlja se da je Marks u neku ruku bio oduševljen kapitalizmom, samo je imao malo problema sa tajmingom. Moje mišljenje je da se revolucija ne može isplanirati. (Možete vi postati profi revolucionarka i planirati, ali svejedno, nešto će krenuti svojim putem.) Promjene u društvu su moguće na način da dobijete političku snagu unutar nekog sistema, što je u sadašnjim asimetrijama odnosa u formalnim demokratijama sve više gotovo nemoguća priča, ili sa korjenitim promjenama, koje obično zovemo revolucija. Kada ste stisnuti u ćorsokak, kada ste suvišni trošak, kada ste preskupi, kada ste politici i kapitalistima suvišni, a u isto vrijeme želite dostojanstveno živjeti, nema vam druge nego bitka za prava na takav život koji želite. Ne samo da je moguća revolucija, ona je nužna na način koji će prevazići podjele na kojima jašu i izigravaju vas i nas političari uz pomoć medija.

U potrošačkom dobu neoliberalizma jedna od najčešćih floskula je individualnost krivice. Sami ste si krvi, što ste u ćorsokaku. Sistem vam kao nudi mogućnosti, a vi ste nešto zabrljali. Krivi smo si samo toliko što pristajemo na takve nebuloze i one koji nam ih podvaljuju. Revolucionarne promjene će biti moguće tek kad preplivamo ogromnu rijeku malih razlika sa kojima nas politički PR bombarduje kroz medije, kad razbijemo stereotipe o bližnjim drugima. U BiH, na primjer, kad ozbiljno shvatite podvalu sa nacionalizmom. U cijeloj Evropi kad shvatimo da je većina nas, kako god okrenemo, proletarijat.

Političke vođe na svim stranama dobro su se ukorijenili na svojim mjestima. Kako može doći do velikih smjene struktura koje očigledno ne funkcionišu?

Promjenom tih struktura. Taktika vlasti je personifikacija krivice. Kaže se, kriv je taj i taj, pa ga maknu negdje od traga i sistem te strukture funkcionišu i melje dalje. Problem sa svim ex-yu društvima je da su to defektna društva koja ne misle sama sebe. Čitam te zahtjeve o implementaciji EU standarda u BiH, mada ih razumijem kao analitičar, svejedno vam poručujem, da sama kobajagi harmonizacija sa EU pravnim sistemom ne donosi zlatna jaja. U Sloveniji smo formalno kao izveli tu harmonizaciju, pa smo se svejedno srozali. Ljudi na našim prostorima apolitički naivno gledaju na EU. Nije vam dragi moji EU brak iz ljubavi, EU je brak iz interesa!

Slično je i u Sloveniji sa prizivanjem trojke. Kao da je trojka neka Mary Poppins, pa da doleti kišobranom i fino nas ko pačiće pokupi. Barem bi vama u BiH moralo biti jasno kako funkcioniše izvoz demokratije, međunarodne pomoći i šta je sličnim procesima. Veoma malo je tu filantropije. Interesi, interesi to je glas iz backvokala. Bojim se da bez kritičke analize vlastitih pozicija i razmišljanja o našim interesima, to nije moguće. Protesti imaju svoju čar, svoju moć, a onda vam dođe neki novi dan, kad vidite da bi trebalo otvoriti konflikte, pričati o njima, a ne prividno ih skrivati pod mantil ustaničkog jedinstva.

Protesti u Mariboru, 2012.

Slovenija je prošla kroz period aktivnih i svakodnevnih protesta. Šta se desilo poslije građanskog aktivizma koji je potresao slovenačke ulice?

Puno i veoma malo u isto vrijeme. Još uvijek imamo staru, oni sami sebe zovu, “nenadomestljivu političku elitu”, koja nas još uvijek potkrada, zadužuje i vlada mada sve više u obliku kompadorske elite. Što je kriza dublja, to se više bestijalno vrti zadnji krug feudalizacije na način - drpni šta još ima za nas, za djecu, rođake, vrh partije. Uz to sve više iz inostranstva dijele domaće zadaće toj “našoj” kolapsiranoj kleptokratskoj političkoj eliti.

U isto vrijeme ipak možemo reći, da se dešavaju promjene u našim glavama. Mi konačno mislimo sami sebe. Ok, neke moje kolege, još više kolegice, polude kada kažem da smo se mi u 15 godina intelektualno totalno srozali. Znate, jedan Zarez, Buka, Peščanik, Radio Študent, kojeg se, usput budi rečeno, sada u Sloveniji pokušava uništiti, su krasni mediji, ali prečesto negdje na margini života i mišljenja. Mi si tek moramo izboriti prostor za naše okupljanje, komunikaciju, razmišljanje, agitaciju. Naše uspavano civilno društvo se budi i sam nekako vidim da smo sad u fazi prelaska iz jaslica u dječji vrtić.

U isto vrijeme vlast postaje sve više nervozna. Pa tako, recimo, šef naših Socijalnih demokrata urliče po medijima, da su oni jedina prava ljevica i da nova ljevica znači samo još jednu pobjedu desnice. Šef naše takozvane desnice želi da mijenja neke strofe nacionalne himne, te u isto vrijeme priziva Trojku, da “nas riješi”. Uhljebljeni ljudi iz kulture privatizuju na primjer Študentsku Založbu. Kriza je priručni izgovor da se smanje donacije u kulturi, te je tako pred gašenjem većina do sada subvencioniranih tački/foruma kritičkog mišljenja. Što možda i nije loše. Što prije pukne ta prividna mimikrija, prije će narasti broj onih koji se bude iz magle nemišljenja.

Šta biste poručili građanima BiH kada su protesti u pitanju?

Mislim, da bi bilo više nego bezobrazno da im ja tu nešto na veliko poručujem. Ja ipak nisam neki EU političar ili birokrata, moje ime nije Jelko, pa da sad stanem i Bosancima solim nešto pamet. Vidim i da se organizacija protesta, naročito njen kibernetski dio, odvija veoma profesionalno. Jasno mi je, da je barem u Tuzli pametna i organizovana mreža i nadam se, da neće ukrasti proteste i revoluciju zbog suviše partikularnih interesa. To se nama na primjer u ne tako maloj mjeri desilo u Mariboru.

Slične smo mi, da parafraziram jedan naslov, male zemlje velikih lopovluka. Vrijeme je da se kaže - dosta više ba! A onda krene tu priča kako će ko iz tog ćorsokaka. Možda ne bi bilo loše da razmijenimo mišljenja, taktike i strategije u vezi izlaska, te da počnemo da djelujemo zajedno u suprotstavljanju interesima međunarodne zajednice i naročito EU.

Jedino šta mogu da savjetujem, kao osoba koja je dala dobar dio mariborskog i slovenačkog protestnog vala, je to da budete pametniji od nas, da ne nasjedate na medijske budalaštine, pokušaje dioba, naručene provokacije. U isto vrijeme ne nasjedajte ideji da ste svi vi isti. Niste! Između vas postoje razlike. Imajte to u vidu, jer tako ćete lakše otvarati konflikte i nadam se graditi neku ljepšu BiH. A to da sam uz vas i vaše proteste, nadam se da je to jasno.

Razgovarala Maja Isović

Vezan tekst

Ivan Šijaković: Protesti će uroditi političkom i društvenom promjenom