Izvor, koji je meni blizak, saopštio mi je u povjerenju da je ova organizacija u prethodnih 15 godina opustošila RS. Isti Izvor je upotrijebio biblijske izraze kao što su “kuga“ , „pošast“ , „jahači apokalipse“ , „najezda skakavaca“ , ali je to neću jer nije kulturno, profesionalno i uljudno.
Elem, doznajem tako da u sastavu narečenog SNSD-a bivstvuju kidnaperi, otmičari, reketaši, hohštapleri, kriminalci, ološ svake vrste, građevinski, farmaceutski i ugostiteljski mafijaški lobi. Reče mi Izvor, onako usput, da sastav ove organizacije, osim pomenutih cvjećki, upotpunjuju i bivši pripadnici „Zengi“, Armije BiH i ostalih Republici Srpskoj mrskih formacija. Veli Izvor, a ja pišem.
Pitam ja izvor svoj, pa šta je loše u tome što im je sastav raznorodan? Šta ima zlo što je ovo jedna bogata, širokopojasna organizacija, koja daje svakom svom članu? Doduše, nejednako, ali zato prema sposobnostima bogaćenja. Šta je krivo bilo kome što SNSD funkcioniše po darvinističkim principima, gdje veća riba jede manju ribu?
I ko se to drznuo da udara na podumente, da ne kažem temelje Republike Srpske. Jer, znam ja od prije da je Republika Srpska jednako SNSD, a SNSD je Milorad Dodik. Tako piše i u novinama, na plakatima i bilbordima.
Lupi mi šamarčinu na to Izvor moj. Kaže da mi je mudrije da ćutim i da ne pametujem. I još mi kaže da SNSD optužuje za izdaju i propas Republike Srpske radnike, nezaposlene, studente, bivše borce, ukratko sve i svakoga osim svojte, kumića i poltrona koji ojadiše isti taj narod.
Nađoh se u čudu. Kako to, majku mu, Izvor sve zna?!
Navede meni izvor, odmah, kao iz rukava, kako pored tih nekih „Zengi“, stožer SNSD-a ima u svojim redovima i izvijesne nadripisce, kvazibiografe koji određuju ko je i šta je izdajnik u majčici nam Srpskoj. Tako je neki Karganović, po Izvoru, dobio 1 673 840 KM iz budžeta Republike Srpske da se bavi svojim omiljenim hobijem, teoretičarskom zavjerom.
Oči mi razrogačene, kao da sam potrebit u ćenifu ići, da prostite, kad će izvor:
-A, šta je sa Rankom Škrbićem, grobarom zdravstva RS i kumom Dodikovim? Čovjek upropasti zdravstveni sistem kao beba zvečku i ode u diplomate. Pa njemu ni autobusi ne mogu ništa! Šta je sa Miloradom, kumom mu, koji sinu dade 3 miliona kredita za naake jabuke, da ih u Lijevču iz Italije uzgaja, da ne bi bio klošar i narkoman? Šta je sa vilama, kućama, ostrvima? Šta je sa audijima, ljubavnicama, maloljetnim prostitutkama...? Šta je sa opljačkanom zemljom, uništenim preduzećima, mafijaškom privatizacijom?! Šta je sa autoputevima koji ne vode nigdje i koje niko ne koristi? Šta je sa Rafinerijom, Glinicom, trebinjskim aerodromom...?
-Čekaj, čekaj, počeh urlikati na Izvor! Pa znaš li da je to neprovjereno, neutemeljeno i da me mogu tužiti zbog toga?
Na pola rečenice, svijetleće silnice i pljasak po licu mi prekinuše tiradu.
-Nemoj biti pičkica! Ćuti i piši! Ja sam Izvor tvoj, Gospod tvoj i tvoja Svetinja. Iza mene uvijek možeš stati i u moje podatke se pouzdati. Pripremi tastaturu i nastavi sa pisanjem, da ne bi poslije bekhenda uslijedio jedan poslovični forhend.
Izvor mi onda reče o štamparijama koje rade kako se SNSD-u ćefne, o medijima koji pišu kako se Dodiku ćuna zaljulja. Reče mi izvor kako po tim medijima rade božjaci koji za bijednu crkavicu pišu ono što im vrh organizacije naredi. Reče mi da pola božjaka zna da se sa njima sprdaju, ali im žao ostaviti tu crkavicu, a da druga polovina ima klasičnu psihijatrijsku šifru.
Sav se znojim i pišem dok mi Izvor diktira. U glavi mi haos, košmar. Ne može moja polovina srpske nacionalne vertikale da dođe sebi. Zar iza ovako lijepih fasada koje je Predsjednik namijenio našim očima i stražnjicama svojih posilnih da se kriju bolesnici koji su spremni da unište ljude zarad ostanka na vlasti? Ta, mora da i moj Izvor pretjeruje? Možda ni on nije najčistiji?
Jer, vidite, imate razne izvore. Bliske ovome, onome. Bliske vlasti, opoziciji, lijevima, desnima. Naručene, plaćene i izrevoltirane. Ima tu svega, mislim se, ali me strah pitati za izvore moga Izvora.
-Pišeš li, prekinu mi tok misli Izvor?
Nije ni sačekao da mu odgovorim, nego mi reče kako, pored svih tih silnih mafija, postoji i kulturna mafija koja vrši urbicid, zapravo kulturocid, od kolijevke pa do groba. Tu su supismeni ministri, pjevaljke, šatori, nakaradni udžbenici, revidirana istorija, tu su dječica koja po deseti put iz Republike Srpske idu u Republiku Srpsku na ekskurziju, tu je Univerzitet koji se sa vrlo dobrog 5006., popeo na 4613. mjesto...Izvor kaže da je ovo sprdnja i Dodikova prćija, a ne neki prosperitetan entitet. Jer, po Izvoru, samo u prćiji možeš dati Emiru Kusturici 16 miliona maraka naših para da gradi „Andrićgrad“ čiji je većinski vlasnik.
-Dosta, počeh urlikati! Dosta ovih podataka! Ako je ovo istina, svi ovi ljudi treba da su iza rešetaka! Dosta je nabrajanja, o Izvore! Šamaraj i udaraj, koliko hoćeš, ali ovo ne ide više u moju glavu, niti kroz moju tastaturu! Ne mogu više. A, ti, koliko god da si moćan i zaštićen, predstavi se. Pokaži se da vidim ko si, pa da ti povjerujem na momenat.
Umjesto očekivane šamarčine, pred očima mi Izvor pokaza jedan papir.
Na njemu je pisalo - Popis u BiH: U Republici Srpskoj živi 1.326.991 osoba.
-Vidiš, to ti je vrli pišče Izvor. To sam ja. Tih nešto više od 1,3 miliona stanovnika, računajući i onu uhljebljenu kremu ovog društva, oni su mi izvori i svjedoci u svemu što ti pričam. Zato ja i jesam veliki Izvor informacija. Zato ja i znam šta se dešava, od najzabitijeg sela ispod Šiše planine, do zgrade Vlade RS. A, tebe ako neko pita, reci im da je tvoj Izvor zaštićen, kao što i svaki drugi novinar kaže.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
